Renault 4
Renault 4 (ili skraćeno R4) je automobil koji je francuska kompanija Renault proizvodila između 1961. i 1993. godine.[1] Prvi milion automobila proizvedeno je 1. februara 1966, manje od četiri i po godine od osnivanja firme, a od 1961. do 1993. prodano je više od osam miliona primjeraka.[2] Ni sam tadašnji direktor, ni Renaultovi inžinjeri nisu očekivali toliki komercijalni uspjeh
| Renault 4 | |
|---|---|
.jpg) | |
| Proizvođač | Renault |
| Poznat kao | R4 |
| Sastavljan | 1961-1993 |
| Prethodnik | Renault 4CV |
| Nasljednik | Renault Twingo |
| Transmisija(e) | 3 brzine manuelni,4 brzine manuelni |
| Dužina | 3,663 mm |
| Širina | 1,485 mm |
| Visina | 1,470 mm |
| Ukupna težina | 600–750 kg |
ovog automobila. Dok je trajala proizvodnja, R4 je smatran malim karavanom, ali gledajući unazad taj auto je očigledno popularizirao hatchback tip karoserije, i samim tim je značajan u historiji automobilskog dizajna. Renault 4 je bio odgovor Renaulta na Citroen 2CV iz 1948. godine. Renault je bio u mogućnosti da sagleda sve prednosti i nedostatke dizajna 2CV i da osmisli veće i urbanije vozilo. U proljeće 1956, predsjednik Renaulta Pierre Dreyfus pokrenuo je ovaj novi projekt: dizajniranje novog modela koji će zamijeniti 4CV s motorom u zadnjem dijelu i koji će biti u stanju zadovoljiti svačiji ukus i potrebe. To je trebao da bude porodični, ženski, farmerski i gradski auto. Također je trebao biti pogodan za putovanja po cijelom svijetu.
Sa osam miliona proizvedenih automobila postaje treći najprodavaniji automobil.
Dizajn
urediTokom dugogodišnje proizvodnje Renaulta 4, razvoj dizajna bio je ograničen, nikad nije promijenio veličinu niti oblik. Motori su bili značajno veći od malog 425 cm3 (kasnije 602 cm3 29 ks), motora u 2CV. R4 je uvijek imao četvorocilindrični motor hlađen vodom. Originalni kapacitet motora od 782 cm3 bio je povećan na 845 cm3 od 1963. pa nadalje. Godine 1987. predstavljen je novi motor od 1108 cm3, manja verzija (956 cm3) koja je zamijenila motor od 845 cm3 1986. godine.
Uprkos odmaklom uspjehu Renaulta 4, ili možda kao rezultat toga, Renault je dosta truda usmjerio na razvijanje svog malog automobila. Dizajnirali su Renault 6 i Renault 5 dok se Renault 4 i dalje izuzetno dobro prodavao. Neki su to u ono vrijeme kritizirali, ali Renault 5 se nadmetao u potpuno drugom sektoru (supermini sa tri i četiri vrata). Renault 4 je zapravo most između malog upotrebljivog vozila (2CV) i supermini dizajna (R5, Peugeot 205).
Renault 4 je kroz cijelo svoje postojanje ostao izuzetno jednostavan auto. Međutim uprkos, jednostavnom dizajnu, Renault 4 je bio izuzetno udoban za vožnju, zahvaljujući dobro dizajniranom vješanju (koje je Renaultu pozajmilo mekšu i "tečniju" vožnju od mnogih modernih automobila) i nastanjivu unutrašnjost zahvaljujući udobnim sjedištima, moćnom grijaču i efektivnoj ventilaciji. Nekima je način otvaranja prozora na Renaultu 4, koji je bio klizeći, davao karakter ovom modelu, a neke je to nerviralo i predstavljalo samo znak zastarjelosti njegovog dizajna.
Još jedan detalj koji je Renaulta 4 učinio različitim od drugih automobila bio je mjenjač koji se nalazio na instrument tabli. Time se dobilo više mjesta u prednjem dijelu automobila.
