Razlika između verzija stranice "Michel Foucault"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 22:
Foucault je najpoznatiji po svojim [[Kritička teorija|kritičkim studijama]] društvenih institucija , ponajprije psihijatrije, medicine, [[nauke o čovjeku]] (ili: [[antropološke nauke]]) i [[zatvor]]skog sistema, kao i po svom radu na [[Historija ljudske seksualnosti|historiji ljudske seksualnosti]]. O Foucaultovim teorijama o moći i odnosima između moći, [[Znanje|znanja]] i diskursa naširoko se raspravljalo. U 1960-im Foucault je često povezivan s [[Strukturalizam|strukturalističkim]] pokretom, da bi se kasnije sam Foucault distancirao od strukturalizma. Iako se obično Foucault opisuje kao poststrukturalist i postmodernist, on sam je odbacio [[Postmodernizam|postmodernističke]] i [[Poststrukturalizam|poststrukturalističke]] oznake, preferirajući klasificiranje svojih teorija kao kritičke historije [[Modernitet|moderniteta]] zasnovanog u Kantu.<ref>[http://www.michel-foucault.com/concepts/index.html link]</ref>
 
== Rani život ==
 
Foucault, punim imenom Paul-Michel Foucault, rođen je u [[Poitiers]]u 15. oktobra 1926. u uglednoj provincijskoj porodici. Njegovo rano obrazovanje bilo je mješavina uspjeha i mediokriteta, sve dok nije počeo pohađati [[Isusovci|jezuitski]] koledž Saint-Stanislas, gdje je briljirao.<ref>{{cite book | last = Smart | first = Barry | title = Michel Foucault | publisher = Routledge | location = New York | year = 1994 | isbn = 0415088879 |page=19}}</ref><ref>{{cite book | last = Dosse | first = François | title = History of Structuralism | publisher = University of Minnesota Press | location = Minneapolis | year = 1997 | isbn = 0816622418 |page=148}}</ref> Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], tokom kojeg je [[Poitiers]] bio pod njemačkom okupacijom, Foucault se upisuje u prestižnu školu École Normale Supérieure (rue d'Ulm), koja je predstavljala tradicionalnu odskočnu dasku za [[Akademija|akademsku]] [[karijera|karijeru]] u [[Humanističke nauke|humanističkim naukama]] u [[Francuska|Francuskoj]].
 
== École Normale Supérieure ==
 
Tokom školovanja na École Normale Supérieure Foucault je imao težak privatni život te je patio od [[Klinička depresija|akutne depresije]]. Tokom posjeta psihijatru Foucault je postao fasciniran [[Psihologija|psihologijom]]. Uz diplomu iz [[Filozofija|filozofije]] [[1952]]. godine dobio je i diplomu iz [[Psihologija|psihologije]]. Bio je uključen u kliničku granu psihologije, što ga je dovelo do mislioca poput [[Ludwig Binswanger|Ludwiga Binswangera]].
Foucault je bio član [[Francuska komunistička stranka|Francuske komunističke stranke]] od 1950. do 1953. godine. Uskoro je postao razočaran kako politikom tako i filozofijom stranke.<ref>{{cite book | last = Morris | first = Brian | title = Western Conceptions of the Individual | publisher = Berg | location = Oxford | year = 1991 | isbn = 0854968016 |page=428}}</ref>
 
