Vilim I, vojvoda Akvitanije
Vilim I Pobožni (fra. Guillaume Ier le Pieux) (860./865 – 6. jula 918) bio je francuski plemić,[1] vojvoda Akvitanije te grof Berryja, Mâcona, Limousina i Lyona, a najpoznatiji je po svojim donacijama samostanima te osnivanju samostana Klinija. Sam Vilim nije imao nikakvu kontrolu nad tim samostanom.
Vilim je dao kovati novac u svoje ime, šta je znak njegove moći i položaja kao vladara Akvitanije.
Porodica
urediVojvoda Vilim je bio sin Bernarda Plantapilose i njegove supruge, gospe Ermengarde.[2] Sestra mu je bila gospa Adelinda.
Vilimova žena je bila gospa Engelberga,[3] kći kralja Bosa od Provanse i njegove supruge, Ermengarde od Italije. Vilim i Engelberga bili su roditelji jedne kćeri i sina Bosa, koji je umro kao dječak; Vilima je naslijedio nećak, Vilim II, vojvoda Akvitanije.
Reference
uredi- ^ Rouche, Michel. Private life conquers state and society. A History of Private Life, Vol. I, Paul Veyne. Harvard University Press, 1987. ISBN 0-674-39974-9.
- ^ MacLean, Simon. Kingship and Politics in the Late Ninth Century: Charles the Fat and the end of the Carolingian Empire. Cambridge University Press: 2003.
- ^ Annales Masciacenses