Razlika između verzija stranice "Bitka kod Akcija"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: zh:亞克興角戰役
mNo edit summary
Red 1:
'''Bitka kod Akcija''' je bila pomorska bitka u Rimskom građanskom ratu između [[Marko Antonio|Marka Antonija]] i [[Oktavijan August|Oktavijana]]a. Vodila se 2. septembra [[31. pnep.n.e.]], nedaleko današnjeg grada Preveza u [[Jonsko more|Jonskom moru]]. Oktavijanovom flotom je komandovao [[Marko Vipsanije Agripa]], a Antonijevoj floti je pomogla [[Kleopatra]], kraljica helenističkog [[Egipt]]a. Pobjeda je Oktavijana dovela do titule princepsa i avgusta tj. prvog rimskog cara. Zbog ovog razloga datum bitke se često koristi da označi kraj [[Rimska repubilka|Rimske republike]] i početak [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]].
 
== Uvod ==
 
Drugi trijumvirat se raspao zbog ozbiljne prijetnje koju je Oktavijan osjećao zbog [[Cezarion]]a, sina Kleopatre i [[Julije Cezar|Julija Cezara]]. Osnova Oktavijanove moći bila je njegova veza sa Cezarom preko adopcije, koja mu je garantovala neophodnu popularnost i vijernost legija. Vidjevši da mu je položaj ugrožen nakon Antonijevog proglašavanja Cezariona zakonitim nasljednikom Julija Cezara, izbio je propagandni rat između saveznika koji započeo kraj Drugog trijumvirata zadnjeg dana [[33. pnep.n.e.]] Na kraju je Senat lišio Marka Antonija njegovih trijumvirskih ovlašćenja i objavio rat Kleopatri. Trećina Senata i dvojica konzula su se pridružila Antoniju i 31. pne. je započeo rat kada je Oktavijanov daroviti vojskovođa Agripa zauzeo grčki grad i morsku luku Metonu koja je bila vjerna Antoniju. Marko Antonije je bio odličan vojnik, ali ga je nedostatak iskustva ratovanja na moru odveo ka krahu.
 
== Bitka ==
 
Dvije flote su se srele izvan Akcijskog zaliva, ujutro 2. septembra 31. pnep.n.e., dok je Marko Antonije predvodio 220 ratnih brodova kroz moreuz prema otvorenom moru. Tamo je sreo Oktavijanovu flotu pod komandom admirala Agripe, koja bila zadužena da blokira njegov izlaz na jug. Brodovi Marka Antonija su bili uglavnom masivne kvinkereme, velike galije sa masivnim ovnovima koji su mogli da teže i do tri tone. Bokovi galija su bili ojačani bronzanim pločama i kvadratnim gredama koji su otežavali uspešan proboj sličnom opremom. Na Antonijevu nesreću, mnogi njegovi brodovi su bili bez dovoljno posade zbog epidemije [[Malarija|malarije]] koja je zadesila njegove vojnike dok su čekali da stigne Oktavijanova flota. Mnogi veslači su pomrli čak i prije nego što je bitka počela čineći flotu nesposobnom da primjeni taktiku za koju je bila određena - velike pramčane sudare. Takođe je i moral njegovih vojnika bio oslabljen zbog prekidanja linija snabdjevanja. Antonije je spalio brodove na koje nije mogao više da računa i sakupio ostatak flote.
 
Oktavijanova flota se sastojala od uglavnom liburnijskih brodova sa bolje treniranom i svježijom posadom. Njegovi brodovi su takođe bili lakši i mogli su da se brane izbegavavši kvinkereme, u pomorskoj bici u kojoj je jedan od ciljeva bio da se ustremi na neprijateljski brod i da se u isto vreme ubije posada na palubi kišom strijela i kamenjem odapetim sa katapulta dovoljno velikim da obezglavi čoveka. Prije pomorske bitke Antonijev vojskovođa Delije je prebjegao na Oktavijanovu stranu i sa sobom je donio ratne planove Marka Antonija. Antonije se nadao da će njegovi najveći brodovi potisnuti Agripino krilo na sjeveru njegove linije, ali je Oktavijanova flota pažljivo ostala van dometa. Nedugo poslije podneva, Antonije je bio primoran da raširi svoju bojnu liniju i tako liši flotu zaštite obale i da se konačno sukobi sa neprijateljem.