Sklonište glavne željezničke radionice u Sarajevu

Objekti skloništa u krugu nekadašnje industrijske zone – Glavne željezničke radionice Sarajevo nalaze se u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 1. do 3. aprila 2014. godine donijela je odluku da se zgrada proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Chery, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo (predsjedavajuća)

Sklonište tipa Winkel

Historija

Na prostoru udaljenom približno 2 km od današnjeg Marin-Dvora, 1882. god izgrađena je zgrada željezničke stanice za vozove uskog kolosijeka, potom zgrada Carinarnice, a zatim 1895. godine Glavna željeznička radionica Sarajevo, koja je tokom svog postojanja često mijenjala ime. Uskotračni kolosijeci su se u Bosni i Hercegovini počeli demontirati krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća i na njihovom mjestu izgrađeni su stambeni objekti i neboderi Novog Sarajeva.

U ratnom (1992. – 1995.) i poslijeratnom periodu, počinje propadanje i nestajanje ove fabrike: fabričke hale su razorene i uništene, rasprodate u poratnim procesima privatizacije, a unutar nekadašnjeg fabričkog kompleksa su izgrađeni trgovačko-komercijalni centri. Tkom rata 1992. – 1995. skloništa nisu korištena za sklanjanje ljudi. U konstruktivno-građevinskom pogledu objekat se nalazi u dobrom stanju.

U vrijeme II svjetskog rata u Sarajevu, na lokalitetu nekadašnje Centralne radionice uskotračnih željeznica fabričkog kompleksa izgrađenog još u austrougarskom periodu, čija je djelatnost bila proizvodnja željezničkih šina, lokomotiva i vagona, Vermaht – njemačka vojna uprava je izgradila četiri skloništa tipa Winkel, od kojih su sačuvana dva. Ova skloništa su bila izgrađena u cilju zaštite zaposlenih u tome strateškom objektu od izuzetno velike važnosti za tadašnju nacističku njemačku vojnu upravu u Sarajevu.

Opis

Sva četiri skloništa su tipska – unificirana, izgrađena prema nacrtima inženjera Lea Winkela. Danas na lokaciji postoje još dva. Leo Winkel, rođen 15. rujna 1885. u Kelnu, Nakon studija arhitekture, radio je najprije kao graditelj (arhitekt / inženjer) u Gewerkschaft Deutscher Kaiseru, a od 1916. na Thyssen AG u Hambornu, sve dok 1936. nije osnovao vlastitu firmu. Nakon licenciranja, ukupno je izgrađeno oko 100 tornjeva - skloništa od protivzračnih udara. Nakon Drugog svjetskog rata, Leo Winkel je nastavio raditi kao arhitekt. Umro je 1981. u Duisburgu.

Winkel-skloništa su tipski, unificirani objekti, projektirani sa namjenom da se u njima sklone i zaštite ljudi od razornog djelovanja zrakoplovnih bombi u vrijeme ratnih sukoba. U konstruktivnom pogledu skloništa se sastoje od temeljne konstrukcije, vanjskog plašta (ljuske) izvedenog u formi vitkog konusa (od betona ili armiranog betona); armiranobetonskih tankih horizontalnih dijafragmi (međukatnih tavanica), i stepeništa postavljenog u centralnoj vertikali.