Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Kulturološka antropologija"

Pregled historije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Dkusic (razgovor | doprinosi)
3.633 edits
Dkusic (razgovor | doprinosi)
3.633 edits
Red 11:
U [[20. vijek]]u, većina sociokulturalnih antropologa su prihvatili [[etnografija|etnografiju]] kao način proučavanja, u kojem antropolog zaista živi u drugim društvima koje proučava, dakle provodeći značajno vrijeme u tim društvima, istovremeno [[učesničko posmatranje (antropologija)|učestvujući u (''participacija'') i posmatrajući (''opservacija'')]] društvo i kulturni život skupine. Ovaj metod su razvili i unaprijedili [[Bronislaw Malinowski]] (koji je obavio [[terenski rad (antropologija)|terenski rad]] na [[Trobrijandska ostrva|Trobrijandskim ostrvima]] i predavao u Engleskoj), i [[Franz Boas]] (koji je obavio terenski rad na [[Baffinsko ostrvo|Baffinskom ostrvu]] i predavao u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]]).
 
Mada su etnolozi 19. vijeka vidjeli "difuziju" i "nezavisno stvaranje" kao međusobno isključive i sukobljene teorije, većina etnografa se ubrzo saglasila da oba procesa postoje i da oba mogu uvjerljivo dokazati sličnosti između različitih kultura (unakrsno-kulturno). Međutim, ovi etnografi su ukazali na vještačku prirodu mnogih takvih sličnosti, takođe ukazujući da se crte koje se šire putem difuzije često mijenjaju svoje značenje, ulogu i funkciju na putu iz jednog ruštvadruštva u drugo. Prema tome, ovi natropoloziantropolozi su pokazalibili manje zanimanjazainteresovani za uporedbuupoređivanje kultura, generaliziranje ljudske prirode, ili otkrivanje univerzalnih zakona kulturnog razvoja, negoli za razumijevanje posebnih kultura putem samih tih kultura, tj. kroz njih. Ovi etnografi i njihovi studenti su progurali ideju "[[kulturni relativizam|kulturnog relativizma]]," gledište prema kojem se razumijevanje vjerovanja i ponašanja drugih može postići samo u kontekstu kulture u kojoj te druge osobedrugi žive.
 
U 20. vijeku, sociokulturalna antropologija je različitim razvojnim putevima u [[Evropa|Evropi]] i Sjedinjenim Američkim Državama. Evropski "socijalni antropoloz" su se fokusirali na posmatranja društvenih ponašanja i "socijalnih struktura," tj. na odnose između društvih uloga (na primjer, muža i žene ili roditelja i djece) i društvenih institucija (kao što su religija, ekonomija i politika). Američki "kulturalni antropolozi" su pak stavili težište na načine na koje ljudi izražavaju svoja viđenja sebe i svijeta, naročito u [[simbol|simboličkim]] oblicim, kao što su [[umjetnost]] i [[mit]]ovi. Danas, većina sociokulturalnih antropologa se oslanja na oba ova razvojna puta i podjednako se zanima kako za ono što ljudi rade tako i za ono što ljudi kažu.
Although 19th century ethnologists saw "diffusion" and "independent invention" as mutually exclusive and competing theories, most ethnographers quickly reached a consensus that both processes occur, and that both can plausibly account for cross-cultural similarities. But these ethnographers pointed out the superficiality of many such similarities, and that even traits that spread through diffusion often changed their meaning and functions as they moved from one society to another. Accordingly, these anthropologists showed less interest in comparing cultures, generalizing about human nature, or discovering universal laws of cultural development, than in understanding particular cultures in those cultures' own terms. Such ethnographers and their students promoted the idea of "[[cultural relativism]]", the view that one can only understand another person's beliefs and behaviors in the context of the culture in which he or she lived.
 
In the early 20th century socio-cultural anthropology developed in different forms in [[Europe]] and in the United States. European "social anthropologists" focused on observed social behaviors and on "social structure", that is, on [[relationship]]s among social [[role]]s (e.g. husband and wife, or parent and child) and social [[institution]]s (e.g. [[anthropology of religion|religion]], [[economic anthropology|economy]], and [[political anthropology|politics]]). American "cultural anthropologists" focused on the ways people expressed their view of themselves and their world, especially in [[symbol]]ic forms (such as [[art]] and [[myth]]s). These two approaches frequently converged ([[kinship]], for example, and [[leadership]] function both as a symbolic systems and as social institutions), and generally complemented one another. Today almost all socio-cultural anthropologists refer to the work of both sets of predecessors, and have an equal interest in what people do and in what people say.
 
Today ethnography continues to dominate socio-cultural anthropology. Nevertheless, many contemporary socio-cultural anthropologists have rejected earlier models of ethnography that treated local cultures as bounded and isolated. These anthropologists continue to concern themselves with the distinct ways people in different locales experience and understand their [[personal life | lives]], but they often argue that one cannot understand these particular ways of life solely in the local context; one must analyze them (they say) in the context of regional or even global political and economic relations. Notable proponents of this approach include [[Arjun Appadurai]], [[James Clifford]], [[Jean Comaroff]], [[John Comaroff]], [[James Ferguson (cultural anthropologist)|James Ferguson]], [[Akhil Gupta]], [[George Marcus]], [[Sidney Mintz]], [[Michael Taussig]], [[Joan Vincent]], and [[Eric Wolf]].
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Kulturološka_antropologija"