Wikipedia

Seattle SuperSonics

Seattle SuperSonics bio je američki košarkaški klub baziran u Seattleu, koji se takmičio u NBA ligi. Bili su članovi Pacifičke i Sjeverozapadne divizije. Nakon završetka sezone 2007/08. ekipa se preselila u Oklahoma City, gdje igra pod imenom Oklahoma City Thunder.

Seattle SuperSonics
Seattle SuperSonics logo
KonferencijaZapadna
DivizijaZapadna (1967–1970)
Pacifička (1970–2004)
Sjeverozapadna (2004–2008)
Osnovan1967.
HistorijaSeattle SuperSonics (1967–2008)
Oklahoma City Thunder (2008–trenutno)[1]
DvoranaKeyArena (1967–1978, 1985–1994, 1995–2008)
Kingdome (1978–1985)
Tacoma Dome (1994–1995)
LokacijaSeattle
BojeZelena, žuta, bijela
     
VlasnikSam Schulman (1967–1983)
Barry Ackelrey (1983–2001)
Basketball Club of Seattle (2001–2006)
Professional Basketball Club LLC (2006–2008)
Prvaci1 (1979)
Konferencijske titule3 (1978, 1979, 1996)
Divizijske titule6 (1979, 1994, 1996, 1997, 1998, 2005)
Penzionisani brojevi6 (1, 10, 19, 24, 32, 43)
Rezervni dres
Boje ekipe
Rezervni

Zastave, trofeji i umirovljeni dresovi Sonicsa ostali su u Seattleu. Ime, nadimak, grb i boje dostupne su bilo kojem nadolazećem NBA klubu. Ipak, historija franšize biće dijeljena sa Oklahomom.[2]

Historija uredi

Osnivanje tima uredi

Biznismenima iz Los Angelesa, Samu Schulmanu i Eugene V. Kleinu je 20. decembra 1966. dodijeljen zadatak za formiranje franšize u Seattleu. Schulman je franšizi dao ime po Boeingovom SST projektu, koji je nedugo nakon toga otkazan.[3]

Predvođeni Walterom Hazzardom i novajlijama Bobom Ruleom i Alom Tuckerom, prvu sezonu završili su sa omjerom 23–59.

Wilkensova era (1968–1975) uredi

Pred početak sezone 1968/69. Sonicsi su razmijenili All-Star igrača Hazzarda za plejmejkera Lennyja Wilkensa. Wilkens je odigrao odličnu prvu sezonu u kojoj je bilježio 22,4 poena, 8,2 asistencije i 6,2 skokova. Rule je također imao odličnu sezonu, u kojoj je prosječno bilježio 24 poena i 11,5 skokova. I pored odličnih igara ovog dvojca, Sonicsi su pobijedili samo 30 utakmica, a Wilkens je zamijenio Bianchija na mjestu trenera.

Wilkens je bio najbolji asistent tokom sezone 1969/70.

U junu 1970. vlasnici NBA ekipa glasali su 13–4 u korist spajanja NBA i ABA lige.[4][5] Schulman, koji je bio pristalica spajanja, zaprijetio je da će njegov tim napustiti NBA i pridružiti se ABA ligi ukoliko se lige ne spoje. Čak je tvrdio kako će preseliti svoj klub u Los Angeles, kako bi se takmičio sa Lakersima. Tužba Oscara Robertsona protiv NBA odložila je spajanje, ali su Sonicsi ipak ostali u Seattleu.[6] Početkom sezone 1970/71. Bob Rule pokidao je ahilovu tetivu, zbog koje je propustio ostatak sezone.

Dolazak Spencera Haywooda uredi

Nakon duge sudske bitke, Sonicsi su uspjeli dovesti novaliju godine u ABA ligi, Spencera Haywooda. Već sljedeće sezone su po prvi put imali pozitivan omjer, 47–35. Početkom marta imali su skor 46–27, ali su povrede startera prouzrokovale da tim izgubi 8 od zadnjih 9 utakmica, ispustivši priliku da se plasira u doigravanje.

Prije početka sezone 1972/73. Wilkens je razmijenjen u Cleveland Cavalierse, a bez njega Sonicsi su imali omjer 26–56. Jedina svijetla tačka bio je Haywood, koji je prosječno bilježio 29,2 poena i 12,9 skokova.