== Rana karijera ==
 
Foucault nije bio uspješan na državnom ispitu za viša mjesta u obrazovnom sistemu ([[francuski jezik|fr]]: agrégation) 1950. godine, ali sljedeće godine je ispit uspješno položio. Nakon kratkog perioda kada je predavao na École Normale Supérieure, Foucault je preuzeo mjesto predavača na Univerzitetu u Lille ([[francuski jezik|fr]]: Université Lille Nord de France), gdje je od 1953. do 1954. podučavao psihologiju.
Svoju prvu knjigu ''Mentalna bolest i ličnost'' ([[francuski jezik|fr]]: ''Maladie mentale et personnalité''), djelo kojeg se kasnije odrekao, Foucault je objavio 1954. godine. U tom periodu svoga života Foucault nije bio zainteresiran za predavanje, te je duže vrijeme izbivao iz Francuske: prvo je od 1954. do 1958. služio Francuskoj kao izaslanik za kulturu na [[Univerzitet u Uppsali|Univerzitetu u Uppsali]] u [[Švedska|Švedskoj]], da bi nakon toga u kraćim periodima predavao na [[Univerzitet u Varšavi|Univerzitetu u Varšavi]] i na [[Univerzitet u Hamburgu|Univerzitetu u Hamburgu]].
Line 39 ⟶ 40:
Nakon što je Defertu dodijeljeno odsluženje vojnog roka u Tunisu, Foucault je 1965. preuzeo profesorsko mjesto na [[Univerzitet u Tunisu|Univerzitetu u Tunisu]]. Kada je objavio svoju knjigu ''Les Mots et les choses'' (''Riječi i stvari'') za vrijeme vrhunca interesiranja za [[strukturalizam]] 1966. godine, Foucault je ubrzo svrstan u grupu mislilaca poput [[Jacques Lacan|Jacquesa Lacana]], [[Claude Lévi-Strauss|Claudea Lévi-Straussa]] i [[Roland Barthes|Rolanda Barthesa]] koji su predstavljali najnoviji val mislilaca odlučan da svrgnu s trona [[egzistencijalizam]] populariziran od strane [Jean-Paul Sartre|Jean-Paula Sartrea]]. Foucault je izrekao brojne skeptične primjedbe o [[Marksizam|marksizmu]], što je razbjesnilo velik broj ljevičarskih kritičara, ali kasnije je Foucault čvrsto odbacio ideju da ga se označi kao 'strukturalista'.<ref>{{cite book | last = Dosse | first = François | title = History of Structuralism | publisher = University of Minnesota Press | location = Minneapolis | year = 1997 | isbn = 0816623708 |page=79}}</ref> Boravio je u [[Tunis]]u i u maju 1968. za vrijeme studentskih protesta, gdje je na njega snažan utjecaj ostavio lokalni studentski protest koji se desio ranije iste godine. Najesen 1968. godine vraća se u Francusku, gdje 1969. godine objavljuje ''L'archéologie du savoir'' (''[[Arheologija znanja]]''), metodološki odgovor svojim kritičarima.
 
== Poslije 1968. ==
 
Nakon dešavanja iz 1968. godine [[francuska]] vlada je osnovala novi eksperimentalni univerzitet ''Paris VII'' u [[Vincennes]]u, a Foucault je u decembru iste godine postavljen za šefa odsjeka za filozofiju.<ref>{{cite book | last = Hitchcock | first = Louise | title = Theory for Classics | publisher = Routledge | location = New York | year = 2008 | isbn = 0415454972 |page=124}}</ref> Foucault je uposlio većinom mlade ljevičarske profesore poput [[Judith Miller]]. Radikalizam ovih mladih profesora isprovocirao je [[Francuska|francusko]] ministarstvo obrazovanja koje se suprotstavilo činjenici da mnogi predmeti u nazivu sadrže odrednicu "marksistički/lenjinistički" i koje je donijelo odredbu kojom studenti iz Vincennesa neće biti kvalificirani da predaju u srednjim školama.<ref>{{cite book | last = Mills | first = Sara | title = Michel Foucault | publisher = Routledge | location = New York | year = 2003 | isbn = 0415245699 |page=18}}</ref> Foucault se pridružio studentima i učestvovao u okupiranju upravnih zgrada i u borbama s policijom.
Line 45 ⟶ 46:
Foucaultova profesura na Univerzitetu u Vincennesu bila je kratkog vijeka, budući da je 1970. izabran za profesora historije sistema misli na [[Koledž Francuske|Koledžu Francuske]], najprestižnijoj akademskoj instituciji u [[Francuska|Francuskoj]]. Njegov politički angažman se povećao , a njegov partner Defert se pridružio ultra[[Maoizam|maoističkoj]] Proleterskoj ljevici ([[francuski jezik|fr]]: Gauche Proletarienne). Foucault je pomogao pri osnivanju Grupe za zatvorsko informiranje ([[francuski jezik|fr]]: Groupe d'Information sur les Prisons) kako bi se zatvorenicima obezbijedio način da izražavaju svoje probleme. Ovo se podudara s Foucaultovim povratkom proučavanju kaznenih institucija i s objavljivanjem knjige ''Nadzor i kazna'' ([[francuski jezik|fr]]: ''Surveiller et Punir''), koja "pripovijeda" o strukturama mikromoći koje su se od 18. stoljeća razvijale u društvima Zapada uz poseban fokus na [[zatvor]]ima i [[škola]]ma.
 
