Rukoveti

Rukoveti su ciklus od petnaest muzičkih rapsodija, kojima se obično pridodaju Primorski napjevi kao šesnaesta. Komponovao ih je srpski kompozitor Stevan Stojanović Mokranjac u periodu od 1883. do 1909. Kao muzičku osnovu koristio je srpske narodne melodije i neke melodije bliskih susjednih naroda.

Riječ rukovet, Stevan Mokranjac je preuzeo iz narodnog govora. Time je dočarao viziju spleta ili rukoveti livadskog cveća, koje podsjeća na pregršt narodnih pjesama. Tako su rukoveti postale muzički pojam, sinonim za rapsodiju umjetnički obrađenih i povezanih narodnih pjesama. Svojom formom, rukoveti se inspirišu i nadovezuju na djelo "Kolo" Josifa Marinkovića.

Pri komponovanju rukoveti, Mokranjac se vodio slijedećim principima:

• Preuzete narodne melodije su bile odabrane po visokom muzičkom kvalitetu. Mokranjac ih je izabrao između blizu 500 narodnih pjesama koje je sakupio.
• Pjesme su grupisane prema srodnosti teme ili kraja iz koga potiču
• Mokranjac se trudio da svaka rukovet čini stilsku cjelinu. Tu je, po uzoru na druge ciklične muzičke forme kao što su svita i sonata, smjenjivao brze i lagane pjesme, vesele i tužne. Time je učinio rukoveti raznovrsnim i zanimljivim. U prve dvije rukoveti Mokranjac po ugledu na Marinkovića koristi veći broj pjesama, ali u kasnijim rukovetima ograničava broj muzičkih tema.
• Narodne melodije nisu u osnovi mjenjane. Mokranjac je insistirao na detaljnoj umetničkoj obradi ovog materijala, na primer primjenom polifonije i kontrapunkta.
• U rukovetima je naglašena psihološka veza riječi i muzike. Mokranjac često režira dijalog muškog i ženskog hora, gotovo na operski način. Najljepši takvi primeri su u petoj i jedanaestoj rukoveti.

Prva rukovet

Iz moje domovine (1883)

Ova, i jedna verzija četvrte rukoveti, su jedine rukoveti napisane za muški hor. Ostale su za mješoviti. Obim materijala od devet pjesama čini ovu rukovet stilski nejedinstvenom. Kompozitor pokušava da ostvari cjelovitost ponavljanjem melodija. Mladi Mokranjac se ovde ugleda na starijeg kolegu Marinkovića. Strofe prve Pjesme, "Bojo mi Bojo", ponavljaju se posle druge ("Jarko sunce otskočilo"). Motivi iz prve i treće pjesme ("Što ti je Stano, mori") pojavljuju se pri kraju rukoveti. Četvrta pjesma, "Karavilje, lane moje" predstavljena je gradacijama u nekoliko strofa. "Igrali se konji vrani" je peta melodija, a šaljiva pjesma "Reče Čiča" je šesta. Sedma pjesma "Protužila pembe Ajša" je duet tenora i basa. Osmi je kratak motiv "Imala majka, jado". Efektno finale prve rukoveti predstavlja pjesma "Imala baba jedno momče".

Druga rukovet

Iz moje domovine (1884)

Ton druge rukoveti je romantičan i lirski. Mokranjac upotrebljava manji broj melodija (pet) nego u prvoj rukoveti (devet). Osjećaju cjelovitosti doprinosi i tonalno jedinstvo gdje se koristi samo Ef-dur i ef-moll. Pjesme tri melodije koje sačinjavaju ovu rukovet su:

1. "Osu se nebo zvezdama"
2. "Smilj Smiljana"
3. "Jesam li ti, Jelane" (baritonski solo)
4. "Maro Resavkinjo" (baritonski solo).
Rukovet se završava duhovitom Pjesmom:
5. "U Budimu gradu"

Treća rukovet

Iz moje domovine (1888)

Treća rukovet sadrži devet pjesama i po tome je nalik na prvu. Međutim, Mokranjac u trećoj tješnje prepliće pjesme i ostvaruje bolji utisak cjeline. Prva melodija "Zaspala devojka" je dijalog muškog i ženskog hora. Druga ("Urani bela") i treća pjesma ("Lepo ti je javor urodio") date su samo kao fragmenti. Naredne dvije melodije se međusobno prepliću u obliku sličnom rondu. To su baritonska "Tekla voda Tekelija" odnosno altovska "Razbole se Grivna mamina". Pjesme "Aoj Neno" i "Ovako se kuća teče" predstavljaju stilsku cjelinu, iako su među njih ubačeni motivi sevdalinke "Čimbirčice" i šaljive teme "Ala imaš oči". Dinamično kolo na kraju rukoveti se iznenada prekida stihom "Niko ne zna kako mi je".

