Simfonija br. 29 (Mozart)

Simfonija br. 29 u A-duru, KV 201/186a, koju je Wolfgang Amadeus Mozart završio 6. aprila 1774. godine. Zajedno sa Simfonijom br. 25, to je jedna od njegovih poznatijih ranih simfonija. Stanley Sadie je karakterizira kao:

značajnu ... ličnu u tonu, zaista možda i više individualnu u svojoj kombinaciji intimnog, kamernog stila s još uvijek vatrenim i impulsivnim stilom.

Stavci u simfoniji i instrumentacija

Simfonija br. 29 napisana je za 2 oboe, 2 roga i gudače, što je uobičajeno za rane mozartove simfonije.

Sastoji se od četiri stavka:

1. Allegro moderato, u 2/2 ritmu
2. Andante, u 2/4 ritmu
3. Menuetto: Allegretto – Trio, u 3/4 ritmu
4. Allegro con spirito, u 6/8 ritmu

Uvod u stavak Allegro moderato:

Uvod u stavak Andante:

Uvod u stavak Menuetto:

Uvod u Trio:

Uvod u stavak Allegro con spirito:

Analiza

Prvi stavak napisan je u sonatnom obliku, s gracioznom glavnom temom koja se odlikuje muzičkom sekvencom padom za cijelu oktavu i ambicioznim prelazima na rogu. Drugi stavak je napisan za prigušene gudače sa ograničenom upotrebom puhača, i također je napisan u sonatnom obliku. Treći stavak menuet, odlikuje se nervoznim i isprekidanim ritmovima i "staccato" frazama, dok trio pruža mnogo bolji kontrast. Energični zadnji stavak, još uvijek u sonatnom obliku u 6/8 ritmu, vraća se natrag na prvi stavak sa svojom prepoznatljivom muzičkom sekvencom padom za cijelu oktavu iz glavne teme.