Šinto ( japanski :神道, romanizirano :  Shintō ) je religija porijeklom iz Japana . Klasifikovanu kao religiju istočne Azije od strane proučavalaca religije , njeni praktičari je često smatraju japanskom autohtonom religijom i religijom prirode . Naučnici ponekad nazivaju njegove praktičare šintoistima , iako sljedbenici sami rijetko koriste taj izraz. Ne postoji centralni autoritet koji bi kontrolisao šintoizam, sa mnogo različitosti vjerovanja i prakse među praktikantima.

Kapija torija u svetištu u prefekturi Hirošima, Japan, jedan od najpoznatijih primjera torija u zemlji. Torije označavaju ulaz u šintoistička svetišta i prepoznatljivi su simboli religije.

Politeistička i animistička religija , šintoizam se vrti oko natprirodnih entiteta zvanih kami (神). Šintoisti vjeruju da kami naseljavaju sve, uključujući sile prirode i istaknute lokacije. Šintoisti obožavaju kamije u kućnim, porodičnim i javnim svetištima. Šinto stavlja veliki fokus na osiguravanje čistoće, uglavnom kroz postupke čišćenja kao što su ritualno pranje i kupanje, posebno prije bogosluženja. Mali naglasak se stavlja na specifične moralne kodekse ili određena vjerovanja u zagrobni život, iako se smatra da su mrtvi sposobni da postanu kami . Religija nema jednog tvorca ili posebnu doktrinu, već postoji u različitim lokalnim i regionalnim oblicima.

Šinto se prvenstveno nalazi u Japanu, gdje postoji oko 100 000 javnih svetilišta, iako se praktikanti nalaze i u inostranstvu. Brojčano, to je najveća religija Japana, a druga je budizam. Većina stanovništva zemlje učestvuje u šintoističkim i budističkim aktivnostima, posebno u festivalima, što odražava uobičajen stav u japanskoj kulturi da vjerovanja i običaji različitih religija ne moraju biti isključivi. Aspekti šintoizma su ugrađeni u različite japanske nove religijske pokrete .

Definicija uredi

Ne postoji univerzalno prihvaćena definicija šintoizma.[1] Međutim, autori Joseph Cali i John Dougill su izjavili da ako postoji "jedna jedina, široka definicija šintoizma" koja bi se mogla iznijeti, a to bi bila da je "šintoizam vjerovanje u kami ", natprirodne entitete u centru religije.[2]

Naučnici su raspravljali u kom trenutku historije je legitimno početi govoriti o šintoizmu kao specifičnom fenomenu. Proučavalac religije Ninian Smart predložio je da bi se moglo "govoriti o kami religiji Japana, koja je živjela u simbiozi sa organizovanim budizmom, a tek kasnije je institucionalizirana kao šintoizam."[3]

Uvjerenja uredi

Šinto je politeistički , što uključuje poštovanje mnogih božanstava poznatih kao kami,[2] ili ponekad kao jingi (神祇).[4] Na japanskom se ovdje ne pravi razlika između jednine i množine, pa se stoga izraz kami odnosi i na individualne kami i na kolektivnu grupu kamija.[2] Iako mu nedostaje direktan prevod na engleski,[5] termin kami se ponekad prevodi kao "bog" ili "duh".[6] Istoričar religije Joseph Kitagawa smatrao je ove engleske prijevode "prilično nezadovoljavajućim i obmanjujućim",[7] a razni naučnici pozivaju na prevođenje kamija na engleski.[8] Na japanskom se često kaže da postoji 'osam miliona' kamija, termin koji označava beskonačan broj,[9] a šintoisti vjeruju da su oni prisutni posvuda. Oni se ne smatraju svemoćnim, sveznajućim ili nužno besmrtnima.[10]

Reference uredi

  1. ^ Bocking, Brian (1997). A popular Dictionary of Shinto. str. 211.
  2. ^ a b c Dougill, John; Cali, Joseph (2013). Shinto Shrines: A Guide to the Sacred Sites of Japan's Ancient Religion. University of Hawai'i Press. str. 13.
  3. ^ Smart, Ninian (1998). The World's Religions. Cambridge University Press. str. 135.
  4. ^ Bocking, Brian (1997). A Popular Dictionary of Shinto. Curzon. str. 70.
  5. ^ Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 8.
  6. ^ Earhart, Byron (2004). Japanese Religion: Unity and Diversity (fourth ed.). Wadsworth. str. 2.
  7. ^ Kitagawa, Joseph (1987). On Understanding Japanese Religion. Princeton University Press. str. 36.
  8. ^ Offner, Clark (1979). The World's Religions (fourth ed.). Inter-Varsity Press. str. 191–218.
  9. ^ Nelson, John (1996). A Year in the Life of a Shinto Shrine. 1996: University of Washington Press. str. 29.CS1 održavanje: lokacija (link)
  10. ^ Boyd, James; Williams, Ron (2005). Philosophy East and West. str. 33–63.