Wikipedia:Igralište

Upravna zgrada Krivaje nalazi se u Zavidovićima, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 21. decembra 2018. godine, donijelo je odluku o proglašenju historijske građevine – upravna zgrada Krivaja d.o.o. za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku komisija je donijelo u slijedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović.

Lokacija

Fabrički kompleks firme Krivaja d. o. o., predstavlja industrijsku zonu Zavidovića, koja je sa svoje sjeverne strane okružena željezničkom prugom, a sa svoje južne strane rijekom Bosnom, dok se urbana jezgra grada formira na drugoj (desnoj) obali rijeke Bosne. Oko fabričkog kompleksa se nalaze zone individualnog i kolektivnog stanovanja. Upravna zgrada Krivaje nalazi se unutar kompleksa tvrtke Krivaja, uz njegovu krajnju zapadnu stranu.

Historija

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 1899. godine zaključila ugovor sa tvrtkama Eissler i Bruder iz Beča i Luis Ortlieb iz Minhena o pravu sječe četinarskih šuma u području rijeke Krivaje i Žep planine, u trajanju od 30 godina. Ove dvije tvrtke su se udružile i 1900. godine kod Okružnog suda u Tuzli registrirale poduzeće Bosansko šumska industrija Eissler i Ortlieb u Zavidovićima. Kasnije je suvlasnik tvrtke postao i Fritz Regenstreiff. Pilana u Zavidovićima je izgrađena 1900. godine i imala je u početku 17 gatera sa pogonskom mašinom jačine 1300 KS. Kasnije je broj brzih švedskih gatera povećan na 26, a jačina mašina na 2400 KS. Pilana je, u vrijeme svoje izgradnje, bila jedna od najvećih i najsuvremenijih u Evropi. Uz pilanu su bili i drugi pogoni i sadržaji: radionica za oštrenje pila, 3 sušare drvene građe, finalna prerada-sandučara, kolonije (stambene barake) za radnike, vatrogasni toranj sa upravnom zgradom, ambulanta i drugi sadržaji.

Za rad kompanije je bilo angažirano oko 5000 radnika, od toga je na samoj pilani bilo angažirano oko 1500 radnika. Zajedno sa drugom zavidovićkom tvrtkom "Gregerson i sinovi", do početka Prvog svjetskog rata, zavidovićka poduzeća su zapošljavala više od ¼ ukupno zaposlenih radnika šumske industrije u BiH i proizvodila više od 1/3 ukupne količine oblove građe. U vrijeme austrougarske uprave, u razdoblju od 14 godina, tvrtka "Eissler und Ortlieb" je posjekla, prevezla, u pilani obradila i dalje distribuirala ukupno 4,988.000 m3 četinarske mase.

Može se sa sigurnošću konstatirati da je razvitak Zavidovića kao gradskog naselja bio u najužoj vezi sa eksploatacijom, a kasnije i preradom šumskih bogatstava, odnosno razvitkom drvne industrije. Trvtka "Eissler & Ortlieb" 26. travnja 1902. godine podnosi zahtjev Zemaljskoj vladi u Sarajevu za formiranju gradske općine u Zavidovićima. Kako pozitivnog odgovora nije bilo, tvrtka se 1906. godine obraća, ovoga puta izravno, Zajedničkom ministarstvu financija u Beču sa istim zahtjevom, a nakon brojnih prepiski, godine 1912. je odobreno formiranje seoske općine Zavidovići. U to vrijeme mjesto je imalo oko 3800 stanovnika. Usko povezano sa razvitkom tvrtke "Ei

Reference

[[Kategorija:Nacionalni spomenici u Zavidovićima]