Verzija na dan 7 april 2009 u 23:19 uredi SPQR~bswiki (razgovor \| doprinosi) Vraćači 1.287 edits Nova strana: {{Izmjena u toku}} mini\|Plutarh '''Lucius Mestrius Plutarhos''' (grčki: Μέστριος Πλούταρχος), poznatiji kao Plutarh, rođ…		Verzija na dan 8 april 2009 u 14:55 uredi poništi SPQR~bswiki (razgovor \| doprinosi) Vraćači 1.287 edits No edit summary Novija izmjena →
Red 3: [[Datoteka:Plutarch.gif\|mini\|Plutarh]] '''Lucius Mestrius Plutarhos''' ([[Grčki jezik\|grčki]]: Μέστριος Πλούταρχος), poznatiji kao Plutarh, rođen je oko 46. godine u malom [[Grčka\|grčkom]] gradu [[Heroneja]] u [[Boetija\|Boetiji]] (sjeverno od [[Atina\|Atine]]). Bio je historičar, esejista i biograf. Najpozantiji radovi su mu ''~~Uporedni~~Paralelne ~~životopisi~~biografije'' (~~Paralelne~~Uporedni ~~biografije~~životopisi, grčki: Βίοι παράλληλοι -) i ''Moralia'' (O moralu, Etički spisi, Etika, grčki: Ἠθικὰ). Najveći dio života proveo je u rodnom gradu. Umro je oko 120. godine u [[Delfi]]ma. ==Mladost== [[Datoteka:Delphi temple of Apollo dsc06283.jpg\|mini\|left\|Ostaci Apolonovog Hrama u kome je Plutarh služio kao svećenik i tumačio proročanstva]] Plutarh je rođen u Heroneji, malom gradu u grčkoj pokrajini Beotiji. Preptostavlja se da mu je porodica je bila imućna. Ime njegovog oca nije tačno poznato ali se smatra da se zvao Nikarhus, pošto je u Grčkim porodicama postojao običaj ponavljanja imena svake dvije generacije. Kako sam Plutarh navodi u svom djelu ''Moralia'', ime njegovog djeda bilo je Lamprias. Prema ocu i djedu je pokazivao izrazito poštovanje. U svojim esejima i dijalozima Plutarh često pominje i dvojicu svoje braće; Timona i Lampriasa. Prema Timonu je osjećao posebnu privrženost. Kako saznajemo iz jednog pisma, Plutarhova žena zvala se Timoksena. Naime, u tom pismo koje je napisao svojoj ženi, on je moli da se ne predaje žalosti zbog gubitka njihove dvogodišnje kćeri. Interesantno, u istom pismu utjehe, Plutarh pominje i [[reinkarnacija\|reinkarnaciju]]. Nije poznat precizan broj njegovih sinova, ali često spominje dvojicu: Autobulusa i Plutarha. Jedan svoj traktat posvetio je upravo njima dvojici. ▼ Plutarh, jedan od posljednjih predstavnika [[helenizam\|helenističke]] duhovnosti i morala je svakako historijski izvor od nepobitnog značaja. Ipak, Plutarha ne možemo posmatrati kao historičara u stvarnom smislu ove naučne discipline (U svakom slučaju, ni historija, ipak, nije uvijek egzaktna nauka; u nedostatku drugih materijalnih dokaza, historija se oslanja na izvore koji su, poput Plutarha, unijeli mnogo subjektivnog u svoja svjedočanstva o prošlim događajima i ličnostima ili ih prenijeli iz izvora sličnim njima. No, i ovakvi izvori su, bez sumnje, dragocjeni. Treba pomenuti da već i u [[filozofija\|filozofiji]] antičkih grka nalazimo njihovu spoznaju o inherentnoj nesposobnosti čovjeka da spozna objektivnu stvarnost.), Plutarh je primarno moralista kojem je historija predstavljala nepresušan izvor inspiracije njegovom stvaralaštvu. Ličnostima koje je opisao u djelu "Paralelne biografije" dao je izuzetno slikovite karaktere te tako čitaocu približio njihove poglede i djelovanje u svijetu u kojem su živjeli. ▲Plutarh je rođen u Heroneji, malom gradu u grčkoj pokrajini Beotiji. ~~Preptostavlja~~Pretpostavlja