1975–1983 uredi

Legendarni Bill Russell je 1973. doveden kao trener, a 1975. vodio je Sonicse do prvog nastupa u doigravanju. U prvom krugu doigravanja pobjedili su Detroit Pistonse 2–1, prije nego što su u drugom krugu u šest utakmica poraženi od budućih prvaka, Golden State Warriorsa. Naredne sezone, razmijenili su Haywooda u New York Knickse u pokušaju da pojačaju napad ekipe. Bek Fred Brown je bio 5. najbolji strijelac lige, dok je Slick Watts vodio ligu u asistencijama i ukradenim loptama. I pored odličnih nastupa Browna (28,5 ppu) i Tommyja Burlesona (20,8 ppu) u doigravanju, ispali su od Phoenix Sunsa u 6 utakmica.

Russell je napustio ekipu nakon sezone 1976/77, a zamijenio ga je Bob Hopkins. Ekipa je pod Hopkinsom igrala očajno, započevši sezonu sa omjerom 5–17, nakon čega je otpušten. Ekipa je pod Wilkensom igrala odlično, pobjedivši 11 od 12 prvih utakmica, izborivši doigravanje i osvojivši titulu Zapadne konferencije sa omjerom 47–35. Iako su u finalu vodili 3–2 protiv Washington Bulletsa, na kraju su poraženi u 7. utakmici. Sastav se nije značajnije mijenjao u predsezoni. Nakon osvajanja divizijske titule, Sonicsi su u 7 utakmica slavili u konferencijskom finalu protiv Phoenixa. U finalu ih je ponovo čekala ekipa Bulletsa, ali su ovaj put Sonicsi slavili sa ubjedljivih 4–1, osvojivši svoju prvu i zadnju titulu NBA prvaka. Šampionski tim uključivao je bekove Gusa Williamsa i Dennisa Johnsona, centra Jacka Sikmu, krila Johna Johnsona i Lonnieja Sheltona, kao i rezerve Browna i Paula Silasa.

Sljedeću sezonu završili su sa omjerom 56–26, ali su u konferencijskom finalu poraženi od Lakersa 4–1. Johnson je razmijenjen u Phoenix, a Williams nije igrao zbog nesuglasica oko ugovora. Sonicsi su zabilježili omjer 34–48, najgori u Pacifičkoj diviziji. Sljedeće sezone Williams se vratio. Kroz naredne dvije sezone Sonicsi su zabilježili omjere 52–30 i 48–34.

1983–1989 uredi

U oktobru 1983. Schulman je franšizu prodao Barryju Ackerleyu, čime je započeo period zastoja i prosječnosti. Fred Brown se povukao naredne sezone. Brownow broj je povučen iz upotrebe 1986. Lenny Wilkens je napustio mjesto trenera 1985, a Jack Sikma, posljednji igrač iz šampionske generacije, razmijenjen je nakon sezone 1985/86.

Predvođeni trojcem Chambers, McDaniel i Ellis Sonicsi su uspjeli, na iznenađenje svih, dogurati do finala konferencije 1987. Naredne sezone sva trojica su prosječno bilježili preko 20 poena. Chambers je otišao u Phoenix prije početka sezone 1988/89, ali su i bez njega uspjeli dogurati do 2. kruga doigravanja.

Payton–Kemp era (1989–1998) uredi

 
George Karl je vodio Sonicse od 1992. do 1998.

Sonicsi su na draftu 1989. izabrali Shawna Kempa, a naredne godine Garyja Paytona. McDaniel i Eliss su razmijenjeni tokom sezone 1990/91. George Carl je doveden na mjesto trenera 1992. U njegovoj prvoj sezoni imali su omjer 55–27 i stigli su do finala konferencije, gdje su u 7 utakmica poraženi od Phoenixa.

Naredne sezone Sonicsi su imali omjer 63–19, najbolji u NBA. I pored toga, ispali su već u prvom krugu od Denver Nuggetsa. Sezonu 1994/95. igrali su u dvorani Tacoma Dome, zbog rekonstrukcije KeyArene. Završili su na 2. mjestu Zapada sa omjerom 57–25, ali su već u prvom krugu ispali od Los Angeles Lakersa 4–0. Uspjeli su dogurati do finala 1996, ali su poraženi od Jordanovih Chicago Bullsa.

