Razlika između izmjena na stranici "Kladanj"

Uklonjeno 17.455 bajtova ,  prije 12 godina
Uklanjanje cjelokupnog sadržaja stranice
(Uklanjanje cjelokupnog sadržaja stranice)
{{Infokutija naselje u BiH
|Entitet = [[Federacija BiH]]
|Kanton = Tuzlanski kanton
|Grb = Kladanj (grb) BiH.png
|Karta = Kladanj Municipality Location.png
|Općina = Kladanj
|Pozivni broj = 35
|Poštanski broj = 75 280
|Površina = 325
|Stanovništvo = 16070
|StanovništvoGodina = 1991
|Načelnik = Fuad Imamović
|NačelnikStranka = [[Stranka za BiH]]
}}
'''Općina Kladanj''' se prostire dolinom rijeke [[Drinjača|Drinjače]], u podnožju planine [[Konjuh]]. Naselje Kladanj je smješteno na putu [[Orašje]]-[[Tuzla]]-[[Sarajevo]]. Općina Kladanj se nalazi u [[Tuzlanski kanton|Tuzlanskom kantonu]].
 
== Historija ==
Grad Kladanj prvi put se spominje u [[12. vijek|12. stoljeću]], točnije 1138. godine, u spisima [[Mađarska|mađarskog]] velikana Krisztofa Emerika, te kroz cijeli srednji vijek postoji kao urbana sredina. Danas to je lijepa varoš s oko 15.000 stanovnika, smještena u živopisnim bosanskim šumama. Kladanj je grad parkova, zimskih skijaških centara, izletišta. Nosioc razvoja je drvna industrija "Sokolina", koja uz živinički "Konjuh" predstavlja najvitalniji privredni kapacitet grada. Kladanj je, poput drugih bosanskih gradova, bio toplo utočište ljudima pobjeglim od Karadžićevih i Mladićevih kama.
 
Srednjovjekovno naselje Kladanj se pominje u Dubrovačkim spisima 1431. godine (2. augusta) kao naselje na putu za Usoru, dok ga fra Marinić u svom putopisu iz 1366. godine spominje kao najveće mjesto u tuzlanskom kraju, s oko 950 kuća. Prema turskim izvorima, Kladanj se prvi puta pominje 1469. godine s Trgom "Četvrkovište" na kome se četvrtkom održavao veliki sajam. Osim ostataka rimskog puta u Tuholju i srednjovjekovnog plemićkog grada Gojsalića, poznatijeg kao Gradina, te velikog broja dobro očuvanih stećaka, drugih materijalnih ostataka iz srednjeg vijeka nema. Na 53 lokaliteta nalazi se 436 stećaka, među kojima je 46 u obliku sanduka i sjemenjaka koji su od izuzetne kulturno-historijske vrijednosti.
 