== Kasniji život ==
 
U kasnim 70-im politički aktivizam u Francuskoj je postepeno gubio na važnosti ostavljajući mnoge ljevičarske intelektualce razočaranim.<ref>{{cite book | last = Hazareesingh | first = Sudhir | title = Intellectuals and the French Communist Party | publisher = Clarendon Press | location = Oxford | year = 1991 | isbn = 0198278705 |page=166}}</ref> Određeni broj mladih maoista napustio je svoja uvjerenja kako bi postali takozvani [[Novi filozofi]], često citirajući Foucaulta kao svoj glavni utjecaj, status o kojem je Foucault imao pomiješane osjećaje.<ref>Peter Dews, "The Nouvelle Philosophie and Foucault," ''Economy and Society'' '''8'''(2) (May 1979), pp. 127-71.</ref> Foucault je u ovom periodu započeo s radom na svom projektu od šest tomova ''[[Historija seksualnosti]]'', koji nikad nije završen. Prvi tom je u Francuskoj objavljen 1976. godine pod naslovom ''La Volonté de Savoir'' (prevođeno kao ''Volja za znanjem'' i kao ''O znanju i moći''). Drugi i treći tom su se pojavili tek nakon osam godina i iznenadili su čitaoce svojom temom (antički grčki i latinski tekstovi), svojim pristupom i stilom, naročito Foucaultovim fokusom na subjektu, koncept za koji su mnogi pogrešno vjerovali da je Foucault prije zanemarivao.
Line 57 ⟶ 58:
Foucault je umro od bolesti povezane sa [[Sida|AIDS-om]] u Parizu 25. juna 1984. Bio je prva visokoprofilna osoba u Francuskoj za koju se objavilo da ima AIDS. Malo je bilo poznato o toj bolesti u to vrijeme<ref> "[http://www.aegis.com/topics/timeline/ So Little Time: A year-by-year history of the AIDS epidemic]". AIDS Education Global Information System. Retrieved on 4 February 2008.</ref> i otada se pojavio izvjestan broj kontroverzi.<ref>O'Farrell, Claire. "[http://www.michel-foucault.com/ecrits/tls.pdf Pismo Timesovom književnom prilogu (The Times Literary Supplement) (neobjavljeno)]". Pismo je napisano 2002. godine u kontekstu kontroverze oko Foucaultove smrti od AIDS-a. (engleski) Retrieved on 04 February 2008.</ref> U članku s naslovnice ''[[Le Monde]]'' je objavio njegovu smrt, nije bilo spominjanja AIDS-a, iako je implicirano da je umro od velike infekcije. Neposredno pred svoju smrt Foucault je uništio većinu svojih rukopisa i svojim testamentom zabranio objavljivanje onog što je možda izostavio.<ref name=JMiller>{{cite book|title=The Passion of Michel Foucault|author=James Miller|year=1993|publisher=HarperCollins|isbn=0-00-255267-1}}</ref>
 
