Razlika između verzija stranice "Stjepan Vukčić Kosača"

'''Stjepan Vukčić Kosača''' (ccaoko 1404 -– 22. majamaj 1466), bio je [[Veliki vojvoda bosanski|veliki vojvoda Rusaga bosanskoga]], od 1448. godine herceg [[Vojvodstvo Svetog Save|Vojvodstva Svetog Save]], bio je najistaknutiji vlastelin među [[Kosače|Kosačama]]. Njegov posjed se protezao od Lima i Drine preko Neretve u Dalmaciji do Imotskog, a po njegovom posjedu (Hercegova zemlja) danas nosi ime - [[Hercegovina]].

Stjepan Vukčić je bio sin kneza [[Vukac Hranić|Vukca Hranića]] i [[Katarina Kosača (starija)|Katarine Kosače]], rođen u selu Kosača nedaleko od Goražda (15 kilometara), te bratić [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića Kosače]], velikog vojvode bosanskog. Stric mu je umro 1435. godine, te ga je Stjepan naslijedio kao veliki vojvoda bosanski. Međutim, odmah je morao voditi borbu za očuvanje nasljeđa Kosača. U sukobu sa [[Pavlovići]]ma, vojvodi Radoslavu Pavloviću je preoteo njegove južne posjede na području Trebinja 1438. godine. Od 1440. do 1443. proširio je vlast na [[Omiš]], [[Završje]] (ili Tropolje), [[Poljica]], [[Zeta|Gornju Zetu]], [[Bar]], [[Trebinje]] i [[Klobuk]].

Ženio se tri puta. Prva žena bila je [[Jelena Balšić]], zetska princeza iz kuće [[Balšići|Balšića]], koju je oženio 1424. godine. Njihova djeca su bili:

Hercežica Jelena je umrla 1453. godine. Dvije godine kasnije oženio je Barbaru, a 1460. Njemicu Ceciliju. Sin vojvotkinje Cecilije i vojvode Stjepana bio je:

Godine [1448. priklonio se Osmanlijama i srpskom despotu [[Đurađ Branković|Đurađu Brankoviću]] priklonio se 1448. u napadu na bosanskog kralja i usvojio titulu [[herceg]]a, kojom ga je oslovljavao [[Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva]]. Tokom trećeg braka, s bavarskom princezom Cecilijom, u korespodenciji je koristio njemačku transliteraciju njegove titule vojvoda - ''Hercog'' (što je, u narodnom jeziku, evaluiralo u 'herceg'). Teritorija pod njegovom vlašću, protezala se od [[Lim (rijeka)|Lim]]a do [[Cetina|Cetine]] i od [[Rama|Rame]] do Kotorskog zaljeva. Na tom je prostoru bio poput samostalnog vladara.

Herceg Stjepan stolovao je u više rezidencija, najčešće u dva grada: ljeti u [[Blagaj (Mostar)|Blagaj]]u, a zimi u (Herceg) Novom. Težnje za privrednim osamostaljenjem došle su do izražaja i u njegovim naporima da grad Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s [[Kotor]]om i [[Dubrovnik]]om, koji je trajao 1451-541451–1454. [[Drugi konavoski rat]], a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj [[Stjepan Tomaš]], hercegov sin [[Vladislav Hercegović Kosača]], vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanlijska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom. Pošto su Osmanlije počeli upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem (1461). Nakon pada Bosne 1463. njegove zemlje su postupno, od 1465. godine, osvajali Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mlečani (Neretvansku krajinu). Potkraj života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s gradom Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1482.

Herceg Stjepan Vukčić Kosača umro je 1466. godine. Nakon osmanlijskog osvajanja, posjed hercegove zemlje dobio je ime Hercegovina. Kroz dalji razvoj hercegovačke historije, obim područja Hercegovina se mijenjao, a održao se do danas. <ref>{{cite web |title=Kosača, Stjepan Vukčić {{!}} Hrvatska enciklopedija |url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33298 |website=www.enciklopedija.hr}}</ref>

|godine=1435-14661435–1466.