Razlika između verzija stranice "Aleksa Šantić"

Stvarao je na prijelazu vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje u kontroverznim vremenima s kraja [[19. vijek|19.]] i početka [[20. vijek]]a. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici [[Vojislav Ilić]] i [[Jovan Jovanović-Zmaj]], a od stranih najvažniji uticaj je imao [[Heinrich Heine]], koga je i prevodio s [[njemački jezik|njemačkkog jezika]]. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između [[1905]]. i [[1910]]. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je i vrijeme burnih društvenih promjena u njegovoj domovini [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], u kojima Šantić aktivno učestvuje. Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem muslimanskebošnjačke ljubavne pjesme, [[sevdalinka|sevdalinke]], tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smješten u bosanske bašte pune behara, hamama, šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma „Emina“, a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao [[sevdalinka]], s tim da samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je [[čežnja]]. Pjesnik sve svoje drage promatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života. Svo ovo pjesničko iskustvo bazirano je na vjerodostojnom iskusutvu u pravom životu Mostara s prijelaza vijeka. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u [[Slavonija|Slavonku]] Anku Tomlinović, kćerku siromašnog doseljeničkog fotografa, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje strogo [[Pravoslavlje|pravoslavne]] porodice. Nešto kasnije pomalo rezignirani Šantić upoznaje i Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.