Vilim I, vojvoda Akvitanije

Vilim I Pobožni (fra. Guillaume I^er le Pieux) (860./865 – 6. jula 918) bio je francuski plemić,^[1] vojvoda Akvitanije te grof Berryja, Mâcona, Limousina i Lyona, a najpoznatiji je po svojim donacijama samostanima te osnivanju samostana Klinija. Sam Vilim nije imao nikakvu kontrolu nad tim samostanom.

Vilim je dao kovati novac u svoje ime, šta je znak njegove moći i položaja kao vladara Akvitanije.

Porodica

Vojvoda Vilim je bio sin Bernarda Plantapilose i njegove supruge, gospe Ermengarde.^[2] Sestra mu je bila gospa Adelinda.

Vilimova žena je bila gospa Engelberga,^[3] kći kralja Bosa od Provanse i njegove supruge, Ermengarde od Italije. Vilim i Engelberga bili su roditelji jedne kćeri i sina Bosa, koji je umro kao dječak; Vilima je naslijedio nećak, Vilim II, vojvoda Akvitanije.

Reference

^ Rouche, Michel. Private life conquers state and society. A History of Private Life, Vol. I, Paul Veyne. Harvard University Press, 1987. ISBN 0-674-39974-9.
^ MacLean, Simon. Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the end of the Carolingian Empire. Cambridge University Press: 2003.
^ Annales Masciacenses

[1] Rouche, Michel. Private life conquers state and society. A History of Private Life, Vol. I, Paul Veyne. Harvard University Press, 1987. ISBN 0-674-39974-9.

[2] MacLean, Simon. Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the end of the Carolingian Empire. Cambridge University Press: 2003.

[3] Annales Masciacenses

[1]

[2]

[3]