Razlika između verzija stranice "Noć Ašure"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmxBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: de:Aşure, en:Ashure
No edit summary
Red 1:
{{Standardi}}
'''Noć Ašure''' je deseta noć mjeseca Muharrema[[Muharrem]]a. [[Muharrem]] je jedan od četiri mjeseca koji su poštovani u Kur’ani[[Kur’an]]i kerimu. Ašure je najdragocjenija noć u tom mjesecu. [[Allah]] dželle-šanuhu je na dan Ašure ukabulio (primio, uslišao) mnoge dove. Svi sljedeći događaji su se desili na dan Ašure: [[Ademovo]] alejhisselam pokajanje (tevba) je uslišano; [[Nuhova]] alejhisselam lađa je spašena od potopa; [[Junus]] alejhisselam je izašao iz ribinog stomaka; [[Ibrahim]] alejhisselam je spašen, i nije izgorio u Nimrodovoj vatri; [[Idris]] alejhisselam se živ uzdigao na nebo; [[Ja’kub]] alejhisselam je našao svoga sina Jusufa alejhisselam i ponovo je progledao (njegove oči su se izliječile od mrene, katarakte); [[Jusuf]] alejhisselam je izašao iz bunara; [[Ejjub]] alejhisselam je ozdravio; [[Musa]] alejhisselam je prošao kroz Crveno more a [[Firaun]] se utopio; [[Isa]] alejhisselam se rodio, i pobjegao od jevreja da ga ne ubiju, i živ uzdignut na nebo. Na deseti dan mjeseca Muharrema[[Muharrem]]a nije [[ibadet]] praviti slatko koje se zove ašure, samo zato što ga je Nuh alejhisselam pravio na lađi. [[Muhammed]] alejhisselam i [[ashabi]] kiram radijallahu anhum edžma’in to nisu činili. Misliti da je na taj dan pravljenje jela ašure [[ibadet]] je bid’at (novotarija) i grijeh. [[Ibadet]] je samo ono što je [[Muhammed]] alejhisselam radio i naredio da se radi. Raditi ono što nije zapisano u vjerskim knjigama alima ehli sunneta ne donosi sevab. To je grijeh. Taj dan, spremiti bilo kakvo slatko, i pogostiti prijatelje, i dati siromasima sadaku, je [[sunnet]] i [[ibadet]]. Ibni Abidin piše na dvije stotine sedamdese šestoj (276.) stranici petoga toma, “Staviti surmu na trepavice je [[sunnet]]. Međutim, to činiti samo na dan Ašure je [[haram]].”
 
Žalost i oplakivanje za hazreti Husejnom radijallahu anh zato što je on na taj dan postao šehid je bid’at (novotarija koja je kasnije uvedena u vjeru). To je grijeh. Žalost na dan Ašure je običaj ši’ija. Oni žale za hazreti Husejnom. Oni ga na najljepši način hvale zato što je bio hazreti Alijin sin. Međutim, mi, ehli sunnet muslimani[[musliman]]i, ga jako puno volimo zato što je on bio Resulullahov[[Resulullah]]ov sallallahu teala alejhi ve sellem unuk. U islamu[[islam]]u ne postoji žalost. Muslimani[[Musliman]]i ne žale samo na dan Ašure. Oni se uvijek ražaloste kad god se sjete tragedije Kerbele. Oni se jako rastuže, i gorko zaplaču. Kad bi u islamu[[islam]]u bilo žalenja mi ne bi žalili na dan Ašure već na dan kada je Resulullahovo[[Resulullah]]ovo [[mubarek]] stopalo u Taifu bilo svo krvavo, ili, na dan kada je na Uhudu njegov [[mubarek]] zub bio slomljen i kada mu je svo [[mubarek]] lice bilo krvavo, ili, na dan kada je on preselio na [[ahiret]].
 
[[Kategorija:Islam]]