Wikipedia:Igralište
| Dobro došli na igralište – mjesto na kojem možete vježbati uređivanje Wikipedije.
Možete ga mijenjati pomoću uređivača izvornog kôda (kartica "Uredi izvor") ili vizualnim uređivačem (kartica "Uredi"). Kad završite sa željenim izmjenama, kliknite na dugme "Objavi izmjene". Klikom na dugme "Prikaži izgled" vidjet ćete kako će stranica izgledati kad je sačuvate, a klikom na dugme "Prikaži izmjene" vidjet ćete šta ste tačno izmijenili. Svi korisnici mogu mijenjati igralište i ono se automatski briše s vremena na vrijeme (stvari koje ovdje napišete neće zauvijek ostati sačuvane). Kliknite ovdje da biste izbrisali igralište. Ako ste prijavljeni, možete napraviti vlastito igralište koje se neće automatski brisati klikom na ovaj link. Ne stavljajte neprimjeren sadržaj u igralište (uvredljiv tekst, tekst zaštićen autorskim pravima i slično). |
.png)
.png)
Gencije (Gencijus, Gentius) bio je sin velikog ilirskog kralja Pleuratusa II i lojalnog rimskog saveznika iz plemena Ardijejaca.[1] Vladao je kraljevstvom Ilirije od 180–168. godine p. n. e. kao posljednji ilirski kralj.[2] Glavni grad mu je bio Skadar (današnja Albanija).[3] Godine koje su prethodile njegovom dolasku na vlast, obilježene su primjetnim napretkom Ilirije, što je bio rezultat izrazito pronicljive i razumne politike njegovih predhodnika Skerdilaida i Pleurata, Oni su zahvaljujući Rimljanima ojačali poziciju Ilirije koja je nakon 2. ilirskog rata bila oslabljena. Vješto iskoristiti neprijateljske odnose između Rima i Makedonije što se najizrazitije manifestiralo na vojnom polju i teritorijalnom proširenju Ilirije.
Unutarnji odnosiUredi
Dalmati su 180. godine p. n. e. proglasili svoju nezavisnost od njegove vladavine.
Rimski pisci su prikazali Gencija kao lošu i nesposobnu osobu. Imao je nezgodnu narav, loše navike i nije se znao kontrolirati. Često je okrutno postupao prema svojim podanicima. Bojao se da bi mogao izgubiti političku moć i prijesto te čak je dao ubiti svoga brata, princa Pleuratusa (Platora). Prema drugoj verziji obojica su namjeravala oženiti Etutu, kćer Monuniusa, kralja Dardanaca, nakon bratovog ubistva, princezu je oženio Gencije.
Lojalnost RimuUredi
Godine 181. pr. n. e., optužen je za obnovu gusarenja, a 172. god. pr. n. e. isejski (otok Vis) su poslanici iznijeli da su po Perzejevoj (makedonski kralj) zamisli, poslani ilirski špijuni u Rim, pod izlikom poslanstva, da saznaju što se događa. Obe optužbe ostale su u okvirima neutemeljenih optužbi jer Rim nije smatrao shodnim poduzeti jače mjere koje bi sankcionirale navodnu Gencijevu gusarsku djelatnosti.
Savez sa MakedonijomUredi
Kad je nizom uspješnih vojnih akcija tokom trećeg makedonskog rata sa Rimom (170.-169. god. pne.) došao nadomak Gencijevom kraljevstvu, kralj Perzej slao je tri poslanstva da bi se ilirski kralj privolio na savez. Gencije je pristao ući u rat protiv Rimljana, ali uz odgovarajuće garancije i svotu od 300 talenata srebra.[4]
Treći ilirski ratUredi
Nakon sklapanja saveza s makedonskim kraljem god. 168. pr. n. e., Gencije je bacio u zatvor rimske poslanike Marka Perpenu i Lucija Petilija, koji su se našli u Iliriji, čime je prekršio međunarodnu normu svetosti poslanika. Zatim je napao gradove Apoloniju i Dyrrhachium (Drač), koji su bili u savezu sa Rimom. Rim je 168. godine p. n. e. poslao vojsku od 30.000 vojnika pod vođstvom Luciusa Aniciusa na Skadar. Gencije je doživio poraz i cijela njegova porodica su bili zarobljeni i odvedeni u Rim 167. godine p. n. e. [1]
".../Gencijus/ je pao na koljena i u suzama molio pretora za milost..." Livije, Ab Urbe Condita, knjiga 44. "Kad se kralj Ilira Gencijus pobunio, i on je bio pobijeđen, i to od strane pretora Luciusa Aniciusa, i predao se skupa sa ženom, djecom i rođacima...". Ibid, Periochae, 44. "Cijeli rat protiv Gencijusa završen je u roku od dvadeset dana." Apijan, Historija Rima, 9.2.9
Njegovo ime nalazi se u dvije verzije tzv. trjufmalnih fasta. Prvu i službenu verziju tih fasta predstavljaju poznati Kapitolijski fasti kojima su uredno registrovani svi istorijski trijumfalni akti, počevši od godine osnivanja Rima. Uz godinu 167 registrovana su tri trijumfa, od kojih dva uz pobjedu nad Makedoncima i njihovim kraljem Perzejem, a treća uz pobjedu nad kraljem Gencijem i Ilirima. U detaljnijem opisu, kao plijen, navodi se i ogromna količina dragocjenosti i ilirskog srebrenog novca. U lokalnoj verziji trjumfalnih fasta grada Urbs Salvia, u centralnoj Italiji, spominje se isti događaj.[5]
Nije poznat datum njegove smrti. Uklanjanje Gencija značilo je i kraj kraljevstva Ilira i njihove političke nezavisnosti. Nakon uklanjanja Gencija, Rim je anektirao cijelu Iliriju te je ona postala nova provincija - Ilirikum. [6]
LiteraturaUredi
- Bojanovski, Ivo (1988). BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. ANUBiH, Sarajevo.
- Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora (PDF). Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb.
- Papazoglu, Fanula (1969). Porijeklo i razvoj ilirske države. ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO.
- Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo.
ReferenceUredi
- ^ a b "Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien". Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ Papazoglu, 1969
- ^ Bojanovski, 1988
- ^ "N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA". Oxford university press, 2001. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ Miočević, 1968
- ^ 1911 Encyclopædia Britannica, Volume 14