Ramzes V
Usermare Sekhepenre Ramzes V (također Ramses i Rameses ) bio je četvrti faraon Dvadesete dinastije Egipta. Bio je sin faraona Ramzesa IV i kraljice Tentopet.
| Ramzes V | |
|---|---|
20. dinastija | |
| Prethodnik | Ramzes IV |
| Nasljednik | Ramzes VI |
| Dinastija | 20. dinastija |
| Otac | Ramzes IV |
| Majka | Kraljica Tentopet |
| Grob | KV9 |
Njegovu kratku vladavinu su karakterizirali uspon Amunovih svećenika, koji su počeli kontrolirati zemlju oko hramova i državne finansije nauštrb faraona. Papirus poznat kao Turin 1887, koji datira iz njegove vladavine, tako bilježi finansijski skandal u koji su bili upetljani svećenici iz Elefantine. Period unutrašnje nestabilnosti su karakterizirali i napadi izvana, pretpostavlja se iz Libije, o čemu svjedoči papirus Cat. 2044 i navod da su radnici u Deir el-Medini zbog neprijatelja povremeno prekidali izgradnju Ramzesovog groba KV9, te da je isti neprijatelj došao do grada Per-Nebyt i "spalio tamošnji narod."[1] Drugi izvor spominje napad na samu Tebu.[2] To pokazuje kako egipatska država u to vrijeme nije mogla sprečavati napade na svoje elitne radnike, a kamoli stanovništvo.
Točne okolnosti smrti Ramzesa V nisu poznate. Moguće da ga je svrgnuo Ramzes VI, koji je kasnije uzurpirao grob KV9 izgrađen od strane svog prethodnika.[3] Sahranjen je tek u drugoj godini vladavine Ramzesa VI, što je bilo neobično, s obzirom na egipatsku tradiciju prema kojoj se kralj mumificirao i pokapao točno 70 dana iza početka vladavine nasljednika.[4] Međutim, moguće je da je pogreb odgođen zbog potrebe Ramzesa VI da prethodno očisti područje Tebe od eventualnih libijskih napadača. [5]
Mumija Ramzesa V je pronađena, a na temelju ožiljaka na licu se pretpostavlja da je patio od velikih boginja.[6] Na glavi su pronađeni tragovi velike rane, zbog kojih neki egiptolozi drže da je ubijen udarcem oštrim predmetom u gornju lijevu stranu glave. Nije isključeno, pak, da je oštećenje lubanje nastalo od pljačkaša grobova.
Reference
uredi- Nos ancêtres de l'Antiquité, 1991, Christian Settipani, p. 169, 171 and 173