se da mu je porodica je bila imućna. Ime njegovog oca nije tačno poznato ali se smatra da se zvao Nikarhus, pošto je u Grčkim porodicama postojao običaj ponavljanja imena ~~svake~~u ~~dvije~~svakoj ~~generacije~~drugoj generaciji. Kako sam Plutarh navodi u svom djelu ''Moralia'', ime njegovog djeda bilo je Lamprias. Prema ocu i djedu je pokazivao izrazito poštovanje. U svojim esejima i dijalozima Plutarh često pominje i dvojicu svoje braće; Timona i Lampriasa. Prema Timonu je Plutarh osjećao posebnu privrženost. Kako saznajemo iz jednog pisma, Plutarhova žena zvala se Timoksena. Naime, u tom pismo koje je napisao svojoj ženi, on je moli da se ne predaje žalosti zbog gubitka njihove dvogodišnje kćeri. Interesantno, u istom pismu utjehe, Plutarh pominje i [[reinkarnacija\|reinkarnaciju]]. Nije poznat precizan broj njegovih sinova, ali često spominje dvojicu: Autobulusa i Plutarha. Jedan svoj traktat posvetio je upravo njima dvojici. Plutarh je učio [[matematika\|matematiku]] i [[filozofija\|filozofiju]] na [[Akademija\|Aademiji]] u Atini od 66 do 67. godine. Učitelj mu je bio Amonijus. Imao je nekoliko uticajnih prijatelja od kojih su neki bili i senatori u Rimu. Plutarh je posjetio grčke gradove [[Sparta\|Spartu]], [[Korint]], [[Patras]], zatim [[Sardis]] (današnja [[Turska]]), [[Aleksandrija\|Aleksandriju]] (Egipat) a dva puta je bio i u [[Rim]]u. Dakle, proveo je veći dio života u rodnoj Heroneji i bio je iniciran u ''misterije'' grčkog boga [[Apolon]]a. (''misterija'' - [[religija\|religiozni]] [[kult]] u staroj Grčkoj i Rimu gdje su pristup imali samo odabrani koji su prošli tajne ~~........~~rituale inicijacije). Kao viši od dva svećenika, Plutarh je imao dužnost interpretirati proročanstva [[Pitija\|Pitije]], proročice u Apolonovom hramu u Delfima. Delfi su bili udaljeni tridesetak kilometara od njegovog doma i tamo je proveo mnogo godina u službi. Ipak, čini se da njegove svećeničke dužnosti nisu okupirale značajan dio njegovog vremena tako da je mogao voditi aktivan društveni život i uz to napisati veliki broj radova i razmijeniti obimnu korespondenciju. Veliki dio onoga što je napisao sačuvano je do danas. Grčka i mediteranske zemlje, odnosno ''cijeli civilizovani svijet'' (ostatak tadašnje Evrope stari Grci nisu smatrali civilizovanim, ''to su bile barbarske zemlje''), u Plutarhovo vrijeme bili su dio velike Rimska ImperijaRimske Imperije. Zahvaljujući svojim radovima i predavanjima Plutarh je bio poznat i cijenjen u cijeloj Imperiji. Pošto odlučio živjeti u svom zavičaju i voditi aktivno učešće u građanskim aktivnostim, čak je jedno vrijeme bio i gradonačelnik, na njegovo imanje često su dolazili gosti iz cijelog Rima i učestvovali u učenim razgovorima dok je sam Plutarh ~~-----------~~-- iz svoje mramorne stolice. Veliki broj zapisa o ovim razgovorima je objavljen i sačuvan. Ukupno 78 eseja i drugih radova čine zbirku ''Moralia''. ==Plutarh kao ambasador== Pored svojih svećeničkih dužnosti u Delfima, Plutarh je bio i predstavnik svog zavičaja u brojnim stranim zemljama. Njegov prijatelj, Lucius Mestrius Florus, rimski [[konzul]], sponzorirao ga je Plutarha kao rimskog građanina~~---------------~~. Navodno je čak i sam imperator [[Hadrijan]] proglasio Plutarha