Razlika između verzija stranice "Ehli-Bejt"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
ArthurBot (razgovor | doprinosi)
Porodica poslanika Muhammeda i dvanaest šiitskih imama
Red 1:
Ehli-bejt (ar. Ahl al-Bayt, doslovno "ljudi kuće") je izraz za užu porodicu poslanika Muhammeda koji obuhvata njegovu kćerku [[Fatim]]u, njegovog rođaka i zeta [[Ali]]ju, te njihova dva sina [[Hasan]]a i [[Husejn]]a. Oni zauzimaju centralno mjesto u šiitskom islamu, dok su i kod sunita veoma cijenjeni.
{{Islam}}
 
[[Šiiti]] su, kao jedna od pet pravovjernih islamskih vjersko-pravnih škola, izgradili svoje doktrine na Kuranu i sunnetu, ali smatraju ehli-bejt za najvjerodostojne prenosioce Muhammedovih riječi i djela, dok su kod sunita prenosioci tradicije prvenstveno Muhammedovi drugovi ili ashabi. Kod šiita se članovi ehli-bejta smatraju za bezgriješne (al-ma‘sum). Šiiti vjeruju da je Alija imao posredničku ulogu između čovjeka i Boga koju je naslijedio Husejn i neki potomci iz kasnijih generacija. Stoga, za šiije, pojam ehli-bejt ima posebno značenje.
'''Ehli-bejt''' (Ahl al-Bayt, doslovno "pripadnik porodice") je izraz za potomke [[Muhammed]]a preko njegove kćerke [[Fatima bint Muhammed|Fatime]] i njegovog rođaka i zeta [[Alija ibn Ebu-Talib|Alije]]. Njih dvoje su imali troje djece, [[Hasan ibn Ali|Hasana]], [[Husejn ibn Ali|Husejna]] i Muhsina (koji je umro još kao dijete). Od Hasan i Husejna potiču ''šerifi'', koji imaju poseban položaj u islamskom društvu. Danas Poslanikovih potomaka ima više desetina hiljada. U nekim državama, kao što je Egipat, vodi se registar Poslanikovih potomaka.
 
 
Ši'ije vjeruju da je Alija imao posredničku ulogu između čovjeka i Boga koju je naslijedio Husejn i neki potomci iz kasnijih generacija. Stoga, za ši'ije, pojam ''ehli-bejt'' ima posebno značenje.
== Ajeti iz Kurana o ehli-bejtu ==
 
Kur’an spominje ehli-bejt u nekoliko navrata: ''“...Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti”'' (33:33). Neki sunitski komentatori smatraju da se izraz ehli-bejt ovdje odnosi na Muhammedove supruge, ali iz gramatičke analize arapskog teksta slijedi da se glagol “očistiti” (yutahhirakum) odnosi na skupinu muškaraca i žena. Kasnije su Muhammedovi hadisi dodali preciznija objašnjenja i objasnili da se ajet odnosi samo na pet gore navedenih osoba.
 
Jedan drugi ajet nalaže vjernicima ljubav prema ehli-bejtu: ''“...Reci (ljudima, o Muhammede): ‘Ne tražim za ovo (prenošenje Objave) nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske (ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini).’'' ''A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo...”'' (42:23).
 
Jedan [[ajet]] nalaže muslimanima da spominju ehli-bejt pri svakoj molitvi: ''“Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”'' (33:56). U svom djelu ‘Tefsir el-Kebir,’ Fahruddin Razi je komentarišući gornji ajet prenio sljedeći citat od Božijeg Poslanika, kojega su neki njegovi drugovi pitali kako da ga blagosiljaju: ''“Recite: O Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu onako kako Si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu; pošalji milost na Muhammeda i Muhammedovu porodicu kako Si poslao milost na Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen!”'' Tu dovu ili molitvu muslimani ponavljaju na posljednjem sjedenju pri svakoj molitvi.
 
Naredni ajet daje ehli-bejtu status zaštitnika muslimana: ''“Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju dok se pregibaju (u namazu). Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti”'' (5:55-56). U svom komentaru ‘El-Keššaf,’ Zamahšeri veli: “Ovaj ajet je objavljen zbog Alija kada ga je prosjak zamolio (za zekat) dok je bio na pregibu u namazu, pa mu je on dao svoj prsten (dok je bio u istom položaju). U knjizi ‘Esbabu-n-nuzul,’ Vahidi citira od Kelbija sličan hadis: “Posljednji dio ovog ajeta je u čast Alija ibn Ebi Taliba (neka mu se Allah smiluje) jer je on dao prsten prosjaku dok je bio u pregibu u namazu.”
 
