Razlika između verzija stranice "Bečki kongres"

'''Bečki kongres''' bio je skup predstavnika glavnih [[Evropa|evropskih]] političkih sila, koji se održao u [[Beč]]u od [[1. septembar|1. septembra]] [[1814]]. do [[9. juni|9. juna]] [[1815]]., pod predsjedanjem austrijskog državnika [[Klemens Wenzel Lothar Metternich|Klemensa Wenzela von Metternicha]]. Svrha kongresa bilo je uređenje novih granica na političkoj karti Evrope nakon vojnog poraza [[Napoléon Bonaparte|Napoléon]]ove [[Francuska|Francuske]] i Napoleonova izgona na otok [[Elba (otok)|Elbu]].

 

== Sudionici kongresa ==

 

Na kongresu je sudjelovalo više predstavnika država. [[Habsburška monarhija|Habsburšku monarhiju]] zastupli su ministar vanjskih poslova Metternich, te njegov zamjenik baron Wessenberg. [[Prusija|Prusiju]] su predstavljali kancelar Karl August von Herdenberg i diplomat Wilhelm von Humboldt. [[Aleksandar I, ruski car|Aleksandar I]] car [[Rusija|Rusije]], uglavnom je osobno zastupao svoju zemlju, premda je kao vođu poslanstva imenovao grofa Neselrodea. [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]] je isprva predstavljao ministar vanjskih poslova lord Castlereagh, potom, od februara [[1815]]., vojvoda od Wellingtona, te na koncu i grof od Clancartyja. Francuskoga kralja [[Luj XVIII, kralj Francuske|Luja XVIII]] zastupao je njegov ministar vanjskih poslova Charles Maurice de Talleyrand-Perigord.

 

== Teritorijalne promjene ==

 

* Austrija je ponovno dobila nadzor nad [[Tirol]]om i [[Salzburg]]om, nad [[Ilirske pokrajine|Ilirskim pokrajinama]], područjem [[Lombardija|Lombardije]] i [[Venecija|Venecije]]. Nekadašnje područje jugozapadne [[Njemačka|Njemačke]] ostalo je u vlasti [[Baden-Württemberg]]a.

* [[Papinska država]] bila je obnovljena u svom nekadašnjem opsegu, s izuzetkom [[Avignon]]a i grofovije Venaissin, koji su ostali dio Francuske.

== Poljsko-saksonska kriza ==

 

Najprijepornije pitanje kongresa bila je tzv. Poljsko-saksonska kriza. Rusija i Prusija predložile su dogovor prema kojem bi većina pruskih i austrijskih pokrajina u Poljskoj pripale Rusiji, koja bi pak utemeljila nezavisno poljsko kraljevstvo u personalnoj uniji s Rusijom i Aleksandrom kao kraljem. U zamjenu, Prusi bi dobili čitavu Saksoniju, čiji kralj se nije dovoljno rano suprotstavio Napoleonu. Austrijanci, Francuzi i Britanci nisu ododravali taj plan, te su na Talleyrandov nagovor, potpisali tajni ugovor [[3. januar]]a [[1815]]. prema kojem će, ako je potrebno, i ratom spriječiti takav tok događaja.