Zachary Taylor bio je američki vojskovođa i političar, poznat po velikim pobjedama u Meksičko-američkom ratu, kao i po tome što je bio 12. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.[1]

Zachary Taylor
12. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
Vrijeme na vlasti
4. mart 1849 – 9. juli 1850.
PrethodnikJames K. Polk
NasljednikMillard Fillmore
Rođenje
Zachary Taylor

24. novembar 1784.
Barboursville, Virginia
Smrt9. juli 1850(1850-07-09) (65 godina)
Washington D.C.
NacionalnostAmerikanac
Politička strankaWhig
Porodica
SuprugaMargaret Smith
Djeca6
VjeraEpiskopalna crkva
Potpis

Biografija uredi

Zachary Taylor se rodio kao dijete siromašnog ogranka inače bogatih i utjecajnih virginijskih zemljoposjednika, tako da mu je jedan od rođaka bio i bivši predsjednik James Madison.

Godine 1808. Zachary Taylor se priključio američkoj vojsci. Prvo komandno mjesto mu je bio Fort Harrison u tadašnjoj federalnoj teritoriji Indiana. Tamo je Taylor stekao veliko iskustvo u borbi protiv Indijanaca, a posebno se istakao u anglo-američkom ratu.[1]

Taylor se istakao u Black Hawk ratu 1832. godine, a kasnije i u Drugom seminolskom ratu. Tayloru je slavu donijela američka pobjeda u bitki na jezeru Okeechobee, kada je stekao nadimak Old Rough and Ready. Tada je stekao i reputaciju ekscentrika, zbog svog običaja da umjesto vojničke nosi civilnu uniformu te slamnati šešir kao svoj zaštitni znak.

Kada je godine 1846. izbio spor oko granica Teksasa, koji je pripojen SAD-u, i Meksika, koji nikada nije priznao nezavisnost svoje bivše pokrajine, predsjednik James K. Polk je poslao opservacioni korpus na čelu s Taylorom kako bi utvrdio granicu na rijeci Rio Grande. Meksikanci su taj korpus napali, ali ih je Taylor - iako s četiri puta manje ljudstva - porazio u bitki kod Palo Altoa.

Taj napad je iskorišten kao casus belli, i Taylor je dobio naređenje za prodor u Meksiko. Tamo je izvojevao velike pobjede u bitkama kod Monterreya i Buena Viste. Te su pobjede Tayloru donijele veliku popularnost u SAD, ali animozitet predsjednika Polka koji se bojao da će generala opozicijska vigovska stranka, slično kao i Williama Henryja Harrisona pokušati iskoristiti kako bi na slijedećim izborima pomoću kandidata - ratnog heroja demokrate lišila Bijele kuće. Zbog toga je Polk odlučio Taylora lišiti većine ljudstva i oružja te završni napad na Meksiko poduzeti s obale Meksičkog zaljeva, pod komandom generala Winfielda Scotta.[1]

Taylor se prije toga nikada nije bavio politikom, pa čak nije ni glasao, ali je, ogorčen Polkovim postupkom i uvjeren kako je iz politikantskih razloga bespotrebno produžen rat, odlučio prihvatiti vigovsku ponudu da se kandidira za predsjednika.

Godine 1848. Taylor je relativno lako osvojio vigovsku nominaciju, a protiv sebe je na demokratskoj strani imao Lewisa Cassa. Tayloru je na izborima pomoglo to što su na sjeveru protivnici ropstva iz redova Demokratske stranke iz protesta dali glas bivšem predsjedniku Martinu Van Burenu, sada kandidatu abolicionističke Stranke slobodnog tla.

Taylor nakon stupanja na dužnost pokazao kako nema mnogo razumijevanja za vigovsku politiku, niti politiku uopće. Nastojeći voditi državu na isti način na koji je vodio vojsku, stvorio je neprijatelje na Sjeveru otporom protekcionizmu, dok se južnjacima zamjerio odlukom da teritorijama Kalifornije i New Mexica odluče o pitanju ropstva i tako ugasi nade o ravnoteži između slobodnih i ropskih država na području osvojenom od Meksika. Iako južnjak i robovlasnik, Taylor je oštro zaprijetio da će poslati vojsku na Jug ukoliko bude ikakvog govora o otcjepljenju.[1]

Taylor se otrovao hranom prilikom proslave američkog Dana nezavisnosti te umro nekoliko dana kasnije. Naslijedio ga je njegov potpredsjednik Millard Fillmore.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b c d Biografija sa stranicewhitehouse.gov, Bijela kuća pristupljeno 9.7.2014 (en)

Vanjski linkovi uredi