Triton (vodozemac)

Triton (vodenjak, mrmoljak) (Triturus) je rod repatih vodozemaca iz porodice daždevnjaka (Salamandridae). Vrste ovog roda imaju duguljasto tijelo sa slabim i kratkim nogama. Rep je lateralno spljošten i ima značajnu ulogu u plivanju. Imaju sposobnost regeneracije izgubljenih i oštećenih dijelova tijela kao što su noge, rep i oči. Tritoni su zaštićeni i široko rasprostranjeni u Bosni i Hercegovini. Historijski većina evropskih tritona (vodenjaka) je bila uključena u rod Triturus, međutim prema savremenoj klasifikaciji, taksonomi su ovaj rod podijelili u tri roda: Ichtyosaura (alpski tritoni), Lissotriton (mali tritoni) i Ommatotriton.[1]

Stanište

uredi

Tritoni u proljeće borave u vodi (slatkovodne stajaćice - bare ili jezera). Kasnije izlaze na kopno, gdje i prezime u fazi zimskog mirovanja, skriveni pod kamenjem ili granjem. Široko su rasprostranjeni u Evropi.

Način života

uredi

Tritoni su grabežljivi, i hrane se puževima, glistama te larvama insekata. Doba parenja je u proljeće. Jaja polažu u vodu, na listove barskih biljaka. Njihove larve liče na punoglavce koji isprva nemaju noge, a kasnije izgledaju kao mali tritoni sa škrgama na bočnim stranama glave, koje nalikuju malim pramenovima perja. Metamorfoza larvi završava pretvaranjem škrga u pluća. U doba parenja, mužjacima nekih vrsta, duž leđa naraste greben, a kod većine vrsta donji dio tijela postane intenzivno narančaste do crvene boje. Neke vrste život provode u neotenom stadiju.

Vrste

uredi

Vrste roda Triturus, prema novoj klasifikaciji, podijeljene su u rodove Ichtyosaura, Lissotriton i Ommatotriton.[2][3]


Ichtyosaura:


Lissotriton:


Ommatotriton:

Reference

uredi
  1. ^ García-París, M., A. Montori, and P. Herrero. 2004. "Amphibia: Lissamphibia. Fauna Iberica Vol. 24." Madrid: Museo Nacional de Ciencias Naturales and Consejo Superior de Investigaciones Científicas.
  2. ^ Steinfartz, S.; Vicario, S.; Arntzen, J.W.; Caccone, A. 2007. "A Bayesian approach on molecules and behavior: reconsidering phylogenetic and evolutionary patterns of the Salamandridae with emphasis on Triturus newts". Journal of Experimental Zoology Part B: Molecular and Developmental Evolution 308B (2): 139–162. doi:10.1002/jez.b.21119. ISSN 1552-5007.
  3. ^ García-París, M., A. Montori, and P. Herrero. 2004. "Amphibia: Lissamphibia. Fauna Iberica Vol. 24." Madrid: Museo Nacional de Ciencias Naturales and Consejo Superior de Investigaciones Científicas.