za počasnog prokuratora rimske provincije Aheje. Iako nije imao prave ovlasti, Plutarh je imao pravo nositi odjeću i simbole jednog konzula. U jednoj grčkoj srednjovjekovnoj [[enciklopedija\|enciklopediji]] (Suda) navedeno je da je [[Trajan]], Hadrijanov prethodnik imenovao Plutarha prokuratorom [[Ilirija\|Ilirije]]. Historičari smatraju taj podatak malo vjerovatnim pošto Ilirija nije bila ~~prukrato~~prokuratorska provincija a ni onPlutarh nije poznavao ilirske jezike. ▼ == ''Paralelne biografije'' == [[Datoteka:Plutarch Han.jpg\|mini\|Stranica iz Plutarhove ''Paralalne biografije'', štampao Ulrich Han, 1470. godine.]] Najpoznatiji Plutarhov rad su [[Paralelne biografije]] koji se sastoji od 23 para biografija i četiri ''neuparene'' biografije. Ovim radom Plutarh je pokušao pokazati sličnosti između života pojedinih Rimljana i Grka, tako što je uporado postavio biografiju jednog Rimljanina i jednog Grka za čije je živote i djelovanje smatrao da imaju određene sličnosti sa stanovišta njihovih mana, vrlina i događaja iz njihovih života. Kao što i sam navodi u uvodnom paragrafu biografije o Aleksandru Vvelikom, Plutarha sama historija nije toliko zanimala koliko uticaj čovjekovog karaktera, bio on relativno dobar ili loš, na život i sudbine ljudi, njih samih i ljudi oko njih. (Plutarhova zaokupljenost sudbinom svakako ima blisku vezu sa njegovom dugogodišnjom ulogom svećenika u Delfima gdje je tumačio Pitijina proročanstva.) Dalje, ponekad je tek kratko pomenuo značajne događaje a često posvećivao mnogo prostora simpatičnim anegdotama i drugim manje važnim stvarima, tvrdeći da upravo takvim načinom opisivanja postiže više i bolje približava temu ili ličnost. Ulagao je velike napore u stvaranje zaokruženih portreta i insistirao na poređenju fizičkog izgleda ličnosti i njhovog karaktera. Sačuvane su biografije o slijedećim sličnostima: [[Solon]], [[Themistokle]], [[Aristid]], [[Perikle]], [[Alkibijad]], [[Nicias]], [[Demosten]], [[Filopoemen]], [[Timoleon]], [[Dion iz Sirakuze]], [[Aleksandar Veliki]], [[Pyrrhus of Epirus]], [[Romulus]], [[Numa Pompilius]], [[Coriolanus]], [[Aemilius Paullus]], [[Tiberius Gracchus]], [[Gaius Gracchus]], [[Gaius Marius]], [[Lucius Cornelius Sulla\|Sulla]], [[Sertorius]], [[Lucullus]], [[Pompej]], [[Gaj Julije Cezar]], [[Ciceron]], [[Marko Antonije]] i [[Marcus Junius Brutus]]. Od nesačuvanih, tu su [[Herakle]], [[Filip II Makedonski]] i [[Scipion Afrikanus]]. ==''Moralia''== [[Datoteka:Herodotus Massimo Inv124478.jpg\|mini\|Bista sa likom Herodota, grčkim filozofom koji je bio jedan od Plutarhovih tema.]] Moralije se sastoje od 76 eseja i zapisanih govora o najrazličitijim temama: ''O bratskoj ljubavi'', ''Obožavanje Izide i Ozirisa'' i sl. Plutarh je Moralije sakupio tokom prvog perioda svog stvaranja dok je na Paralelne biografije utrošio nekoliko posljednjih dekada svog života. ▲U jednoj grčkoj srednjovjekovnoj [[enciklopedija\|enciklopediji]] (Suda) navedeno je da je [[Trajan]], Hadrijanov prethodnik imenovao Plutarha prokuratorom [[Ilirija\|Ilirije]]. Historičari smatraju taj podatak malo vjerovatnim pošto Ilirija nije bila prukrato provincija a ni on nije poznavao ilirske jezike. [[Kategorija:Grčki pisci]]

Razlika između verzija stranice "Plutarh"