Četvrta rukovet

Mirjana (1890)

Ovo muzičko djelo nema formu rukoveti, jer se sastoji iz samo jedne melodije, "Mirjano". Melodija pripada kategoriji orijentalizovanog gradskog folklora, odnosno sevdalinkama. Postoje dvije verzije ove rukoveti; u E-duru za solo bas i mješoviti hor i u Be-duru za solo tenora i muški hor. U obje verzije postoji pratnja klavira i kastanjeta.

Peta rukovet

Iz moje domovine (1892—1893)

Peta rukovet sadrži najviše pjesama, čak deset. U odnosu na prve četiri, peta rukovet je iskorak u muzičkom kvalitetu. Uprkos raznovrsnosti građe, Mokranjac je uspio da održi cjelovitost ovog muzičkog djela. Posle žive početne pjesme "Šta to miče", slijedi polagana "A što si se Jano", da bi poslije reprize prve došlo do lirskog razgovora soprana i tenora u pjesmi "Konja sedlaš". Melodija "Povela je Jela" odlikuje se gradacijama ostvarenim promjenom horske fakture, što se poslije kratke muzičke epizode "Moj se dragi na put sprema", ponavlja u Pjesmi "Lele Stano, mori". Ova posljednja se kroz šest strofa razvija od tihog početka do dramske kulminacije glasova šestoglasnog hora. Sedma pjesma, "Oj za gorom", odlikuje se pastoralnim karakterom. Naredne dvije pjesme, "Oj, devojko" i "Višnjičica rod rodila", su isprepletene. Melodija bogato ukrašena motivima, "Ajde, mori, momčeto", predstavlja efektan završetak pete rukoveti.

Šesta rukovet

Hajduk Veljko (1892)

U vrijeme dok još nije završio petu rukovet, Mokranjac je komponovao šestu. Za temu ove rukoveti uzeo je legendu o junaku svoga rodnog kraja Negotinske krajine. Povod za komponovanje ovog djela bilo je otkrivanje spomenika Hajduk Veljku u Negotinu 13. jula 1892. Tom prilikom je ova rukovet doživjela svoju premijeru.

Prva pjesma "Knjigu piše Mula paša" je tenorska dionica, povremeno praćena odgovorom hora. Kao kontrast herojskom segmentu slijedi lagana lirska ljubavna melodija "Raslo mi je bagrem drvo". Za njom idu dvije kraće pjesme-epizode: "Hajduk Veljko po ordiji šeće" i "Kad Beograd Srbi uzimaše". Rukovet se završava upečatljivim i melodičnim horskim finalom "Bolan mi leži Kara Mustafa".

Sedma rukovet

Pjesme iz Stare Srbije i Makedonije (1894)

Već u drugoj rukoveti je očigledno da Mokranjac teži da postigne stilsko jedinstvo kompozicija, a to od sedme rukoveti postaje pravilo. Prve dvije brze pjesme "More, izvor voda izvirala" i "Ajde, ko ti kupi kulančeto", slijedi tenorska melodija praćena muškim horom "Što li mi je". Četvrta i peta pjesma su ponovo brze. To su skerco "Poseja dedo" i kolo "Varaj Danke" čija muzika podsjeća na zvuk gajdi.

Osma rukovet

Pjesme sa Kosova (1896)

Melografski materijal za ovu rukovet Mokranjac je prikupio prilikom posjete Prištini 1896. Poletna i ritmična prva pjesma "Džanum na sred selo" je u kontrastu sa laganom i tužnom drugom, "Što Morava mutna teče". Poput skerca u sonetnom ciklusu djeluje treća pjesma "Razgrana se grana jorgovana". Poslednja pjesma je razigrana tema "Skoč’ kolo".

Deveta rukovet

Pjesme iz Crne Gore (1896)

Crnogorske melodije su predstavljale izazov za obradu usljed skučenosti svog melodijskog opsega. Mokranjac je ove napjeve obradio koristeći nesvakidašnja harmonijska rešenja. To je najočiglednije u završnoj pjesmi "U Ivana gospodara", gdje su muzičke fraze nesimetrično građene i završavaju se disonantnim akordom. Tri prve pjesme ove rukoveti su "Poljem se nija", "Rosa plete ruse kose" i "Lov lovili građani".

