Victor Grignard

François Auguste Victor Grignard (6. maj 1871. Cherbourg - 13. decembar 1935. Lyon) bio je francuski hemičar.

Victor Grignard
Rođenje (1871-05-06) 6. maj 1871.
Cherbourg
Smrt13. decembar 1935(1935-12-13) (64 godine)
Lyon
PoljeOrganska hemija
InstitucijaUniverzitet u Nancyju
Alma materUniverzitet u Lyonu
Poznat(a) poGrignardova reakcija
Istaknute nagradeNobelova nagrada za hemiju 1912.

Biografija uredi

Kao sin radnika brodogradilišta Cherbourg Arsenal, Grignard je pohađao školu École normale d'enseignement secondaire spéciale de Cluny. Studij je okončao nakon zatvaranja fakulteta nauka na Univerzitetu u Lyonu. Svoju doktorsku disertaciju pod naslovom Sur les Combinaisons organomagnésiennes mixtes (bos. O miješanim organomagnezijskim kombinacijama) odbranio je pod mentorstvom Philippe Barbiera te 1901. postao doktor prirodnih nauka. Jedno vrijeme je radio na prirodnonaučnom fakultetu na Univerzitetu u Besançonu, ali se kasnije opet vratio na Univerzitet u Lyonu kao docent. Od 1909. bio je profesor na Univerzitetu u Nancyju, gdje je nastavio svoja istraživanja. Pored toga bio je i profesor na École nationale supérieure des industries chimiques (ENSIC).

Godine 1912. Grignard je dobio Nobelovu nagradu za hemiju, koju je podijelio sa hemičarom Paulom Sabatierom za "otkriće reagensa koji je dobio po njemu naziv Grignardov reagens", a kojim je u to vrijeme ostvario veliki napredak u organskoj hemiji.[1] Po njemu je nazvana i jedna vrsta reakcija (Grignardova reakcija) koja igra važnu ulogu za sintetičku proizvodnju raznih alkohola.

Osim organomagnezijskih spojeva, njegov interes je bio, između ostalog, toluen i njegovo dobijanje, terpeni i eterična ulja, aluminoorganski spojevi kao i reakcije hidriranja i krekiranja. Također se bavio i sintezom fosgena, koji su tokom Prvog svjetskog rata bili korišteni kao bojni otrovi.

Po izbijanju Prvog svjetskog rata, najprije je učestvovao u nadzoru na željeznicama, da bi kasnije bio dodijeljen istraživačkom timu za bojne otrove i eksplozivne materije. Nakon rata, vratio je u Nancy. Godine 1919. naslijedio je Philippea Barbiera na čelu škole École Supérieure de Chimie industrielle de Lyon. Postao je i dekan fakulteta za prirodne nauke Univerziteta u Lyonu 1929. godine. Dana 7. juna 1926. postao je član pariske Akademije nauka, te počasni član Kraljevskog hemijskog društva i vanjski član Švedske kraljevske akademije nauka. Osim toga, proglašen je i počasnim doktorom Univerziteta u Briselu i Leuvenu.

Victor Grignard je 1910. oženio Marie Augustine Boulant, s kojom je dobio jednog sina i jednu kćerku.

Po njemu je jedan krater na Mjesecu dobio ime.

Nagrade i priznanja uredi

  • Cahoursova nagrada (1901. i 1902)
  • Berthelotova nagrada (1906)
  • Jeckerova nagrada (1906)
  • Lavoisierova medalja (1912)
  • Nobelova nagrada za hemiju (1912)
  • Titula viteza (1912), oficira (1920) i komandira (1933) Legije časti

Literatura uredi

Djela uredi

  • Victor Grignard, "Sur quelques nouvelles combinaisons organométalliques du magnésium et leur application à des synthèses d'alcools et d'hydrocarbures", C.R. Hebd. Seances Acad. Sci., vol. 130, 1900, str. 1322-1324 (ISSN 0001-4036)
  • Victor Grignard, "Les composés organomagnésiens mixtes et leurs principales applications", Revue scientifique, vol. 51, br. 15, 12. april 1913, str. 449-456
  • Victor Grignard, Traité de Chimie Organique, Pariz, Masson, 1935, 500 str.

Reference uredi