U okviru Osmanskog carstva Kladanj je spomenut 1557. godine kao kasaba u okviru Sarajevskog kadiluka, da bi nešto kasnije postao samostalan kadiluk, u čiji sastav ulazi i Olovo. U drugoj polovini 16. vijeka, Kladanj se pominje kao čaršija u kojoj ima hamam i lijepa potkupolna Hadži-Balibegova džamija iz 1545. godine, poznatija kao Kuršumlija. Osim Kuršumlije i Đurđi-hanumine česme, koja je nakon rušenja Hadim Ali-pašine džamije, prenesena pred ovu džamiju, drugih značajnih spomenika iz turskog doba nije očuvano, čak ni iz stambenog graditeljstva, a uzroke valja tražiti u velikim požarima koji su uništavali čitave gradske četvrti, jer su bile građene od drveta, a dosta toga je uništeno i u toku proteklih ratova. Pored pomenute dvije, u Kladnju je bilo još pet džamija, zatim dva mekteba, tri turbeta (Tel Dedino i Tel Dedinice, Baba Huse i Hase i Avdibegovo). Zatim Medresa, Musala i 10 hanova za koje se pouzdano zna. Neki izvori pominju da je u Kladnju bilo oko 26 hanova. Posljednji han je nastao šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iz osmanskog perioda potiče i sam naziv Kladanj, a izveden je iz riječi "klada"(balvan) o čemu postoji zvanično tumačenje, a u narodu o toponimu grada ima više tumačenja. Tako npr. jedna legenda o nastanku imena Kladanj govori o turskom nadiranju na zapad, preko ovih područja. Da bi prešla rijeku Drinjaču, turska vojska je improvizovala most od klade. Pri prelasku, jedan vojnik se utopio i Kladnju su dali današnje ime. Među dobrima prirodnog naslijeđa najznačajniji su: jezero pod Konjuhom (Gorsko oko), pećina u Brateljevićima (Djevojačka pećina), Bebravska pećina i pećina Kućara u Goletićima i kanjon rijeke Ujče. Brateljevićka pećina je predislamsko kultno mjesto, koje su naši preci pretvorili u najznačajnije dovište na ovim prostorima. Ova pećina ima arheološku vrijednost. Skoro izvedeno istraživanje ove pećine otkrilo je pećinske crteže za koje se pretpostavlja da potiču iz antičkog doba. Dovište u Brateljevićima poznatije je kao dovište kod Djevojačke pećine, nije nikakvo svetište. Naime, Brateljevićka dova spada u red takozvanih aliđunskih kišnih dova na ovim prostorima, a po svome značaju, specifičnostima i masovnosti ubraja se u red velikih dovišta, od koje je posječenija jedino Ajvatovica u Pruscu. Brateljevićko dovište je specifično i po tome što je vezano za pećinu, a islam ne prihvata kult pećine, pa ga s razlogom svrstavamo u predislamski period.
 
Za vrijeme osmanskog perioda, a naročito nakon Karlovačkog mira (1699. godine), kada je Osmansko Carstvo izgubilo prekosavske posjede, dosta bošnjačkog stanovništva se iz Pešte i drugih mađarskih gradova doselilo u Kladanj. Tako npr. danas u nekim kladanjskim porodicama je očuvana tradicija da su one porijeklom iz Mađarske. Prema nekim mišljenjima Brateljevićka pećina služila je bogumilima kao kultno mjesto, a nakon njihove islamizacije pretvorena je u dovište. Jedna od legendi o Djevojačkoj pećini govori o hrabroj djevojci čije se ime ne spominje, koja je došla iz Kladnja preko šume da bi zahvatila vode s izvora u pećini, koji se nalazi na samom kraju pećine. Razlog te noćne posjete pećini, kako se to u legendi govori, je opklada grupe mladića da će onaj ko donese vode iz pećine dobiti bogatu nagradu. Čuvši za tu opkladu, odvažna djevojka odlazi u Brateljeviće u toku noći, dolazi do vrela i nasipa vodu. Da je posjetila pećinu kao dokaz, trebala je u blizini izvora zabosti vreteno. Kako je bila noć, ona je vreteno zabola u svoju anteriju, pa je prilikom pokušaja da se uspravi osjetila da je nešto vuće prema zemlji. Misleći da je to neka nevidljiva sila, mladoj djevojci je od straha puklo srce. Od tada Brateljevićka pećina dobija ime Djevojačka i zato se za vrijeme posjete dovištu uči posebna dova nepoznatoj i hrabroj djevojci, čiji se mezar nalazi unutar pećine, u obliku sarkofaga. Kao i za sva dovišta u Bosni i Hercegovini, tako je i za Brateljevićko dovište "narodna" vlada zabranila okupljanje Bošnjacima muslimanima kvalifikujući taj vjerski čin kao sujevjerje. Tako je dovište zamrlo od 1947. do 1991. godine, kada je ponovo počelo okupljanje vjernika i to u mnogo većem broju nego ranije. Takođe treba napomenuti, da se u okolini Kladnja nalazi još nekoliko rijetkih primjeraka nadgrobnih spomenika (nišana, stubova), ali se ne zna njihova namjena, niti u čiju su čast podignuti.
 
