Razlika između verzija stranice "Inkvizicija"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: nn:Inkvisisjonen |
mNo edit summary |
||
Red 1:
'''Inkvizicija''' ({{lat|inquisitio}} – istraživanje) predstavlja sud [[katolička crkva|katoličke crkve]] koji je imao zadatak da pronalazi i kažnjava [[heretici|heretike]].
Progone su započeli rimski carevi u [[4. vijek]]u, ali pravu dimenziju inkvizicija je dobila u srednjem vijeku. Tada je autoritet rimskih [[papa]] oslabio a heretički pokreti su bili snažni. Krajem 12. i početkom [[13. vijek]]a na crkvenim [[sabor]]ima raspravljalo se o progonima nevjernika, a [[1215]]. na Četvrtom lateranskom koncilu [[papa
▲Progone su započeli rimski carevi u [[4. vijek]]u, ali pravu dimenziju inkvizicija je dobila u srednjem vijeku. Tada je autoritet rimskih papa oslabio a heretički pokreti su bili snažni. Krajem 12. i početkom [[13. vijek]]a na crkvenim [[sabor]]ima raspravljalo se o progonima nevjernika, a [[1215]]. na Četvrtom lateranskom koncilu [[papa]] [[Inoćentije III]] je donio odluku o organizovanom gonjenju heretika - neprijatelja 'pravovjerne crkve'.
Inoćentije III. ([[1161]], papa [[1198]]-[[1216]]) bio je u svoje doba apsolutni duhovni gospodar katoličkog dijela Evrope. Težio je da ostvari dominaciju papske vlasti nad svjetovnom vlašću evropskih vladara, organizovao je Treći križarski rat, naređivao je istrage i progon heretika u [[Bosna|Bosni]] i Francuskoj.
Nadležnost progona heretika i suđenjima neprijateljima crkve povjerena je [[dominikanci]]ma 1235
Sudski postupak bio je u tajnosti, okrivljeni su ispitivani putem torture, a osumnjičeni nisu mogli da pozovu svjedoke niti branitelje. Na osnovu odluke suda pomoću posebnih sprava za mučenje (stiskanje nogu, tzv. španska čizma, stiskanje glave, rastezanje tijela, gušenje vodom, paljenje vatrom i sl.) inkvizitori su iznuđivali priznanje okrivljenog. Ukoliko okrivljeni pod mučenjem prizna, a pred sudom porekne priznanje, postupak istrage (tj. mučenja) se ponavlja. Heretici su osuđivani na kaznu smrti spaljivanjem na lomači. Usputna kazna bilo je oduzimanje imovine osuđenog.
Line 14 ⟶ 13:
Dimenzije inkvizitorskog postupka, koji je podrazumijevao unaprijed datu sumnju i postupak osude bez adekvatne odbrane omogućavao je eliminisanje političkih protivnika. Surove metode osude koja nije poznavala pravo samostalnog promišljanja, suprotnog mišljenja ili odbrane suprotnog stajališta prenijela se i u moderno doba kroz različita figurativna označavanja njene suštine, najčešće određenih postupaka nosilaca moći i vlasti koji ugrožavaju elementarna ljudska prava.
[[Kategorija:
[[af:Inkwisisie]]
|