Wikipedia:Igralište

Borbe sa DalmatimaUredi

Iduće, 34. godine Oktavijan vodi borbe sa Dalmatima, i to upadom sa sjevernog pravca, sa područja Liburna, prema Promoni i odatle dalje u dalmatsku unutrašnjost. Suočivši se sa značajnim, brojnim i snažnim invazionim trupama Dalmati su primjenjivali dvostruku taktiku. Utvrdili su se u svojim gradinskim naseljima, a izvodili gerilske i partizanske napade na rimske trupe. Dalmatski vojskovođa Verzo se ulogorio sa oko 12 000 boraca u gradu Promoni na liburnskoj granici. Došavši pred Promonu, Oktavijan je prvo zauzeo okolne strateške pozicije, a onda je započeo i napad na samo naselje. Drugi dalmatski vojskovođa Testimos je krenuo u pomoć opsjednutom naselju, ali su mu Rimljani uspješno prepriječili put, i prisilili na povlačenje. I pored niza neprilika, i pojedinih uspjeha, Verso i dalmatska vojska u Promoni na kraju su se predali.[1]

Sada je Rimljanima bio otvoren put u samu unutrašnjost dalmatske zemlje. Testimos je pružao otpor primjenjujući gerilsko – partizansku taktiku, pa je često i iznenadno napadao rimske trupe. Kako bi izbjeglo da bude uvučeno u klopku i uništeno, zapovjedništvo oktavijanskih trupa odlučilo je da se napreduje sporo i oprezno. Osvojena su gradinska naselja Sinodium i Andetrium, a onda je oktavijanska vojska stigla i pred Setoviju, gdje se bila ulogorila glavnina dalmatske vojske. U jednom okršaju Oktavijan je ponovo bio ranjen, a onda se i povukao u Rim kako bi preuzeo novo konzulstvo. Nakon preuzimanja konzulstva Oktavijan se vraća pred Setoviju. Opsada naselja je bila uporna i iscrpljeni branioci su na kraju, kada je u Setoviji zavladala glad bili prisiljeni da se predaju. Oktavijan je Dalmatima nanio teške uvjete. Morali su plaćati danak, vratiti bojne rimske oznake što su ih oduzeli desetak godina ranije, i dati kao taoce 700 mladića.[2]

Za tako krupne ratne i političke uspjehe senat je Oktavijanu 27. g. p.n.e. odobrio ilirski trijumf (thriambon Illyrikon), koji je održan istovremeno kad i trijumf posvećen pobjedi u Egiptu.[3] Ni ovim Oktavijanovim doista velikim uspjesima još uvijek nije bila učvršćena i potpuno osigurana rimska vlast u Iliriji.

Surrender of Testimus (33 BC)Uredi

Octavian's campaigns led to the surrender of Verzo and Testimus

After eliminating the destructive power of Sex. Pompeius in Sicily in 36 BC, Octavian devoted the following years to operations in Illyria, first in 35 BC against the Japodes and Pannonians, then, in 34-33 BC, against the Delmatae. Not only had they remained in arms after the departure of Vatinius ten years before, but the Illyrians still held the five Roman standards seized from Gabinius' army in 48 BC. Octavian's army first moved against Promona, where the Delmatae leader Verzo had stationed most of his army of 12,000 men in order to ambush the Roman army on the march. Reaching Promona, Octavian first took the surrounding hills and then proceeded to attack the city. Testimus, the other Delmatae commander, was cut off by the Romans on his route to aid Verzo. After some fighting, Promona was taken, Verzo killed and the Delmatae ordered to disperse by his successor Testimus, while the Romans attacked his strongholds. Tetsimus's guerrilla warfare tactics did not deter Octavian from capturing Synodium and Andetrium. Afterwards, the army advanced up the Cikola valley. Testimus poured all his troops in the city of Setovia.[4] In the Battle of Setovia (probably the Sutina gorge), Octavian was wounded and left the scene, handing over command to Statilius Taurus, who organised a winter blockade that brought some of the Delmatae to capitulate. Early in 33 BC, Octavian returned to receive the surrender, along with the standards of Gabinius, some booty, 700 young males and a promise to pay the arrears of tribute unpaid since Caesar's time. Though other Illyrian peoples were involved in the surrender, it was the victory over the Delmatae that justified one of the three triumphs celebrated by Octavian, on 13 August 29 BC. In 12 BC, the Delmatae revolted, capturing Salona; but this was soon retaken by the Romans.[5]


https://dokumen.tips/documents/fanula-papazoglu-srednjobalkanska-plemena-u-predrimsko-doba.html Epulon, vladar plemena Histra, izvršio samoubistvo u Nezakciju, tokom borbi sa Rimljanima Karavancijus, brata kralja Gencija Skerdilaida, sin kralja Gencija Pleurat, sin kralja Gencija | class="wikitable" |- ! Reinecke (1902) ! Period ! Glasinac (Benac-Čović) ! Srem (Tasić) ! Kultura polja sa urnama (Vinski) |- | Ha A | 1200–1050 pne !Glasinac III ! Horizont ostava (Ekonomija Sava) ! KPU IV (ostave) |- | Ha B | 1050–800 pne ! Glasinac IVa ! Bosutska grupa ! |- | Ha C | 800–620 pne ! Glasinac IVb ! Kanelovana keramika ! |- | Ha D | 620–450 pne ! Glasinac IVc ! ! |} Periodizacija čitave arheologije je podjela prahistorijskih kultura i pojedinih perioda radi lakše komunikacije. U periodizaciji starijeg željeznog doba osnovni kriterij je tipologija metalnih nalaza. U današnje vrijeme, sa manjim dopunama, uglavnom se koristi podjela P.Reineckea [6] U pojedinim oblastima ona izaziva dosta teškoća jer razvoj kultura u Evropi, Balkanskom poluostrvu i Panoniji nije bio identičan.

Keramika iz grobova smješta nalaze u vrijeme prije Kostolačke kulture (kraj IV milenijuma pne.)

ReferenceUredi

  1. ^ John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001
  2. ^ "Salmedin-Mesihovic-ORBIS-ROMANVS-Udzbenik za historiju klasicne rimske civilizacije -Prvi ilirski rat, s.346 - Drugi ilirski rat, s. 350". 30, Sarajevo, 2015. Pristupljeno 9. 2. 2018.
  3. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom IliriH
  4. ^ Mirkovic 1969
  5. ^ Schmitthenner 1958
  6. ^ Nikola Tasić - Stratigrafska zapažanja na Gomolavi i problem periodizacije starijeg gvozdenog doba u Sremu i Slavoniji - Godišnjak ANUBiH, knjiga 13,