Pseudoautosomna regija
Pseudoautosomna područja, PAR1, PAR2[1] jesu međusobno homologne sekvence nukleotid na X i Y-hromosomu.
Regija u pseudoautosomnom području kratkih krakova X hromosoma (lijevo) i Y hromosoma (gore desno) otkrivena je pomoću fluorescentne hibridizacije in situ (zelena). Hromosomi obojeni crvenom bojom.
Pseudoautosomne regije su dobile ime jer se bilo koji gen u njima (do sada pronađeno najmanje 29)[2] nasljeđuje kao i svi autosomni geni. PAR1 kod ljudi obuhvata 2,6 Mbp vrhova kratkih krakova X i Y hromosoma i ostalih velikih majmuna (X i Y imaju ukupno 155 Mbp i 59 Mbp). PAR2 je na vrhovima dugih krakova, u rasponu od 320 kbp.[3]
Lokacija
uredi
Lokacije PAR-ova unutar GRCh38 su:[4]
| Ime | Hromosom | Bazni par start | Bazni par stop | Pruga/bend[5] |
|---|---|---|---|---|
| PAR1 | X | 10.001 | 2.781.479 | Xp22 |
| Y | 10.001 | 2.781.479 | Yp11 | |
| PAR2 | X | 155.701.383 | 156.030.895 | Xq28 |
| Y | 56.887.903 | 57.217.415 | Yq12 |
Lokacije PAR-ova unutar GRCh37 su:
| Ime | Hromosom | Startni bazni par | Bazni par stop |
|---|---|---|---|
| PAR1 | X | 60.001 | 2.699.520 |
| Y | 10.001 | 2.649.520 | |
| PAR2 | X | 154.931.044 | 155.260.560 |
| Y | 59.034.050 | 59.363.566 |
Nasljeđivanje i funkcija
urediNormalni muški sisari imaju dvije kopije ovih gena: jednu u pseudoautosomskom području svog Y hromosoma, a drugu u odgovarajućem dijelu hromozoma X. Normalne ženke također imaju po dvije kopije pseudoautosomskih gena, jer svaki od njihova dva X hromosoma sadrži pseudoautosomno područje. Krosingover između X i Y hromosoma obično je ograničen na pseudoautosomne regije; prema tome, pseudoautosomni geni pokazuju autosomni, a ne spolno vezani obrazac nasljeđivanja. Dakle, ženke mogu naslijediti alel koji je izvorno bio prisutan u Y hromosomu njihovog oca.
Funkcija ovih pseudoautosomnih regija je u tome što omogućavaju X i Y hromosomu da se upare i pravilno razdvoje tokom mejoze kod muškaraca.[6]
Geni
uredi
Pseudoautosomni geni nalaze se na dvije različite lokacije: PAR1 i PAR2. Smatra se da su evoluirali nezavisno.[8]
PAR1
uredi- Pseudoautosomni PAR1[9]
Kod miševa su se neki geni PAR1 prenijeli u autosome .[10]
PAR2
urediPatologija
urediUparivanje (sinapsa) X i Y hromosoma i ukrštanje (rekombinacija) između njihovih pseudoautosomskih regiona neophodno za normalno napredovanje mužjačke mejoze.[13] Dakle, one ćelije u kojima se ne dogodi rekombinacija X–Y neće uspjeti dovršiti mejozu. Strukturna i/ili genetička različitost (zbog hibridizacija ili mutacija između pseudoautosomskih regija X i Y hromosoma može poremetiti uparivanje i rekombinaciju, a posljedično i uzrokovati neplodnost muškaraca.
SHOX gen u regiji PAR1 je gen koji je najčešće povezan i dobro je razumljiv s obzirom na poremećaje kod ljudi,[14] ali svi pseudoautosomni geni izmiču inaktivaciji X-a i stoga su kandidati za efekte doziranja gena u stanjima aneuploidije spolnog hromosoma ( 45,X, 47,XXX, 47,XXY, 47,XYY itd.).