Ostali ajeti posvećeni ehli-bejtu: 13:7, 32:18, 11:17, 66:4, 69:12, 19:96, 98:7, 9:19.
 
 
== Muhammedovi hadisi o ehli-bejtu ==
 
 
[[Muhammed]] je rekao u jednom hadisu, ''“Došao mi je poziv (od Allaha) i blizu je trenutak da mu odgovorim (tj. da umrem). Ostavljam među vama dvije dragocjenosti: Knjigu Svemogućeg Allaha i moje potomstvo; Allahova Knjiga je (kao) uže koje se proteže od nebesa do zemlje, a moje potomstvo je Ehlul Bejt. Milostivi me je obavijestio da se to dvoje neće razdvajati sve dok mi ne dođu kod Izvora (tj. Kevsera u džennetu). Upozoravam vas da ih ne ostavljate.”'' (Tirmizi, Sahih Menakib Ehlul Bejt, II, 380, Hakim, Mustedrek el-sahihejn, III, 109; Ahmed ibn Hanbel, Musned, III, 17; Taberani, El-Mu‘džem el-Kebir, I, 129; Muhibbuddin Tabari, Daha’ir, str. 16.)
 
Muhammed je jednom prilikom rekao svojoj kćerki Fatimi da pozove Alija, Hasana i Husejna. Kada su došli, on ih je prekrio ogrtačem i polažući ruku na njih rekao: ''“O Bože! Oni su rod Muhammedov, pa obaspi Svojim blagoslovima i zaslugama Muhammedovu porodicu, kao što si obasuo blagoslovima Ibrahima i njegovu porodicu, Ti si Hvaljen i Slavljen.”'' Sujuti u svom poznatom tefsiru ‘Dur el-Mensur’ citira hadis od Taberanija koji prenosi od Muhammedove supruge Umm Seleme da je ona podigla ogrtač da bi im se pridružila, ali ga je Poslanik uzeo iz njene ruke i rekao, “ti si (takođe) na istini.” (Tirmizi, Menakib Ehlul-Bejt, II, 308: Ovaj hadis prenose i [[Buhari]] i [[Muslim]], ali ga citiraju od Ajše).
 
Još jedan hadis spominje ehli-bejt kao vodiče islama: ''“Primjer mog Ehlul Bejta među vama je kao (primjer) Nuhove lađe; ko god se u nju ukrcao, spasio se, a ko god je zaostao, utopio se.”'' Ebu Naim, Huljetu-l-evlija, IV, 306; Firuzabadi, Fada’ilu-l-hamsa mine-s-sihahi-s-sitta, II, 64; Ibn Bezzaz, Medžma’uz-Zeva’id, IX, 63; Taberani, El-Mu’džem el-Kebir, I, 125; Muhibbuddin Tabari, Ed-daha’ir, str. 20; Hakim, El-Mustedrek, II, 343; Muttaki El-Hindi, Kenzu-l-‘ummal, VI, 216.
 
 
== Dvanaest imama poteklih iz ehli-bejta ==
 
 
Ehli-bejt dakle predstavlja vodiče čiji je zadatak da očuvaju autentično islamsko učenje. Potomci Alije, Hasana i Huseina, sve do dvanaestog, smatraju se kod duodecimalnih šiita za [[dvanaest imama]] ili vjerskih predvodnika i tumača islama. Prema šiitskom komentatoru Tabarsiju, oni su objašnjavali Kuran Kur’anom, tj. tumačenje jednih ajeta drugim ajetima, te uz pomoć autentičnih hadisa i Muhammedovog sunneta (Medžme‘u-l-bejan fi tefsiri-l-Kur’an, predgovor, str. 13).
 
1. [[ALIJA IBN EBI TALIB]], Muhammedov rođak i zet, rođen u Meki trideset godina nakon Godine Slona (‘Amu-l-fil) a ubijen 21. ramazana 40. godine poslije hidžre u Kufi (Irak). Njegov mauzolej u iračkom gradu Nedžefu danas je centar hodočašća. Autor je djela “[[Staza rječitosti]]” (ar. nehdžu-l-belaga) koju je na naš jezik preveo Rusmir Mahmutćehajić.
 
