Razlika između verzija stranice "Helije"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: sr:Хелије |
mNo edit summary |
||
Red 1:
[[Slika:Clipeus Helios Terme.jpg|thumb|200px|Helije<small>, Rim,
'''Helije''' ili '''Helios''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Ἥλιος}}''', ''Hếlios'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bio je izvorni [[bog]] [[Sunce|Sunca]]; [[Teja|Tejin]] i [[Hiperion]]ov sin, [[Selena|Selenin]] i [[Eja|Ejin]] brat. S vremenom je sve više poistovjećivan sa [[Apolon]]om. Helijev pandan u [[rimska mitologija|rimskoj mitologiji]] je [[Sol]].
Helijevo
== Helije i Apolon ==
Line 11 ⟶ 9:
[[Slika:Apollo1.JPG|thumb|Apolon kao Helije<small>, rimski mozaik</small>]]
Kod [[Homer]]a [[Apolon]] nije povezan sa Suncem, ali navodi njegov epitet '''Feb''' ('''Phoebus'' = "sjajan"). Najstariji prikaz Apolona kao boga Sunca jest u fragmentima [[Euripid]]ove tragedije ''[[Faetont (Euripid)|Faetont]]'', u govoru na kraju drame u kojem [[Klimena]], Faetontova majka, jadikuje da je Helije, zvan Apolon, uništio njezino dijete (''Apollon'' = "uništavač"). U [[helenizam|helenistička]] vremena Apolon je sve više povezivan sa Suncem, njegov epitet ''Feb'' pridan je i bogu Sunca. U [[filozofija|filozofskim]] tekstovima ([[Parmenid]], [[Empedoklo]], [[Plutarh]], [[Kratil]]) te u [[Orfej|orfičkim]] tekstovima spominje se Apolon kao bog Sunca. Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa rimskih pisaca.
Helije je vozio svoju kočiju preko [[nebo|neba]] svakog dana - kretao bi u zoru na [[istok]]u, a završavao s vožnjom naveče na [[zapad]]u. [[Homer]]<ref>[[Homer]]: ''[[Ilijada]]''; 16./779.</ref> opisuje da su mu kočiju vukli sunčani [[bik]]ovi. [[Pindar]]<ref>[[Pindar]]: ''[[Olimpijska oda]]''; 7./71.</ref> opisuje da su je vukli vatreni [[konj|konji]]. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon<ref>Pyrois, Aeos, Aethon, Phlegon</ref>. Kad bi završio, njegova bi mu sestra [[Selena]] otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatoj [[zlato|zlatnoj]] barci, [[Hefest]]ovu daru. Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok nije ugledao [[bog]]inju [[Atena (mitologija)|Atenu]] kako se rađa iz [[Zeus]]ove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, mada to nije imalo nikakvih posljedica. Helije ima svevideće [[oko]]. Dojavio je [[Hefest]]u o tome da ga [[Afrodita]] vara s [[Ares]]om. Također je vidio da [[Had (bog)|Had]] otima [[Perzefona|Perzeonu]].▼
▲=== Helijeva kola ===
▲Helije je vozio svoju kočiju preko [[nebo|neba]] svakog dana - kretao bi u zoru na [[istok]]u, a završavao s vožnjom naveče na [[zapad]]u. [[Homer]]<ref>[[Homer]]: ''[[Ilijada]]''; 16./779.</ref> opisuje da su mu kočiju vukli sunčani [[bik]]ovi. [[Pindar]]<ref>[[Pindar]]: ''[[Olimpijska oda]]''; 7./71.</ref> opisuje da su je vukli vatreni [[konj|konji]]. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon<ref>Pyrois, Aeos, Aethon, Phlegon</ref>. Kad bi završio, njegova bi mu sestra [[Selena]] otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatoj [[zlato|zlatnoj]] barci, [[Hefest]]ovu daru.
[[Slika:Johann Liss 006.jpg|thumb|[[Johann Liss]]: Faetontov pad]]
Ljubomorni [[Zeus]]ov sin [[Epaf]] nije mogao podnijeti da je [[Faetont]], Helijev sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliju i ispitivao ga je li mu on sigurno babo. Helije ga je uvjeravao, ali se Faetont nije mogao smiriti, stoga se Helije zakleo presvetom rijekom [[Stiks]] da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju. Faetont je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helije se uplašio i počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju. No, Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helije morao ispuniti obećanje. Skinuo je svoju [[zlato|zlatnu]] krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom. Faetont je potjerao Helijeva kola, a krilati su [[konj]]i osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, zemlja se sušila i pucala (nastajale su pustinje - [[Sahara]]), a šume su gorjele - čak su se i vrata [[Had (podzemni svijet)|Hada]] otvorila. [[Geja (mitologija)|Geja]] je zaprijetila Faetontu i pozvala [[Zeus]]a da spriječi uništenje zemlje. Zeus je poslao munju na Faetonta koji se srušio u bezdan, u rijeku [[Eridan]], i umro, ali je život na zemlji bio spašen. Helije je bio neutješan te je toga dana zemlja ostala bez sunca. Faetontove sestre [[Helijade]] pretvorile su se u [[topola|topole]], a od njihovih je suza nastao [[jantar]]. Zeus je darovao Heliju [[labud]]ove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih konja.
Nakon [[Titani#Titanomahija|Titanomahije]],
[[Slika:Colossus of Rhodes.jpg|thumb|[[Martin Heemskerck]]: [[Kolos s otoka Roda]]]]▼
▲Nakon [[Titani#Titanomahija|Titanomahije]], [[Zeus]] je sebi uzeo [[nebo]] i [[zemlja|zemlju]], [[Posejdon]]u dao [[more]], a [[Had (bog)|Hadu]] [[Had (podzemni svijet)|podzemlje]], a i ostalim je [[bog]]ovima nešto podijelio, samo je Helije ostao zakinut.
Helije se također jednom naljutio na [[Odisej]]eve drugove koji su ubili njegova [[snijeg|snježnobijela]] [[govedo|goveda]] da bi ublažili glad te im je tako uskratio jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti na [[Itaka|Itaku]], svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje.
Line 68 ⟶ 33:
''I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!''<br />
</blockquote>
[[Heraklo]]v deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena [[Gerion]]ova stada iz [[Eritija|Eritije]]. Na putu do Eritije, Heraklo je prešao [[Libija|libijsku pustinju]] i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki [[zlato|zlatni]] pehar koji je potom koristio da bi plovio morem. Helije je popustio te je Heraklo otplovio do Eritije gdje je izvršio zadatak.
| |||