Dolazak Austro-Ugarske na ove prostore (1878.godine) je donio mnogo promjena. U to vrijeme, općina Kladanj postaje kotar u sastavu Tuzlanskog okruga. Novi režim je izmijenio administrativnu i političku sliku koja je bila po uzoru u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Izmijenjen je i sudski/zakonodavni sistem, a promjene su se desile i u sferi ekonomskih odnosa. Svrha tih promjena bila je prodor austro-ugarskog kapitala, a naročito u eksploataciji šuma. Znači i tada su prvi činovnici ipak bili oni najprobraniji iz turskog doba, ali je istovremeno otvoren proces doseljavanja časnika, trgovaca, zanatlija i lica slobodne profesije, a naročito iz Ugarske, Austrije i Italije. Umjesto turskih policajaca došli su žandarmi. Prema tome, organizacija je ostala gotovo ista kao ona u osmanskom periodu s tim što je umjesto džemata, nahija i sandžaka došlo do formiranja općina, kotara i okruga. Kladanj postaje važno saobračajno čvorište, a bogatstvo šumom je opredijelilo privrednu aktivnost na ovim prostorima i zanimanje stanovnika. Podižu se škole, javni objekti i otpočinje eksploatacija šumskog blaga. Iz tog perioda, očuvano je više vrijednih objekata, među kojima je najznačajniji Konak, zatim zgrada Općine, žandarmerijska kasarna, ostaci bolnice i stari dio čaršije. Interesantna je zgrada izgrađena 1910. godine kao školski objekat, a služila i kao prva tekstilna fabrika. Po svojoj arhitekturi interesantna je još i zgrada Radničkog doma, gradske uprave i pošte. Pored Konaka u periodu austro ugarske uprave sagrađena je i Općinska zgrada. Zbog veoma povoljne planinske klime i četinarskih šuma Kladanj je poodavno proglašen za vazdušnu banju, pa je u periodu austro-ugarske vladavine izgrađena bolnica za grudne bolesti. Grad i čitavo općinsko područje nemaju nikakvih aerozagađivača. Pored dva mekteba, Kladanj je dobio prvu osnovnu školu 1880. godine u kojoj su se izučavali : vjeronauka, jezikoslovje, geografija, račun, historija, lijepo pisanje idr. Godine 1910. grad dobija Poštu, telefon i telegraf.
 
U periodu između dva svjetska rata stanje u kladanjskoj općini bilo je veoma loše. Socijalne prilike bile su veoma teške; harala je glad. Ovakvom situacijom najviše su bili pogođeni šumski radnici, kao i siromašni seljaci. U administrativnom pogledu kladanjski kotar je pripadao vještačkoj tvorevini tzv. drinskoj banovini. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u kladanjskom kotaru u kojeg je bila uključena i općina Olovo bilo je ukupno 14.620 stanovnika. Uglavnom je to bilo agrarno stanovništvo koje se bavilo ekstenzivnom poljoprivredom. Među stanovništvom bilo je dosta bezemljaša. Agrarnom reformom koja je provedena 1919. godine a i kasnije donijetim zakonima o beglučkoj zemlji naročito su su bili osiromašeni Bošnjaci muslimani od kojih je oduzimano poljoprivredno i šumsko zemljište i dodijeljivano srpskim porodicama, naročito onim Srbima koji su navodno bili solunski dobrovoljci. Na taj način Srbi u kladanjskome kotaru samo 1919./1920.godine došli su u posjed od preko 400 ha poljoprivrednog i šumskog zemljišta koje je oduzeto od Bošnjaka muslimana i za koje nikada nije dana nikakva naknada. Rijetke su srpske porodice koje su u kladanjskome kotaru na temelju kupoprodajnih ugovora došli u posjed poljoprivrednog zemljišta čiji su vlasnici bili muslimani Bošnjaci. Prema tome, agrarna reforma je i na prostorima Kladnja iz temelja uzdrmala ekonomski status Bošnjaka. Osnovni izvor snabdijevanja dobrima, feudalni posjed, presušio je i samu agrarnu reformu, s obzirom na način na koji je izvršena i ekonomske posljedice, muslimanske mase su shvatile kao udarac uperen protiv njih, a da se ne spominju drugi oblici diskriminacije. U periodu između dva svjetska rata Kladanj je bio političko, administrativno, vjersko i prosvjetno sjedište sreza. U njemu je bilo 17 trgovačkih radnji. U navedenom periodu u kladanjskome srezu djelovalo je 15 političkih stranaka, a među njima su po svojoj aktivnosti bile najzapaženije JMO, JNS, i ZS. Stanovništvo se grupisalo oko navedenih stranaka po nacionalnom i socijalnom osnovu. JMO okupljala je muslimane Bošnjake iz reda zemljoradnika i malobrojne sitne buržoazije. Za razliku od JMO, vladajuće srpske stranke su svojim političkim djelovanjem težile da bosanske Srbe vežu za Srbiju. Vladajući režim svjesno je držao muslimansko stanovništvo podalje od svega onoga što bi vodilo bilo kakvom progresu. Na političkoj sceni bilo je gušenje građanskih sloboda, a u svakoj prilici suzbijale su se prosvijetiteljske tendencije. U takvim nestrenim političkim i ekonomskim prilikama stanovništvo kladanjske općine dočekalo je Drugi svjetski rat.
 
