Stabilitokratija

Stabilitokratija je izvedena iz engleske riječi stability – stabilnost i grčke riječi kratia – vladati. Stabilitokratija opisuje (polu)autokratski režim u demokratskom društvu, gdje se zaradi stabilnosti tolerišu nedemokratske prakse. Temeljni postulat stabilitokratije leži u uvjerenju kreatora spoljne politike zapadnih liberalnih demokratija o zaštiti i promovisanju (praktičnom i na nivou retorike) zapadnih vrijednosti kao vrhovnom interesu i konačnom cilju. U praksi, radi se o očuvanja ravnoteže između spoljnjih zahtjeva (uglavnom Zapada) za stabilnošću i potrebe da se stvore društvene napetosti kako bi se stvorila legitimnost za postojanje lokalnih elita: u kontekstu konsolidiranih, stabilnih liberalnih demokratija, stabilitokratije nemaju prostora.

U tom pogledu, stabilnost demokratije je u osnovi paradoks, koji se najbolje očituje na primjeru Zapadnog Balkana. Tu je međunarodna zajednica zatvorila oči na demokratske principe i vladavinu prava u korist stabilnosti u regionu, tolerišući i potpomažući nacionaliste i autokratsku vlast, koja manipulira glasačkim tijelom pod izgovorom ujedinjenja protiv drugih. Na taj način ove nedemokratske snage stvaraju trajnu nestabilnost kako bi ostali na vlasti. Autoritarni i proto-demokratski hibridni režimi koji brzo shvate i prihvate ovaj temeljni postulat, i koji su spremni da štite i zastupaju zapadne geo-političke, bezbjednosne, vojne, ekonomske ili energetske interese u sopstvenim državama su, po pravilu, posteđeni pritisaka i kazni od strane velikih sila kakve su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, i Evropska unija, za sve greške koje počine na domaćem terenu.