U svijetu
uredi
U Kolumbiji Renault 4 bio je najprodavaniji, i ostao je u sjećanju mnogih Kolumbijaca pod nadimkom "Amigo fiel" (vjerni prijatelj). Proizvođen je u fabrici SOFASA u Envigadu od 1970. do 1992. Dvije najpopularnije verzije ovog modela bile su Master (1022 cm3) i Lider (s još moćnijim motorom od 1300 cm3).
U Argentini i Čileu, 4 je poznat kao "Renoleta", po ugledu na nadimak "Citroneta" dat Citroenu 2 CV.
U Italiji je četvorku proizvodila fabrika Alfa Romeo u Milanu, pod licencom od 1962. do 1966. Ova fabrika je za to vrijeme proizvela 41.809 R4 modela.
U Australiji ovaj auto je proizvođen između 1962. i 1966. u Heidelbergu, ali je proizvodnja obustavljena kako bi se "oslobodilo mjesto" za ostale modele.
U Meksiku, Renault 4 je proizvođen u industrijskom gradu Ciudadu Sahagúnu, a proizvodnja je prestala 1971. godine.
U Sloveniji (tada SFRJ), od 1973-94. u Industrija motornih vozil (IMV) u Novom mestu proizvedeno je 575.960 vozila.
Varijante
uredi
Postojali su mnogi specijalni modeli Renaulta koji nisu bili samo "vježbanje" tržišta, kao što su Renault 4 Sinpar 4x4, Plain Air, pickup, LPG verzija i električna verzija. Godine 1978. stigao je R4 GTL. Imao je motor od 1108 cm3 iz Renaulta 6, premda sa smanjenim performansama zbog zbog bolje ekonomičnosti, i većim dobošima kočnica. GTL je bio prepoznatljiv po sivom prednjem grilu, sivim braničima i sivim gumenim trakama duž donje ivice vrata. Unutra, instrument tabla je bila modifikovana i sjedišta su bila platnena. Postojala je i panel van verzija R4, koji je zbog karoserije koja je imala izgled velike kocke, dobila naziv "pekarski van". Mnogo godina je Renault 4 bio vrlo uspješno vozilo te vrste i mnogim ljudima on predstavlja više od putničkog vozila.
Kraj R4
urediUvođenje sve oštrijih zakonskih propisa u pogledu ispušne emisije nametnulo je primjenu katalizatora na automobilima opremljenim benzinskim motorima. Također, propisi o pasivnoj sigurnosti vozila isključuju primjenu poluge mjenjača smještene na komandnoj tabli. Ove zahtjeve ni tada već znatno poboljšani GTL modeli nisu mogli zadovoljiti, bez obimnijih i teško isplativih intervencija na motoru i vozilu. Zbog toga je Njemačka, inače najveći uvoznik Renaulta 4 (ukupno je na njemačkom tržištu prodato 11% cjelokupne proizvodnje) obustavila dalji uvoz. Njen primjer su narednih godina slijedile i ostale zapadnoevropske zemlje. Godine 1992. je u Novom Mestu proizvedena posljednja serija od 1000 komada Renaulta 4. Ova, oproštajna serija nosila je naziv "Bye Bye".
Posljednji primjerak prodat je 1993. godine. Proizvodnja Renaulta 4 trajala je 31 godinu i ukupno je proizvedeno 8.135.424 komada. Renault 4 je Renaultov najprodavaniji model svih vremena.
Reference
uredi- ^ "Pedeset pet leta Renaulta 4". N1 Srbija (jezik: srpski). Arhivirano s originala, 13. 5. 2016. Pristupljeno 15. 9. 2017.
- ^ "RENAULT 4 SLAVI 50-GODIŠNJICU PREDSTAVLJANJA". www.autoportal.hr (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 18. 10. 2017. Pristupljeno 15. 9. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