Deseta rukovet

Pjesme sa Ohrida (1901)

Mokranjac je komponovao desetu rukovet u vrijeme pune umejtničke snage i zrelosti. Ovo djelo predstavlja vrhunac njegove djelatnosti na polju svjetovne muzike i postalo je savršen obrazac umjetničke stilizacije narodnih muzičkih tema. U desetoj rukoveti su se složili svi poželjni elementi: odlične melodijske teme, jasna forma od 3 brza i naizmjenično dva lagana stava, kao i majstorsko primjenjena harmonijska rešenja. Primjer za nova harmonijska rešenja možemo da čujemo u melodiji "Biljana platno beleše" koja je umjetnička parafraza narodne pjesme. Mokranjac ovu pjesmu oživljava oscilirajući između Be-dura i ge-mola, i kombinacijom ženskih glasova i tenora. Druga pjesma, "Do tri mi puške puknale", dočarava tužna osećanja, da bi treća ("Dinka dvori mete") opet bila živahna. Četvrta pjesma "Pušči me" odlikuje se klasičnom jednostavnošću i smatra se za jedan od najuspjelijih mokranjčevih laganih stavova. Završna pjesma "Niknalo cvekje šareno" je melodična i ispunjena veselim akordima.

Jedanaesta rukovet

Pjesme iz Stare Srbije (1905)

Svojom formom (Allegro-Adagio-Scherzo-Finale) ova rukovet podsjeća na osmu rukovet. Osjećaju jedinstva doprinosi to što su prva i poslijednja pjesma u Ef-duru. Rukovet počinje veselom pjesmom "Pisaše me, Stano mori", gdje se smjenjuju dijaloške fraze muškog i ženskog hora. Naredna melodija, "Crna goro", veoma je sjetnog karaktera. Treća pjesma "Oj, Lenko, Lenko" ističe se ritmičnošću u petčetvrtinskom taktu. Posle kratkog ponavljanja prethodne muzičke teme, rukovet se završava blistavim kolom "Kalugere, crna dušo".

Dvanaesta rukovet

Pjesme sa Kosova (1906)

Dvanaesta rukovet je lirska po svom karakteru. Najljepši stav je četvrta pjesma, "Cvekje cafnalo", koja se ističe ljepotom melodije i harmonizacije. Njoj prethode pjesme: "Deka si bila", "Aman, šetnala si" i "Da l’ nemam, džanum". Finale dvanaeste rukoveti je živahna pjesma "Sedi mi moma na pendžeru".

Trinaesta rukovet

Iz moje domovine (1907)

Mokranjac je trinaestu rukovet napisao u dvije sasvim različite verzije. Varijante su različite po tonalitetu i detaljima obrade. Splet pjesama sačinjavaju dva naizmenična lagana i dva brza stava. Rukovet počinje tužnom pjesmom "Devojka junaku prsten povraćala", a nastavlja se vedrom "Oj, ubava mala momo". Treća pjesma "Slavuj pile" stoji u kontrastu sa završnom duhovitom temom "Krce, krce, nova kola".

Četrnaesta rukovet

Pjesme iz Bosne (1908)

Pjesme iz Bosne u četrnaestoj rukoveti se odlikuju širinom melodijske skale. To se najbolje ilustruje u prvoj ("Kara majka Aliju") i četvrtoj pjesmi ("Štono mi se Travnik zamaglio"). Druga pjesma je melanholična "Svaka ptica u šumici", da bi treća bila poletna melodija "Devojka viče". Završna pjesma, "Bor", karakteristična je po kontrastu između laganog uvoda i živahne razrade.

Petnaesta rukovet, (1909)

Pjesme iz Makedonije

Muzički materijal upotrebljen u petnaestoj rukoveti je veoma melodičan. Sama rukovet se odlikuje prefinjenom izražajnošću. Prva pjesma "Marije, bela Marije" je elegična, dok su naredne dvije, "Obasjala mesečina" i "Bog da ga ubije, mamo", veoma ritmične. Slojedi tenorski solo "Prošeta, majko, devet godini" u orijentalnom maniru. Rukovet zaključuje graciozna pjesma "Sejala Dinka bosiljak".

Primorski napjevi (1893)

Primorski napjevi se po formi potpuno uklapaju među ostale rukoveti. Ove pjesme je još ranije prikupio i obradio Slavoljub Lžičar. To su osam vedrih i zvonikih mediteranskih durskih melodija. Primorske napjeve sačinjavaju pjesme: "Vozila se šajka, mala", "Zbogom, neharna dušo", "Popuhnul je tihi vjetar", "Aj zelena, zelena", "Oj, Jelena, vodo ti ledena", "Zibala Jane", "Vrbniče nad morem" i završna "Majka Maru preko mora zvala".

Literatura

• Delo Stevana Mokranjca, Petar Bingulac, Beograd 1981.
• Prikaz kompozicija, Vlastimir Peričić, Beograd 1981.