Andre Kirk Agassi penzionisani je američki teniser, koji je u karijeri bio i broj 1 na ATP-listi.

Andre Agassi
Država SAD
Rođenje (1970-04-29) 29. april 1970 (54 godine)
Las Vegas, Nevada, SAD
Visina180 cm
Težina80 kg
Prof. početak1986.
Kraj karijere2006.
Ruka kojom igraDesna (dvoručni bekhend)
Trener(i)
Novčane nagrade31.152.975 $
Međ. ten. kuća slavnih2011 (stranica na sajtu)
Pojedinačno
Pobjede–porazi870–274 (76,05%)
Osvojeni turniri60
Najbolji plasman1 (10. 4. 1995)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian OpenP (1995, 2000, 2001, 2004)
Roland GarrosP (1999)
WimbledonP (1992)
US OpenP (1994, 1999)
Ostali turniri
Masters CupP (1990)
Olimpijske igreP (1996)
Parovi
Pobjede–porazi40–42 (48,78%)
Osvojeni turniri1
Najbolji plasman123 (17. 8. 1992)
Uspjeh na Grand Slamu u parovima
Roland GarrosČF (1992)
US Open1K (1987)
Timska takmičenja
Davis CupP (1990, 1992, 1995)
Medalje
Olimpijske igre – Tenis
Zlatna medalja – prvo mjesto Atlanta 1996. Singl
Ažurirano: 31. 1. 2018.

Karijera

uredi

Agassi je u svojoj impresivnoj karijeri osvojio sve što se u tenisu može osvojiti. On je jedan od ukupno pet igrača u historiji koji su tokom karijere osvojili sva četiri Grand Slam turnira. Jedini je igrač u muškom tenisu koji je uz četiri najveća turnira osvojio još i Masters Cup, Davis Cup te zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Osvojio je 17 turnira iz Masters serije (po čemu je na sedmom mjestu svih vremena), te ukupno 60 turnira u pojedinačnoj konkurenciji, uz jednu titulu u parovima. Samo od nagrada zaradio je više od 30 miliona dolara. Povukao se iz tenisa 3. septembra 2006. nakon poraza u 3. kolu US Opena.

Nakon povlačenja

uredi

Bavio se humanitarnim radom, igrao seniorske turnire i egzibicijske mečeve (od kojih nekoliko sa Samprasom), a od 2017. dio je stručnog štaba Novaka Đokovića.

Tehnika igre

uredi

Općenito se smatra jednim od najboljih tenisera svih vremena. Bio je igrač osnovne linije, ali je zbog specifične tehnike udaranja loptice tik nakon odskoka lopticu uglavnom udarao unutar terena, čime je mogao izgraditi agresivni napadački stil. To mu je omogućio njegov izrazito kratki i brz zamah reketom te fantastična koordinacija oka i ruke. Da bi prakticirao takav agresivni stil, nužna je bila i izuzetna fizička spremnost, koju je Agassi imao gotovo cijelu dugogodišnju karijeru. Iako mu servis i volej nisu bili jača strana, cijelo vrijeme karijere poboljšavao je i te segmente igre, pa je, npr., posljednjih godina karijere imao i vrlo solidan servis, za razliku od početka karijere, kad mu je to bila najslabija tačka. Taktika mu je bila vro jednostavna: agresivnim izmjenama s osnovne linije natjerati protivnika da što više trči, izmori se i pogriješi. Dio taktike bila je i navika brze izmjene poena i brze pripreme za sljedeći servis, da protivniku onemogući da "dođe do daha". Stoga mu je jedan od nadimaka The Punisher ("onaj koji kažnjava").

Javna prezentacija

uredi

Agassi je početkom karijere, osim odličnim igrama, privlačio pažnju javnosti i zanimljivim medijskim istupima, neortodoksnim odijevanjem te frizurom. Posebno omiljen među mladima, ponekad je izazivao i kontroverze, pa i negodovanja u relativno konzervativnom svijetu tenisa tih godina kad je počinjao karijeru. Čuveno je njegovo rivalstvo s Peteom Samprasom, koji mu je po izgledu, ponašanju i načinu igre bio sušta suprotnost. Kasnije u karijeri njegov nastup bio je dosta promijenjen: dugu kosu zamijenila je kratka kosa i čak potpuno obrijana glava, a agresivno ponašanje na terenu zamijenila je mirna koncentracija. Izvan tenisa, posebno kasnijih godina, postao je poznat po humanitarnom radu.

Privatni život

uredi

Agassi je od 2001. u braku sa Steffi Graf, njemačkom teniskom legendom, s kojom ima sina Jadena Gila (r. 2001) i kćer Jaz Elle (r. 2003). Prije toga mu je supruga bila glumica Brooke Shields (1997–1999).[2]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Finn, Robin (10. 7. 1993). "TENNIS; Agassi Has Streisand But Loses Bollettieri". The New York Times. Pristupljeno 31. 1. 2018.
  2. ^ Gliatto, Tom (26. 4. 2014). "Double Fault". People.com. Arhivirano s originala, 18. 9. 2018. Pristupljeno 31. 1. 2018.

Vanjski linkovi

uredi