Historija Kladnja od 1941-1945. godine je malo istražena. Razloge za to možda treba tražiti u specifičnoj i moglo bi se reći ²neadekvatnoj² ulozi Kladnja u narodno oslobodilačkom ratu. Činjenica je da su izvori za proučavanje ovog perioda historije Kladnja ili nacionalno pristrasni ili pak stereotipni. U Kladnju je za vrijeme Drugog svjetskog rata postojalo više vojnih formacija. Četnički ciljevi u Kladnju u toku II svj. rata bili su potpuno isti kao i širom Bosne i Hercegovine, a svodili su se na potpuno uništenje Bošnjaka i svega onoga što je muslimansko. Sasvim je sigurno da su Bošnjaci muslimani u toku 1941/45. godine često bili napadani od strane četnika koji su vršili genocid nad nedužnim kladanjskim stanovništvom kao i širom Bosne i Hercegovine, što se vidi iz mnogobrojnih historijskih dokumenata. Mnogi četnički zločini iiz drugog svjetskog rata, nažalost, nikad u javnosti nisu objelodanjeni. Npr.u naselju Tuholj pored Kladnja, četnici su zapalili 28 nedužnih kladanjskih muslimana Bošnjaka. Taj zločin je počinjen u štali Mehmeda Meškovića. Sve do 1950. godine trajalo je navodno hvatanje odmetnika poput zloglasnog četnika Jake Milića koji se nije htio pomiriti s ishodom rata i koji je izbjegao sud pravde. Nakon uspostavljanja NDH (10.04.1941.godine) Bosna i Hercegovina je ušla u sastav ove kvislinške tvorevine. U Kladnju je ova tvorevina imala jako uporište. Jedan od ljudi, koji zaslužuje spominjanje, zapažen u to vrijeme je i gospodin Avdaga Hasić koji je obavljao dužnost kotarskoh predstojnika. Pored njega u tim formacijama je gotovo iz svakog sela bilo nekoliko hrabrih i odanih dočasnika od kojih su neki preživjeli ovaj rat. Poslije onog, a i u ovom ratu je bilo različitih svjedočenja, ocjena i shvatanja oko mjesta i uloge pomenutih jedinica i pojedinaca u historijskom kontekstu. S obzirom da pisanih i drugih autentičnih izvora o događanjima u ovom periodu je malo bilo bi veoma rizično i neodgovorno upuštati se u bilo kakva teorijska nagađanja.
 
Grad Kladanj je u socijalizmu bio poznat i po brojnim mineralnim vrelima i vodama kojima su pripisivana ljekovita svojstva. Na jednom kladanjskom vrelu izvire tzv. "muška voda", kojoj se pripisuju afrodizijačke moći i koja je jedno vrijeme bila osnovni izvozni artikl, a samo vrelo posjećivali su brojni znatiželjnici i turisti. Na novinarsko pitanje zašto stranci i namjernici čoporativno hrle u kladanjske šume, jedan je stariji mještanin tad odgovorio: "Ne znam ni sam. Čuo sam da je ova sva gungula zbog nekakva šeksa."
 
Vremena su se promijenila i kladanjska vedra priča pala je u zaborav pred novim strašnim pričama što ih je ispričalo naše smutno vrijeme. Jedna od njih je i historija o ubijenima i prognanima, kronika o genocidu, o ljudskom zlu i ljudskoj dobroti.
 
