Razlika između verzija stranice "Aleksa Šantić"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
Kod ne-bosnjackih muslimana sevdalinke nema, sa time je pravilnije napisati ´bosnjacke´. |
||
Red 20:
'''Aleksa Šantić''' (27. maj [[1868]] - [[2. februar]] [[1924]]), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je [[27. maj]]a [[1868]]. godine u [[Mostar]]u, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika [[Svetozar Ćorović|Svetozara Ćorovića]]. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u [[Trst]]u i [[Ljubljana|Ljubljani]] Šantić vraća u rodni Mostar.
Stvarao je na prijelazu vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje u kontroverznim vremenima s kraja [[19. vijek|19.]] i početka [[20. vijek]]a. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici [[Vojislav Ilić]] i [[Jovan Jovanović-Zmaj]], a od stranih najvažniji uticaj je imao [[Heinrich Heine]], koga je i prevodio s [[njemački jezik|njemačkkog jezika]]. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između [[1905]]. i [[1910]]. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je i vrijeme burnih društvenih promjena u njegovoj domovini [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], u kojima Šantić aktivno učestvuje. Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem
Druga pjesnička tema velikog Šantića imala je rodoljubivi karakter, a crpila je snagu iz bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao, tako da je njegova muza vječito bila na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta („Moja otadžbina“). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ([[Bošnjaci]] u pjesmi „Ostajte ovdje“ , te „Hljeb“ ). Šantić pri tom naglašava i patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u historijskoj sudbini svoga naroda („Mi znamo sudbu“ ).
|