== Djela ==
 
===''Ludilo i bezumlje: Historija ludila u doba klasicizma''===
Line 79 ⟶ 80:
Foucaultova knjiga ''Riječi i stvari. Arheologija naukā o čovjeku'' ([[francuski jezik|fr]]: Les Mots et les choses. Une archéologie des sciences humaines) je objavljena 1966. godine. Foucault je ovo djelo prvobitno htio nasloviti "Red riječi" ("L'Ordre des Choses"), ali je promijenio naslov budući da je već postojala knjiga s tim naslovom. Knjiga započinje širokom raspravom o slici [[Diego Velázquez|Diega Velázqueza]] ''Las Meninas'' i njenom složenom rasporedu linija gledišta, skrivenosti i izgleda.<ref name="Gresle">Gresle, Yvette. "[http://www.thefreelibrary.com/Foucault's+Las+Meninas+and+art-historical+methods.-a0165730968 Foucault's 'Las Meninas' and art-historical methods]". ''Journal of Literary Studies'', retrieved 01 December 2008.</ref> Potom se razvija centralna tvrdnja u knjizi: da su svi periodi historije posjedovali specifične inherentne uslove istine koji su kreirali šta je prihvatljivo, naprimjer, [[Nauka|naučni]] diskurs. Foucault tvrdi da su se ovi uslovi diskursa mijenjali tokom vremena i to u velikim i iznenadnim pomacima, iz [[Epistema|episteme]] jednog perioda u drugu.<ref>{{cite book | last = Holub | first = Robert | title = Crossing Borders | publisher = University of Wisconsin Press | location = Madison | year = 1992 | isbn = 0299132749 |page=57}}</ref> Foucaultova [[Friedrich Nietzsche|ničeanska]] kritika vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] u ''Riječima i stvarima'' imala je ogroman utjecaj na historiju kulture.<ref>{{cite book | last = Chambon | first = Adrienne | title = Reading Foucault for Social Work | publisher = Columbia University Press | location = New York | year = 1999 | isbn = 023110717X |pages=36–37}}</ref> Foucaultove slavne tvrdnje da je čovjek "tek noviji izum" i da je "kraj čovjeka" blizu se nalaze u ovoj knjizi.<ref>{{cite book | last = Hutcheon | first = Linda | title = Irony's Edge | publisher = Routledge | location = New York | year = 1995 | isbn = 0415054532 |page=123}}</ref> Ova knjiga je od Foucaulta stvorila prominentnu intelektualnu ličnost u Francuskoj.<ref>{{cite book | last = Booker | first = Keith | title = A Practical Introduction to Literary Theory and Criticism | publisher = Longman | location = New York | year = 1996 | isbn = 0801317657 |page=122}}</ref>
 
===''Arheologija znanja''===
== Također pogledajte ==
 
Objavljena 1969. godine, ova knjiga predstavlja Foucaultov glavni izlet u [[Metodologija|metodologiju]], napisana je kao svojevrstan dodatak knjizi ''Riječi i stvari''.<ref>{{cite book | last = Smart | first = Barry | title = Michel Foucault: Critical Assessments | publisher = Routledge | location = New York | year = 1994 | isbn = 0415088887 |page=8}}</ref> Ovo djelo se poziva na anglo-američku [[Analitička filozofija|analitičku filozofiju]], naročito [[Teorija govornog čina|teoriju govornog čina]].
 
Foucault svoju analizu fokusira na "iskaz" (''énoncé''), osnovnu jedinicu [[diskurs]]a. "Iskaz" ima veoma posebno značenje u ''Arheologiji'': označava ono što daje značenje [[Stav (filozofija)|stavovima]], [[Govorni iskaz|govornim iskazima]] ili [[govorni čin|govornim činovima]]. U suprotnosti s klasičnim [[Strukturalizam|strukturalistima]] Foucault ne vjeruje da je značenje semantičkih elemenata određeno prije njihove artikulacije. Prema ovo shvatanju, sami iskazi nisu [[Stav (filozofija)|stavovi]], [[Govorni iskaz|govorni iskazi]] ili govorni činovi. Stavovi sačinjavaju mrežu pravila koja uspostavljaju šta ima značenje, a ova pravila su preduslovi da stavovi, govorni iskazi ili govorni činovi imaju [[Značenje (lingvistika)|značenje]]. Međutim, iskazi su također i 'događaji', jer se, kao i druga pravila, pojavljuju u određeno vrijeme. Zavisno od toga je li usklađena s ovim pravilima značenja, gramatički ispravna rečenica i dalje može biti bez značenja i obrnuto - gramatički neispravna rečenica može imati značenje. Iskazi zavise od uslova u kojima se pojavljuju i postoje unutar polja diskursa; značenje iskaza i dalje zavisi od niza iskaza koji mu prethode i koji se nastavljaju na njega.<ref name=gutting>{{cite book | last = Gutting | first = Gary | title = The Cambridge Companion to Foucault | publisher = Cambridge University Press | location = Cambridge | year = 1994 | isbn = 0521408873 |page=231}}</ref> Foucault svoju analizu usmjerava na ogromno organizirano raspršivanje iskaza zvano ''diskursivne formacije''. Foucault ponavlja da je analiza koju on iznosi samo jedan mogući postupak i da on ne želi istisnuti druge načine analiziranja diskursa niti ih prikazati kao nevažeće.
 