Sonicsi su ostali jedna od najjačih ekipa na Zapadu u naredne dvije sezone. Na kraju sezone 1997/98. povukao se Nate McMillan, a otišao je, zbog nesporazuma sa rukovodstvom tima, i trener Karl.

1998–2008 uredi

Odlaskom Karla i McMillana Sonicsi su opet ušli u fazu prosječnosti. U naredne 4 sezone uspjeli su 2 puta izboriti doigravanje, ali nijednom nisu prošli prvi krug. McMillan je preuzeo mjesto trenera u sezoni 2000/01, nakon otkaza Paul Westphalu. Tokom sezone 2002/03. Payton je razmijenjen u Milwaukee Buckse.

Sezona 2004/05. bila je odlična za Sonicse. Predvođeni Rayom Allenom i Rashardom Lewisom osvojili su 6. divizijsku titulu, prije nego što su u 1. krugu doigravanja izbacili Sacramento Kingse. U 2. krugu izgubili su 4–2 od San Antonio Spursa, koji će u finalu pobijediti Detroit Pistonse. To je bio zadnji nastup Sonicsa u doigravanju. Pred početak sezone 2005/06. trener McMillan je prihvatio trenersku ulogu u Portlandu. Sonicsi su završili sezonu sa omjerom 35–47.

Dolazak Kevina Duranta (2007–2008) uredi

Sonicsima je dodijeljen 2. izbor na draftu 2007, kojeg su oni iskoristili da izaberu Kevina Duranta sa Univerziteta Teksasa. Nekoliko sati nakon drafta razmijenili su Raya Allena i 35. izbora Glena Davisa u Boston Celticse za 5. izbor Jeffa Greena, Wallyja Szczerbiaka i Delontea Westa. U julu 2007. razmjenili su Lewisa u Orlando Magic za budući izbor druge runde drafta i 9,5 miliona dolara.

Pregovori sa gradom Seattleom oko nove dvorane propali su. Iako su u Durantu dobili franšiznog igrača, Sonicsi su loše počeli sezonu. Izgubili su prvih 8 utakmica, a prvi mjesec sezone završili su sa omjerom 3–14. Durant je osvojio nagradu za najboljeg novajliju godine. Sonicsi su zadnju sezonu u Seattleu završili sa omjerom 20–62. Nakon što su riješena pravna pitanja, Clay Bennett je dobio dozvolu da preseli franšizu.[7]

Dvorane uredi

Rivalstva uredi

Tradicionalni rivali Sonicsa su bili Portland Trail Blazersi, prije svega zbog blizine. Portland i Seattle udaljeni su 280 kilometara i jedini su veći gradovi na sjeverozapadu Sjedinjenih Američkih Država. Obje franšize su titulu NBA osvojile jedanput. Odigrali su 192 utakmice, a bolji omjer su imali Sonicsi, 98–94.[8][9][10] U doigravanju su se susreli 4 puta. Oba kluba su pobijedila u 2 navrata, uz omjer 8–8.

Rivali Sonicsa bili su i Los Angeles Lakersi.[11][12][13] Sa Lakersima su odigrali 211 utakmica u regularnom dijelu sezone, a bolji omjer imali su Lakersi, 128–83. U doigravanju su se susreli 8 puta, a Lakersi su pobijedili u 6 navrata, uz omjer 21–9.

Igrači uredi

Penzionisani brojevi uredi

Penzionisani brojevi
Broj Igrač Pozicija Period u ekipi Datum
1 Gus Williams P 1977–84 26. mart 2004.
10 Nate McMillan P/BŠ 1986–98 1 24. mart 1999.
19 Lenny Wilkens P 1968–72 2 19. oktobar 1979.
24 Spencer Haywood KC/C 1971–75 26. februar 2007.
32 Fred Brown P/BŠ 1971–84 6. novembar 1986.
43 Jack Sikma C 1977–86 21. novembar 1992.
  Bob Blackburn Najavljivač 1967–92
Napomene:
  • 1 Trener, 2000–05.
  • 2 Trener, 1969–72 i 1977–85.

