Anđeo Zvizdović
Anđeo Zvizdović (ili Zvjezdović; 1420–1498) bio je bosanski franjevac,[1][2][3][4][5] svećenik, propovjednik i kustos (upravitelj) Bosanske kustodije[6] koji je dobio kao predstavnik bosanskih franjevaca 1463, na Milodražu, od sultana Mehmeda II Fatiha povelju (ahdnamu) o vjerskoj slobodi katolika u Bosni.[7]
Biografija uredi
Rodio se negdje oko 1420. godine u gradu Vrhbosni, blizu današnjeg Blažuja kod Sarajeva, od plemićke pravoslavne porodice.[6] Imao je dva brata Milutina i Domša.[8] Prve nauke crpio je kod kuće od domaćeg učitelja, a kao odrastao mladić slušajući propovijedi sv. Jakova Markijskog obrati se na katoličku vjeru, a odmah zatim bi primljen od istog sveca u franjevački red i dobi ime fra Anđela. Izučivši sv. knjige postade svećenikom i propovjednikom; a kako je bio od naravi rječit i pun duha Božijega, dade se na sijanje riječi Božije, osobito na obraćanje bogumila i raskolnika, među kojima privede u crkvu katoličku vlastite roditelje, braću i drugu rodbinu. Njegove vanredna razboritost uspeše ga na čast starješine-čuvara (kustoda) bosanske kustodije, koja je brojila više samostana, a u kojoj je službi ostao više godina, radeći i kod sv. Stolice za dobro cijele bosanske vikarije.[6]
U trenutku pada Bosne fra Anđelo Zvizdović je izašao pred sultana Mehmeda II Fatiha i zatražio za bosanske franjevce slobodu daljeg vjerskog djelovanja. Sultan Fatih mu je, u skladu sa šerijatskim propisima, u tom smislu izdao 28. maja 1464. godine ahdnamu, pismenu "obavezu" ili "jamstvo" o slobodi daljeg vjerskog rada.[9] Postojala je još jedna ahdnama koju je sultan Mehmed II izdao srebreničkim franjevcima koja datira iz 1462. godine, međutim ista je u cijelosti izgubljena, a milodraževska je sačuvana ne u svom izvornom, nego samo u prepričanom obliku - što je navelo neke historičare na tvrdnju, da ahdnama nije izdata, nego da se radi o gruboj krivotnorini. Legenda govori da je fra Anđeo odvažnim nastupom pred sultanom Mehmedom II. skrenuo pozornost sultanu kako bi mogao zaustaviti bježanje katoličkog pučanstva, posebno trgovaca, zanatlija i tehničara u bosanskim rudnicima, zbog čega je sultan, da bi spriječio odlazak pučanstva, izdao ahdnamu.[10] Tom su ahdnamom katolici u Bosni dobili mir i slobodu vjeroispovijedanja sve dotle dok budu mirni i dok se pokoravaju sultanovim zapovijedima. Kao vjerska zajednica, oni su ustvari time opstali i preživjeli u Bosni.[9] Bosanski upravitelj Skender-baša Jurišević izdao je 20. augusta 1486. godine fra Zvizdoviću pismo u kojem mu dopušta "da si hodi slob(o)dno vsud(i)je po rusagu gospodina cara ... (j)ere (j)e pošteni redovnik i pake su nam službeni n(j)egova bratja, knez Domša i knez Milutin." [8]
Umro je 1498. godine u Fojnici u Manastiru blažene Gospe.[7]
Jedna ulica u Sarajevu danas nosi ime po njemu.
Reference uredi
- ^ Imamović, prof. dr. Mustafa (1997). Historija Bošnjaka. Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture Izdavačko preduzeće „Preporod“ Sarajevo. str. 49.
- ^ Croatia sacra, Volumes 11-14. Hrvatska bogoslovska akademija. 1941. str. 45.
- ^ Karamatić, Marko (2015). Biografije bosanskih franjevaca. Synopsis.
- ^ Mušeta-Aščerić, Vesna. Sarajevo i njegova okolina u XV stoljeću: između zapada i istoka. Sarajevo Publishing. str. 208.
- ^ Jelenić, fra Julijan (1912). Kultura i bosanski franjevci.
- ^ a b c Karamatić, Marko (2015). Biografije bosanskih franjevaca. Synopsis. str. 168.
- ^ a b Benić, fra Bono (1979). Ljetopis sutješkog samostana. Veselin Masleša. str. 37.
- ^ a b Mandić, Dominik (1982). Etnička povijest Bosne i Hercegovine. str. 443.
- ^ a b Imamović, prof. dr. Mustafa (1997). Historija Bošnjaka. Bošnjačka zajednica kulture Izdavačko preduzeće „Preporod“ Sarajevo. str. 49.
- ^ Džaja, Srećko M. Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini od Kulina bana do austro-ugarske okupacije. str. 167–168.