Umjesto da traći dublje značenje ispod površine diskursa ili da traži izvor značenja u nekom transcendentalnom subjektu, Foucault analizira diskursivne i praktične uslove za postojanje istine i značenja. Kako bi prikazao principe proizvodnje značenja i istine u različitim diskursivnim formacijama, opisuje na osnovi onog što je zaista rečeno i napisano za vrijeme tih vremenskih perioda kako se tvrdnje o istini pojavljuju u različitim epohama. Posebno opisuje [[Renesansa|renesansu]], [[prosvjetiteljstvo]] i 20. stoljeće. Teži ka tome da izbjegne bilo kakvo tumačenje i da se odvoji od ciljeva [[Hermeneutika|hermeneutike]]. Ovo ne znači da Foucault odbacuje istinu i značenje, već samo da [[istina]] i značenje zavise od historijskih diskursivnih i praktičnih sredstava proizvodnje istine i značenja. Naprimjer, iako su bili radikalno različiti u prosvjetiteljstvu u odnosu na moderno doba, tokom oba perioda postoje značenje, istina i ispravan tretman ludila (''Ludilo i bezumlje''). Ovaj stav Foucaultu dopušta da odbaci ''a priori'' koncepte prirode ljudskog subjekta i da se fokusira na ulogu diskursivnih praksi u kreiranju subjektiviteta.
 
Odbacivanje potrage za dubljim značenjima iza diskursa izgleda da vodi Foucaulta prema [[Strukturalizam|strukturalizmu]]. Međutim, dok strukturalisti tragaju za homogenosti u diskursivnoj jedinici, Foucault se fokusira na različitosti.<ref>{{cite book | last = Jones | first = Colin | title = Reassessing Foucault | publisher = Routledge | location = New York | year = 1994 | isbn = 0415075424 |page=155}}</ref> Umjesto da pita šta je specifičnost evropske misli on pita koje su različitosti razvijene unutar evropske misli tokom vremena. Stoga, koristeći kao svoju historijsku metodu, on odbija razmatrati iskaze izvan njihovog historijskog konteksta: diskurzivnih formacija. Značenje iskaza zavisi od općih pravila koji karakteriziraju diskurzivnu formaciju kojoj pripada. Diskurzivna formacija stalno stvara nove iskaze, a neki od ovih iskaza prestrojavaju promjene u diskursivnoj formaciji koje mogu biti usvojene ili ne. Dakle, da bi opisao diskursivnu formaciju Foucault se također fokusira na odbačene i zaboravljene diskurse za koje se čini da nikad ne uspiju promijeniti diskursivnu formaciju. Ono po čemu se razlikuju od dominantnih diskurssa jeste ono što ih i opisuje. Na ovaj način se mogu opisati specifični sistemi koji određuju koje vrste iskaza će se pojaviti. U svom djelu ''Foucault'' (1896.) [[Gilles Deleuze]] opisuje ''Arheologiju znanja'' kao "najodlučniji korak poduzet u praksi i teoriji [[Multiplicitiet (filozofija)|multipliciteta]]."<ref>{{cite book|authorlink=Gilles Deleuze |last=Deleuze |first=Gilles |year=1986 |title=Foucault |location=London |publisher=Althone |isbn=0826457800|page=14}}</ref>
 
===''Nadzor i kazna''===
 
''Nadzor i kazna: Rađanje zatvora'' ([[francuski jezik|fr]]: ''Surveiller et punir: Naissance de la prison'') objavljena je 1975. godine. Knjiga započinje slikovitim opisom brutalnog javnog smaknuća iz 1757. godine Robert-Françoisa Damiensa, koji je pokušao ubiti [[Luj XV Francuski|Luja XV]]. Ovo se stavlja u kontrast s bezbojnim zatvorskim rasporedom 80 godina kasnije. Foucault potom ispituje kako se takva promjena u kažnjavanju osuđenika od strane francuskog društva mogla razviti u tako kratkom vremenskom periodu. Ovo su kratki prikazi dva suprotstavljena tipa Foucultovih "tehnologija kažnjavanja". Prvi tip, "monarško kažnjavanje", uključuje represiju svjetine kroz brutalna javna prikazivanja [[Smaknuće (zakonsko)|smaknuća]] i [[Mučenje|mučenja]]. Drugi, "disciplinsko kažnjavanje", je onaj tip za koji Foucault kaže da se upražnjava u modernoj eri. Disciplinsko kažnjavanje daje "stručnjacima" (psiholozima, službenicima za programe, za uslovne kazne itd.) moć nad zatvorenicima, naročito u tome što dužina ostanka zatvorenika zavisi od procjene stručnjakā.
 
== Također pogledajte ==
 
*[[Filozofija]]