Članovi Košarkaške Kuće slavnih uredi

Članovi Kuće slavnih
Igrači
Broj Ime Pozicija Period u ekipi Primljen
19 Lenny Wilkens 1 P 1968–72 1989.
44 David Thompson BŠ / KB 1982–84 1996.
33 Patrick Ewing 2 C 2000–01 2008.
24 Dennis Johnson 3 P 1976–80 2010.
2
20		 Gary Payton P 1990–2003 2013.
30 Šarūnas Marčiulionis BŠ 1994–95 2014.
24 Spencer Haywood KC/C 1970–75 2015.
Treneri
Broj Ime Pozicija Period u ekipi Primljen
– Bill Russell 4 Trener 1973–77 1975.
– K. C. Jones 4 Trener 1990–92 1989.
– Lenny Wilkens 1 Trener 1969–72
1977–85		 1998.
Napomene:
  • 1 Wilkens je u Kuću slavnih primljen 3 puta – kao igrač, kao trener i kao član reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država na OI 1992.
  • 2 Ewing je u Kuću slavnih primljen 2 puta – kao igrač i kao član reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država na OI 1992.
  • 3 Primljen posthumno.
  • 4 Primljen kao igrač. Nikad nije igrao za SuperSonicse.

Treneri uredi

Trenerska historija
Trener Period u ekipi
Al Bianchi 1967–69.
Lenny Wilkens 1969–72.
Tom Nissalke 1972–73.
Bucky Buckwalter 1972–73.
Bill Russell 1973–77.
Bob Hopkins 1977.
Lenny Wilkens 1977–85.
Bernie Bickerstaff 1985–90.
K. C. Jones 1990–92.
Bob Kloppenburg 1991.
George Karl 1991–98.
Paul Westphal 1998–2000.
Nate McMillan 2000–05.
Bob Weiss 2005.
Bob Hill 2006–07.
P. J. Carlesimo 2007–08.

Generalni menadžeri uredi

Historija generalnih menadžera
GM Period u ekipi
Don Richman 1967–68.
Dick Vertlieb 1968–70.
Bob Houbregs 1970–73.
Bill Russell 1973–77.
Zollie Volchok 1977 (ili 1978)–83.
Les Habegger 1983–85.
Lenny Wilkens 1985–86.
Bob Whitsitt 1986–94.
Wally Walker 1994–2001.
Rick Sund 2001–07.
Sam Presti 2007–08.

Reference uredi

  1. ^ "NBA.com/Stats–Oklahoma City Thunder seasons". National Basketball Association. 17. 10. 2015. Arhivirano s originala, 15. 9. 2017. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  2. ^ "Details of settlement between Bennett, Seattle revealed". ESPN.com. 20. 8. 2008. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  3. ^ "Behind The Name – Sonics". National Basketball Association. Pristupljeno 2. 5. 2015.
  4. ^ "David Friedman, ABA Numbers Paint a Very Different Picture, Basketball Digest, Maj, 2001". Arhivirano s originala, 6. 11. 2015. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  5. ^ Pluto, Terry, Loose Balls: The Short, Wild Life of the American Basketball Association (Simon & Schuster, 1990), ISBN 978-1-4165-4061-8, p.200
  6. ^ Pluto, Terry, Loose Balls: The Short, Wild Life of the American Basketball Association (Simon & Schuster, 1990), ISBN 978-1-4165-4061-8, p.186
  7. ^ "Seattle Supersonics (1967-2008)". Sportsecyclopedia.com. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  8. ^ "Trail Blazers owner Paul Allen issues statement on possibility of Seattle getting NBA team". The Oregonian. 16. 2. 2012.
  9. ^ "RealClearSports - Top 10 Defunct Rivalries - 9. Sonics-Blazers". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  10. ^ "It's back on in the NBA! Portland vs. Seattle".
  11. ^ "It should be the Sonics playing the Lakers in the first round of the playoffs". The Seattle Times. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  12. ^ "NBA in Seattle: Lakers' Fans Would Welcome Old Sonics' Rivalry at the Expense of Sacramento Kings - Yahoo! Sports". Arhivirano s originala, 6. 6. 2014. Pristupljeno 2. 5. 2016.
  13. ^ Jonathan Irwin. "Seattle Supersonics". Bleacher Report. Pristupljeno 2. 5. 2016.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Seattle_SuperSonics&oldid=3507016"