Ženska gimnazija Sarajevo
Ženska gimnazija u Sarajevu, danas Poljoprivredno–veterinarska i prehrambena škola, nalazi se na lijevoj obali Miljacke u neposrednoj blizini Drvenija mosta. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se zgrada proglasi za nacionalni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.
Historija
urediZgrada austrougarske Vojne komande kod Drvenija mosta, gdje je kasnije smještena Ženska gimnazija, izgrađena je prije 1898. godine po projektu Hansa Niemeczeka. Zgrada je dograđena 1899. godine prema zapadu, u istome neorenesansnom stilu, oko srednje postavljenoga svjetlarnika. Projekat je uradio Josip Vancaš. Iste godine su započeli radovi na adaptaciji postojećega istočnog dijela. U istoj ulici Terezija, Ludwig Huber godine 1900/01 izvodi zgradu “Filipovića kasarne”, tako da su u tri godine završena dva značajna vojno–komandna objekta austrougarske vojske na potezu od Bistrika do Drvenija mosta.
Djeci ženskog pola nije bio dopušten redovan upis u Realnu gimnaziju u Sarajevu, smještenu u zgradi na suprotnoj obali Miljacke, do 1909. godine, od kada su ženska djeca mogla dobiti status hospitanata ili privatista, odnosno polagati ispit na kraju školske godine. Redovno pravo upisa u gimnaziju u Sarajevu djevojke su dobile tek nakon završetka Prvog svjetskoga rata, početkom školske 1919/20. godine
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine u zgradu je prvobitno smješten Državni erar, a 1923. godine u zgradu je smještena Ženska gimnazija. Već u drugoj godini broj učenica je narastao na 500, a bilo je 40 nastavnica, s tim da je kasnije otvorena mogućnost upošljavanja profesora muškoga spola. Neposredno prije Drugog svjetskoga rata, ženska gimnazija je po broju đaka bila među najvećim ustanovama u zemlji, s obzirom da se u njoj školovalo oko 1500 učenica. Broj maturantkinja se godišnje kretao između 30 i 40, a neposredno pred Drugi svjetski rat taj broj se popeo na 80.
Tokom druge polovine XX stoljeća objekt ne mijenja funkciju, ali je umjesto Ženske gimnazije otvorena Poljoprivredno–veterinarska i prehrambena škola, koja je i danas aktivna.
Godine 2003. izvršena je adaptacija podrumskih prostorija škole uz pomoć njemačke organizacije “Handwerkskammer Koblenz”. Tom prilikom su izgrađeni savremeni sadržaji za praktičnu nastavu: opremljene su prostorije za uzgoj gljiva, prostorija za preradu mesa, pekara, a otvorene su prodavnica i školska menza. Na sjevernoj strani je otvoren novi ulaz koji povezuje Drvenija most sa školskom menzom.
Opis
urediŽenska gimnazija u Sarajevu ima približno pravougaonu osnovu dimenzija 36,50 x 27,00 m. Spratnost građevine iznosi Sut+P+3+tavan, njezina visina do krovne strehe iznosi 19,70 m, a do sljemena krova iznosi 23,90 m. Po stilskome određenju građevina se može svrstati u objekte građene u Historicistička arhitektura u Bosni i Hercegovini|neorenesansnom duhu, koji su tokom postojanja dograđivani i mijenjali namjenu.
Reference
uredi- ^ "Ženska gimnazija u Sarajevu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala, 13. 6. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2019.