Razlika između verzija stranice "Španski građanski rat"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-obrani +odbrani)
Red 11:
Franco je, kao vatreni zagovornik fašizma, od samog početka primio direktnu vojnu pomoć od fašističke [[Italija|Italije]] i nacističke [[Njemačka|Njemačke]]. Nasuprot tome, zapadne sile su se odlučile ne miješati u sukob - [[Velika Britanija]] je proglasila embargo na prodaju oružja zaraćenim stranama, plašeći se da bi rat mogao eskalirati u opći evropski sukob, za kojeg još nije bila spremna; u susjednoj i politički oštro podijeljenoj Francuskoj je vladao strah da bi intervencija na strani Republike mogla dovesti do građanskog rata. Jedina sila koja je Republici dala opsežniju vojnu pomoć bio je [[SSSR]], ali se ona iz cijelog niza političkih razloga pokazala krajnje kontraproduktivna, prvenstveno zato što je Franca u dijelu javnosti pretvorila u borca protiv komunizma. [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] se također nisu direktno miješale, ali su prešutno podržavale Franca, jer je [[Demokratska stranka (SAD)|Demokratska stranka]] predsjednika [[Franklin Delano Roosevelt|Roosevelta]] imala veliki broj glasača pod uticajem Katoličke crkve.
 
U samoj Španiji je nacionalistima na ruku išlo to što su srž njenih oružanih formacije činile jedinice pod komandom profesionalnih oficira te iskusne kolonijalne trupe. Brojčano jače republikanske snage su se, pak, sastojale samo dijelom od profesionalne vojske, dok su većinu činile slabo organizirane i koordinirane milicije, kojima je veliki problem predstavljala nedisciplina. Dodatni problem je bio i veliki ideološki raskol na republikanskoj strani - dok je dio pristaša Republike isključivo htio obranitiodbraniti demokratske institucije, anarhisti i trockisti su građanski rat shvatili kao priliku za izvođenje revolucije. Taj raskol je godine 1938. eskalirao u oružane sukobe koji su bitno oslabili kako vanjskopolitički, tako i vojni položaj Republike.
 
Zbog svega toga su Francovi pobunjenici polahko, ali sigurno širili teritorij pod svojom kontrolom. Republikanska vlada je, s druge strane, pružala žestok otpor, djelomično podržana od strane [[Internacionalne brigade|Internacionalnih brigada]] - dobrovoljaca iz stranih zemalja koji su iz ideoloških razloga došli braniti Republiku od fašizma. No, sve to nije bilo dovoljno da zaustavi smanjivanje republikanskog teritorija. Godine 1938. je republikanskoj vladi posljednja nada bilo sve izglednije izbijanje Drugog svjetskog rata, koji bi Britaniju i Francusku natjerao da Španiji pomogne kao savezniku protiv Njemačke i Italije. No, te su nade skršene s [[Minhenski sporazum|minhenskim sporazumom]], pa je krajem 1938. godine došlo do kolapsa morala u republikanskim redovima. Početkom 1939. Francove snage su osvojile glavno republikansko uporište u Kataloniji, što je Britance i Francuze natjeralo da priznaju Francovu vladu. U proljeće 1939. se predao Madrid, a dan kasnije i posljednji republikanski garnizon na španskom tlu. Time je završen španski građanski rat.