Zmajev red

Viteški orden

Zmajev red je srednjovjekovni viteški red koji je ustanovio ugarski kralj Žigmund Luksemburški 1408.[1]

Zmajev red je dobio ime po znaku zmaja koji su pripadnici reda nosili oko vrata. U prvom stepenu Reda bila su 24 člana. Drugi stepen imao je više članova. Članovi prvog stepena mogli su dalje imenovati niže vitezove kao članove reda. Zmajev red nije ličio na ranije viteške redove koji su nastali u toku križarskih ratova. On je bio strateški i politički red ugarskog vladara. Članovi Zmajevog reda bili su herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić i despot Stefan Lazarević.

Članovi reda iz osnivačke povelje 1408. godineUredi

 
Oswald von Wolkenstein sa zmajevim ordenom - portret iz 1432. godine

Stephanus despoth, dominus Rasciae, item Hermannus comes Cily et Zagoriae, comes Fredericus, filius eiusdem, Nicolaus de gara, regni Hungariae palatinus, Stiborius de Stiboricz alias vaiuoda Transyluanus, Joannes filius Henrici de Thamassy et Jacobus Laczk de Zantho, vaiuodae Transyluani, Joannes de Maroth Machouiensis, Pipo de Ozora Zewreniensis, bani; Nicolaus de Zeech magister tauernicorum regalium, comes Karolus de Corbauia, supremus thesaurarius regius, Symon filius condam Konye bani de Zecheen, janitorum, comes Joannes de Corbauia, dapiferorum, Joannes filius Georgii de Alsaan pincernarum, Petrus Cheh de Lewa aganzonum regalium magistri, Nicolaus de Chak, alias vaiuoda Transyluanus, Paulus Byssenus, alter Paulus de Peth, pridem Dalmatiae, Croatiae et totius Sclauoniae regnorum bani, Michael, filius Salamonis de Nadasd comes siculorum regalium, Petrus de Peren, alias siculorum nunc vero maramorossensis comes, Emericus de eadem Pern secretarius cancellarius regius et Joannes filius condam domini Nicolai de Gara palatini.

Prema: G. Fejér: Codex Diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/4, Budae, 1841, 317.

ReferenceUredi

  1. ^ Florescu and McNally, Dracula, Prince of Many Faces. pp. 40–2.

LiteraturaUredi

  1. Th. v. Bogyay: Drachenorden, u: Lexikon des Mittelalters, Band 3, Varlag J.B. Metzer, München, 1986, 1346.
  2. B. Baranyai, Zsigmond király ú. n. Sárkány-rendje, Századok LIX-LX, 1925-1926, 561-591, 681-719.