Delecije su također povezane sa Léri-Weillovom dishondrosteozom[15] i Madelungovim deformitetom.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Mangs, Helena; Morris BJ (2007). "The Human Pseudoautosomal Region (PAR): Origin, Function and Future". Current Genomics. 8 (2): 129–136. doi:10.2174/138920207780368141. PMC 2435358. PMID 18660847.
- ^ Blaschke RJ, Rappold G (2006). "The pseudoautosomal regions, SHOX and disease". Curr Opin Genet Dev. 16 (3): 233–9. doi:10.1016/j.gde.2006.04.004. PMID 16650979.
- ^ Helena Mangs A, Morris BJ (april 2007). "The Human Pseudoautosomal Region (PAR): Origin, Function and Future". Curr. Genomics. 8 (2): 129–36. doi:10.2174/138920207780368141. PMC 2435358. PMID 18660847.
- ^ Genome Reference Consortium (6. 1. 2017). "Human genome overview GRCh38.p10". Pristupljeno 10. 5. 2017.
- ^ "Pseudoautosomal regions Gene Family". HUGO Gene Nomenclature Committee. Arhivirano s originala, 11. 7. 2017. Pristupljeno 11. 5. 2017.
- ^ a b Ciccodicola A, D'Esposito M, Esposito T, et al. (februar 2000). "Differentially regulated and evolved genes in the fully sequenced Xq/Yq pseudoautosomal region". Hum. Mol. Genet. 9 (3): 395–401. doi:10.1093/hmg/9.3.395. PMID 10655549.
- ^ Weng S, Stoner SA, Zhang DE (2016). "Sex chromosome loss and the pseudoautosomal region genes in hematological malignancies". Oncotarget. 7 (44): 72356–72372. doi:10.18632/oncotarget.12050. PMC 5342167. PMID 27655702.
- ^ Charchar FJ, Svartman M, El-Mogharbel N, et al. (februar 2003). "Complex events in the evolution of the human pseudoautosomal region 2 (PAR2)". Genome Res. 13 (2): 281–6. doi:10.1101/gr.390503. PMC 420362. PMID 12566406.
- ^ "Pseudoautosomal region 1 (PAR1) Gene Family". HUGO Gene Nomenclature Committee. Arhivirano s originala, 12. 7. 2017. Pristupljeno 12. 5. 2017.
- ^ Levy MA, Fernandes AD, Tremblay DC, Seah C, Bérubé NG (2008). "The SWI/SNF protein ATRX co-regulates pseudoautosomal genes that have translocated to autosomes in the mouse genome". BMC Genomics. 9: 468. doi:10.1186/1471-2164-9-468. PMC 2577121. PMID 18842153.
- ^ "Pseudoautosomal region 2 (PAR2) Gene group". HUGO Gene Nomenclature Committee. Pristupljeno 30. 8. 2019.
- ^ "WASH6P". HUGO Gene Nomenclature Committee. Pristupljeno 30. 8. 2019.
- ^ Eichner, E.M. (februar 1991). "The mouse Y* chromosome involves a complex rearrangement including interstitial positioning of the Y-pseudoautosomal region". Cytogenetics and Cell Genetics. 57 (4): 221–230. doi:10.1159/000133152. PMID 1743079.
- ^ Blaschke RJ, Rappold G (juni 2006). "The pseudoautosomal regions, SHOX and disease". Curr. Opin. Genet. Dev. 16 (3): 233–9. doi:10.1016/j.gde.2006.04.004. PMID 16650979.
- ^ Benito-Sanz S, Thomas NS, Huber C, et al. (oktobar 2005). "A novel class of Pseudoautosomal region 1 deletions downstream of SHOX is associated with Leri-Weill dyschondrosteosis". Am. J. Hum. Genet. 77 (4): 533–44. doi:10.1086/449313. PMC 1275603. PMID 16175500.
Vanjski linkovi
uredi