Sito sjećanja

Sito sjećanja je izmišljeni predmet iz serije romana o Harry Potteru britanske spisateljice J. K. Rowling.

Sito sjećanja

Sito je predstavljeno kao kamena posuda koja služi za pohranjivanje sjećanja. Ukrašeno je drevnim runama i ispunjeno je nepoznatom tvari sivkaste boje, u tečnom ili gasovitom stanju koja podsječa Harryja napramen Dumbledoreove kose. Ta tvar ustvari predstavlja sjećanja. Čarobnjak ili vještica može pohraniti svoje ili nečije sjećanje u Sito, te ga kasnije pogledati. Također pomaže kada um postane prenatrpan raznim informacijama, tako što ga čarobnjak rastereti pohranjujući razna sjećanja u njega.

Postupak pohranjivanja sjećanja u Sito nije potpuno objašnjeno (vjerovatno jer Harry to nije nikad radio), ali sjećanje treba prvo izvući iz uma pomoću čarobnog štapića, a zatim tvar koja je izašla, treba prenijeti do Sita. Također se sjećanje može pohraniti i u male bočice, a kasnije prenijeti u Sito.

Osoba koja gleda sjećanje u Situ, osim što može gledati sjećanje na površini Sita, i to kroz oči čarobnjaka ili vještice čije je sjećanje u Situ, može i uči u sjećanje. Tada gleda događaj koji se desio iz trećeg lica, odnosno pretvara se u neku vrstu utvare koja i nije zapravo u tom trenutku na tom mjestu (osobu koja je u Situ niko od sudionika sjećanja ne može vidjeti). Sito ustvari stvara neku vrstu virtualne stvarnosti. Osoba koja je u sjećanju također može vidjeti i stvari koje u tom trenutku nije vidio vlasnik sjećanja, iako ih se on ustvari ne sjeća. Na pitanje kako je to moguće, J. K. Rowling kaže u jednom od razgovora da je to jedno od magičnih svojstava Sita sjećanja.. Na sličnom principu radi Dnevnik Toma Riddlea koji je također mogao uvući u sebe svog čitaoca (Dnevnik je ustvari bio horkruks).

Sjećanje u Situ se može promijeniti (kao što je uradio Horace Slughorn), odnosno preinačiti. U sjećanje se mogu dodavati novi elementi, brisati stari, a često su neki dijelovi sjećanja zamagljeni, pa tako da Sito ne predstavlja uvijek najpouzdaniji način otkrivanja toka nekih događaja. Također, u Sito se ne moraju pohranjivati sjećanja samo ljudi, te mogu biti i sjećanja nekih drugih stvorenja kao npr. kućni vilenjaci.

kao i ostala imena u romanima, i ovo ime u engleskom izvorniku ima i druga značenja. Engleski izvornik sita sjećanja je Pensieve. Sieve je naprava koja služi za pročišćavanje misli, i osoba koja koristi napravu postaje zamišljena, odnosno ispunjena mislima (engleski: pensive). Također je Pensieve anagram od Pevensie, prezimena glavnog lika iz knjige Lav, vještica i ormar, autora Clive Staples Lewisa u kojoj djeca Pevensie odlaze u drugi svijet kroz magični ormar, kao što je Harry putem Sita sjećanja, ušao u novi svijet - u Dumbledoreovo sjećanje.

Sito sjećanja u romanima

Sito sjećanja se prvi put pojavljuje u knjizi Harry Potter i Plameni pehar kada Harry slučajno uđe u jedno od Dumbledoreovih sjećanja. U Situ je Harry pogledao nekoliko suđenja Voldemortovim smrtonošama. (Ludu Bagmanu, Barty Crouchu i Igoru Karkaroffu) na kojim saznaje neke ključne informacije za dalji nastavak romana.

U knjizi Harry Potter i Red feniksa, Sito sjećanja se pojavljuje samo jednom, te ne igra previše važnu ulogu. Naime, Harry za vrijeme jednog od časova oklumencije kod Severusa Snapea, slučajno ulazi u njegovo sjećanje o vremenu kada je Snape pohađao školu u Hogwartsu i kada su ga James Potter, Remus Lupin, Sirius Black i Peter Pettigrew zlostavljaju Snapea. Jedno cijelo poglavnje knjige je posvećeno to sjećanju i naziva se Snapeovo najgore sjećanje.

U šestom dijelu, Harry Potter i Princ miješane krvi, Sito sjećanja odigrava jednu od ključnih uloga. Naime, Harry, na instrukcijama kod Dumbledorea, putuje kroz razna sjećanja, vezana za Voldemortovo djetinjstvo i za potragu za horkruksima. Ključno sjećanje, sjećanje profesora Slughorna, je Harry morao sam nabaviti (i to je učinio pomoću napitka Felix Felicis). To sjećanje je bilo ključ uništenja Voldemorta, odnosno, prikazivalo je Voldemortovu želju da stvori horkrukse.