2. [[HASAN IBN ALI]], rođen u Medini, 3. godine po hidžri, natjeran je da abdicira i preda hilafet Mu‘aviji 40. godine po hidžri, a otrovan deset godina kasnije po naređenju Mu‘avije ibn Ebi Sufjana.
 
3. [[HUSEJN IBN ALI]], rođen u Medini 4. godine po hidžri, i tragično poginuo zajedno sa malim brojem svojih sljedbenika kod Kerbele (Irak), 10. muharrema 61. godine po hidžri. Ubila ih je vojska Jezida ibn Mu‘avije. Njegov mauzolej u Kerbeli je poznato mjesto hodočašća.
 
4. ALI IBN HUSEJN, poznat pod nadimkom [[Zejnu-l-‘Abidin]] (ukras Božijih robova), rođen je u Medini 38. a otrovan 95. godine po hidžri, po naredbi omajadskog halife Velida. On je autor zbirke molitvi pod naslovom “[[Sahifa sedžadija]]” koja se ponekad naziva “psalmima Poslanikove porodice”. I ovo djelo je na naš jezik preveo Rusnir Mahmutćehajić.
 
5. MUHAMMED IBN ALI, poznat pod nadimkom El-Bakiru-l-‘ulum (onaj koji rasijeca znanje), rođen je u Medini 57. a otrovan 114. godine po hidžri, po naredbi omajadskog halife Hišama ibn Abdi-l-Melika.
 
6. DŽA‘FER IBN MUHAMMED, poznat pod nadimkom [[Es-Sadik]] (Istinit), rođen je u Medini 83. godine po Hidžri, a otrovao ga je u šezdeset i trećoj godini života abasidski uzurpator Ebu Dža‘fer el-Mensur. On je osnivač šiitske vjersko-pravne škole koja se po njemu naziva džaferijski mezheb.
 
7. MUSA IBN DŽA‘FER, poznat pod nadimkom [[El-Kazim]] (onaj koji suzdržava ljutnju), rođen je 128. godine po hidžri u Abvi blizu Medine, a otrovao ga je Harun er-Rašid 183. godine po hidžri. Sahranjen je u bagdadskom svetilištu El-Kazimijji koje je postalo centar hodočašća.
 
8. ALI IBN MUSA, poznat pod nadimkom Er-Rida (onaj koji je zadovoljan Allahovom voljom), rođen je 148. godine po hidžri, a otrovao ga je 203. godine po hidžri halifa Ma‘mun, u Tusu, Horasan. Danas se taj grad zove [[Mešhed]]u-r-Rida (mjesto mučeništva imama Rida ili Reze).
 
9. MUHAMMED IBN ALI, poznat kao El-Dževad (Plemenit), rođen je 195. godine, a 220. godine po hidžri ga je otrovao halifa Mu’tasim, u dvadeset i petoj godini života. Sahranjen je u iračkom mauzoleju El-Kazimijja, pored Muse el-Kazima.
10. ALI IBN MUHAMMED, poznat kao El-Hadi (Vodič), rođen je u Medini 212. godine, a otrovao ga je 254. godine po hidžri halifa el-Mutevekkil u Samari (Irak), gdje mu je i danas mauzolej.
11. HASAN IBN ALI, poznat kao El-Askeri, rođen je u Medini 232. godine, a ubijen 260. godine po hidžri, u Samari.
 
12. MUHAMMED IBN EL-HASAN, poznat kao El-[[Mahdi]] (Ispravno vođen), rođen je u Samari 255. godine po hidžri. Šiiti vjeruju da je Mahdi još živ i da je skriven, te da će se vratiti prije smaka svijeta i ispuniti zemlju vrlinom i pravdom, pošto će do tada biti prepuna nasilja i tiranije. Pojaviće se u jerusalimskoj džamiji El-Aksa, za vrijeme molitve Isusa Hrista, koji će se takođe u tim vremenima ponovo vratiti na ovaj svijet. Takvo vjerovanje dijele i svi oni suniti koji žive u zemljama koje su nekada bile pod šiitskim dinastijama, kao što su Egipat i zemlje Magreba.
 
Potomci ovih dvanaest imama se nazivaju [[šerifi]] ili [[sejjidi]], koji imaju poseban položaj u islamskom društvu. Danas ih ima više desetina hiljada. U nekim državama, kao što je Egipat, vodi se i njihov registar, a od njih potiču kraljevske dinastije koje danas vladaju Marokom i Jordanom.
 
[[Kategorija:Islam]]