Područje je bogato šumom, dobre izvorske vode su prisutne na skoro svim područjima Kladnja. Eksploatiranje šuma počelo je još u austrougarskom periodu. Pored drvnoprerađivačke industrije, postoje i pogoni tekstila i proizvodnja magnezita. Područje Kladnja ima povoljne uslove za zimski turizam, za lov na krupnu divljač i za ribolov. Kladanj je čuven i po mineralnoj vodi, a najpoznatiji kladanjski "brand" je nadaleko poznata Muška voda.
 
Pored Kladnja, na području Općine Kladanj nalaze se još naselja: Plahovići, Stupari, Tarevo, Noćajevici, Prijanovići, Crijevčići, Gojakovići, Gojsalići, Pelemiši, Kovačići, Vučinići, Vranovići, Brateljevići, Tuholj, Pauč, [[Starić]], [[Ravne]], [[Turalići]],...
 
== Geografija ==
 
Općina Kladanj se prostire dolinom rijeke Drinjače,u podnožju planine Konjuh. Nalazi se u sjeveroistočnoj Bosni. Po teritorijalno-administrativnoj podjeli Bosne i Hercegovine, Općina Kladanj je sastavni dio Federacije BiH, smještena je u Tuzlanskom Kantonu (http://www.tk.kim.ba), na njegovom jugu tačnije. Naselje Kladanj je smješteno na putu Županja-Tuzla-Sarajevo. Nadmorska visina je 560 metara, površina 325 km2. Na ovom području je 1991. živjelo 16.070 stanovnika, od čega: 73% Bošnjaka, 24% Srba i 3% ostalih.
 
== Stanovništvo ==
 
{{Glavni|Demografija Kladnja}}
{{Glavni|Spisak naseljenih mjesta u Kladnju}}
 
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz [[1991]]. godine, općina Kladanj imala je 16.070 stanovnika, raspoređenih u 43 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Kladanj, gotovo u cjelini, ušla je u sastav [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]]. U sastav [[Republika Srpska|Republike Srpske]] ušlo je naseljeno mjesto Majdan i dijelovi naseljenih mjesta: Dole i Pelemiši.
 
=== Nacionalni sastav stanovništva - općina Kladanj, popis [[1991]].===
 
ukupno: 16.070
 
* [[Muslimani]] - 11.621 (72,31%)
* [[Srbi]] - 3.952 (24,59%)
* [[Hrvati]] - 36 (0,22%)
* [[Jugoslaveni]] - 277 (1,72%)
* ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 184 (1,16%)
 
===Nacionalni sastav stanovništva - Grad Kladanj, popis [[1991]].===
 
ukupno: 4.873
 
* [[Muslimani]] - 3.655 (75,00%)
* [[Srbi]] - 870 (17,85%)
* [[Hrvati]] - 21 (0,43%)
* [[Jugoslaveni]] - 228 (4,67%)
* ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 99 (2,03%)
 
[[Muslimani]] se danas izjašnjavaju kao [[Bošnjaci]].
 
== Privreda ==
 
Nosioc razvoja je drvna industrija "Sokolina", koja uz živinički "Konjuh" predstavlja najvitalniji privredni kapacitet grada. Eksploatacija šuma počelo je još u austrougarskom periodu. Pored drvnoprerađivačke industrije, postoje i pogoni tekstila i proizvodnja magnezita. Područje Kladnja ima povoljne uslove za zimski turizam, za lov na krupnu divljač i za ribolov. Kladanj je čuven i po mineralnoj vodi. Na jednom kladanjskom vrelu izvire tzv. [[Muška voda|muška voda]], kojoj se pripisuju afrodizijačke moći i koja je jedno vrijeme bila osnovni izvozni artikl, a samo vrelo posjećivali su brojni znatiželjnici i turisti.
 
== Vanjski linkovi ==
 
{{Administrativna podjela Bosne i Hercegovine}}
[[Kategorija:Tuzlanski kanton]]
[[Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine]]
 
[[de:Kladanj]]
[[en:Kladanj]]
[[hr:Kladanj]]
[[sh:Kladanj]]
[[sr:Кладањ]]
Anonimni korisnik