Razlika između verzija stranice "Marija Ludovika, vojvotkinja Parme"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Red 35:
Nakon Napoleone abdikacije Marija Luiza i njen sin su pobjegli u [[Blois]], a zatim u njen rodni grad, [[Beč]]. Sporazumom potpisanim [[11. april]]a [[1814]]. godine Mariji Luizi je dozvoljeno da zadrži svoju carsku titulu i oslovljavanje, a dobila je i pravo da samostalno vladara trima italijanskim vojvodstvima: [[Parma|Parmom]], [[Piacenza|Piacenzom]], i [[Guastalla|Guastallom]]. Sin joj je trebao biti nasljednik nakon njene smrti, ali [[Bečki kongres]] iz [[1815]]. godine je oduzeo Napoleonu Franji nasljedna prava i ostalo je nejasno ko će je naslijediti u Parmi. Godine [[1817]]. potpisan je sporazum kojim je odlučeno da će je naslijediti [[Burbon]]ac, a godine [[1844]]. odlučeno je da će njena vojvodstvo Guastallu naslijediti vojvoda Modene. Marija Luiza je uspješno vladala svojim vojvodstvima.
Godine [[1821]], četiri mjeseca nakon smrti Napoleona Bonaparte, Marija Luiza je sklopila [[morgnatičkimorganatski brak]] sa svojim ljubavnikom, grofom [[Adam Albert od Neipperga|Adamom Albertom od Neipperga]]. Pošto je brak bio morgnatički, Marija Luiza nije dobila njegove titule niti je on dobio njene. Par je imao troje djece, dvije kćerke i sina, od kojih su najstarija kćerka i sin rođeni prije njihovog vjenčanja. Dana [[17. februar]]a [[1834]]. Marija Luiza se opet udala, i to opet morgnatički, za svog dvorjanina, [[Karlo Renat od Bombellesa|Karla Renata]], grofa od Bombellesa. Sa njim nije imala djece. Karlo Renat ju je nadživio i umro [[1856]]. godine.
 
Marija Luiza je umrla [[1847]]. godine u Parmi. Naslijedio ju je vojvoda [[Karlo II od Parme|Karlo II]].