Russellov čajnik

Russellov čajnik (također se naziva i nebeski čajnik ili kosmički čajnik) analogija je filozofa Bertranda Russella (1872–1970) kojom ilustruje tvrdnju da nije na skeptiku da opovrgne tvrdnje onog što je nemoguće provjeriti u religiji, nego da je na vjerniku da ih dokaže. Russell je napisao da, ako tvrdi da postoji čajnik koji se okreće oko Sunca, negdje u prostoru između Zemlje i Marsa, nema smisla da očekuje da mu drugi ljudi vjeruju samo zato što ga ne mogu opovrgnuti. Russellov čajnik se i dalje koristi tokom rasprava oko postojanja Boga.

Princip

U članku koji se zove "Is there a God?" (bosanski: Ima li Boga?), napisan 1952. za časopis Illustrated Magazine, ali koji nikad nije bio objavljen, Russell je napisao:

Mnogi pravovjerni ljudi smatraju kako je posao skeptika da obore usvojene dogme, a ne dogmatika da ih dokažu. Ovo je, naravno, greška. Ako bih rekao da porcelanski čajnik kruži po eliptičnoj orbiti oko Sunca, između Zemlje i Marsa, niko ne bi mogao da ospori moju tvrdnju, pod uslovom da sam bio pažljiv i napomenuo kako je čajnik isuviše mali i da se ne može vidjeti ni kroz najmoćnije teleskope. Ako dalje kažem kako je, s obzirom na to da moju tvrdnju niko ne može oboriti, nedopustivo da ljudski razum u nju sumnja, s pravom bi se moglo reći da govorim besmislice. Međutim, ako bi postojanje ovakvog čajnika bilo potvrđeno u drevnim knjigama, ako bi se svake nedjelje slavio kao sveti predmet i ideja o njemu utiskivala u umove djece u školama, oklijevanje da se povjeruje u postojanje takvog predmeta postalo bi znak ekscentričnosti, a sumnjičavac bi privukao pažnju psihijatra u doba prosvjetiteljstva ili inkvizicije u ranijim vremenima.

Russell je 1958. dodatno objasnio zašto je koristio ovo analogiju kao razlog svog ateizma:

Trebam se nazivati agnostikom, međutim, za sve praktične svrhe sam ateist. Ne mislim da je postojanje hrišćanskog Boga više vjerovatno nego postojanje bogova sa Olimpa ili Valhala. Mogu napraviti još jednu ilustraciju: niko ne može dokazati da između Zemlje i Marsa postoji ogroman čajnik koji se kreće u eliptičnoj orbiti. Međutim, niko ne smatra da je ovo vjerovatno da bi ga iskreno uzeli u obzir. Mislim da je postojanje hrišćanskog Boga upravo toliko vjerovatno.

Moguće je da je Russell razvio ovu analogiju iz djela Teorije svog prijatelja Franka P. Ramseya iz 1929:

Uzmite u obzir, naprimjer, problem pitanja "Ima li planete veličine i oblika čajnika?" Ovo pitanje ima značaj sve dok ne znamo da eksperiment nije mogao utvrditi postojanje pomenute planete. Kada ovo saznamo, onda se izgubi značaj, ukoliko pitanje ne postavimo ponovo pod novim aksiomima. Npr. Anksiom mogućnosti obrtanja oko drugih planeta.