Američka ekspedicija na Mount Everest 1963.

Američka ekspedicija na Mount Everest 1963. god. imala je za rezultat prvi uspon jednog Amerikanca na najviši svjetski vrh. To je uspjelo Jimu Whittakeru, u zajedničkom usponu sa Šerpom Nawang Gombuom, koji će kasnije postati prvi čovjek na svijetu sa dva uspona na Mount Everest.[1]

Mount Everest - Sjeverna strana. Desno je Zapadna strana i žuta linija označava početak uspona. Plava linija je Hornbein Couloir

Ekspediciju je vodio Norman Gunther Dyhrenfurth, njemačko-švicarsko-američki planinar. Bio je član švicarske Everest ekspedicije 1952. god. Ostali članovi bili su: Jake Breitenbach, Jim Whittaker, Willi Unsoeld, Lute Jerstad, Tom Hornbein, Dave Dingman i Barry Bishop. Al Auten bio je radio operator, a Gil Roberts bio je timski ljekar. Šerpa Nawang Gombu bio je takođe dio tima. Nekoliko sedmica pješačili su od Katmandua do Baznog logora. Neposredno po dolasku od udara leda poginuo je Jake Breitenbach. Na zajedničkom sastanku su odlučili nastaviti ekspediciju.

UsponiUredi

Prvog maja Whittaker i Gombu ostvarili su uspon rutom preko Južnog prevoja koju je koristila Britanska ekspedicija 1953. god.

Dvadesetdrugog maja glavnina ekspedicije pošla je na ponovni uspon, opet preko Južnog sedla. Hornbein i Unsoeld su se u Kampu II odvojili u namjeri da se popnu na vrh rutom preko Zapadnog grebena i da se nakon toga spuste na Južni prevoj. Na Zapadnom grebenu naišli su na nepremostivu prepreku, stijenu pod nazivom Zapadno rame. Sišli su sa grebena i napravili prvo prepriječavanje na Mount Everestu, dok nisu došli do jednog vertikalnog kuloara (jaruga), zapadno od vrha. Dug je oko 350 - 400 m, na visini 8000 do 8500, nagiba 470, kasnije i 600 Kuloarom su izašli na vrh i počeli se spuštati prema Južnom prevoju. Koluar je kasnije nazvan Hornbeinov kuloar

Time su postali prvi koji su prešli sa jedne na drugu stranu Mount Everesta. Istog dana, Bishop i Jerstad ispenjali su vrh preko Južnog sedla. Dva para penjača sreli su se visoko na planini i nastavili zajednički spuštati. Došli su do jednog od logora, bez kisika, i tu su Unsoeld i Bishop premrzli. Kasnije su im prsti na nogama amputirani.

Osmog jula 1963 predsjednik John F. Kennedy predao je odlikovanje vođi Dyhrenfurthu na ceremoniji u Bijeloj kući. Bili su prisutni i ostali članovi ekspedicije.[2]

Od prvog uspona Hornbein kuloarom, samo je devet penjača iz pet ekspedicija ponovilo uspon, posljednji put 1991.

ReferenceUredi

  1. ^ "Jim Whittaker". EverestHistory.com. Pristupljeno 2010-02-13. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Medalja za vođu Američke Everest ekspedicije