[[Image:Zitomislic.jpg|thumb|right|300px|Pravoslavni manastir Žitomislici]]
'''Pravoslavni manastir Žitomislici''' je jedan od kulturno najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine iz 16. vijeka. a posvećen je Blagovještenju Presvete Bogorodice. Nalazi se u kotlini na putu iz [[Mostar]]a za južnu bosanskohercegovačku granicu, na krajnjoj zapadnoj liniji stare oblasti [[Dubrave]]. U staroj humskoj oblasti predstavlja najzapadniji održani pravoslavni manastir. Najveći [[ktitor]]i manastira su bili iz porodice Miloradović i Hrabren.
==Izgradnja==
Kadija Nevesinjski je 1566. godine izdajoizdao dozvolu za gradnju crkve u [[Žitomislići|Žitomisliću]]. Rad na podizanju crkve i razvijanju manastirskih objekata oko nje trajao je preko 40 godina a već 1606. godine pominju se prvi monasi manastira. Žitomislić predstavlja galeriju sakralne umjetnosti sa ornamentima u srebru i zlatu. Godine 1767. postavljen je prvi [[iguman]] [[Manastir]]a [[Sarajlija Teofil]] a u prvoj polovini 19. vijeka iguman [[Simeon Miljković]] uredio je manastir. 1853. uveo je vodu na "[[ćerizu]]", prekrio crkvu i posadio novi vinograd. 1858. godine u manastiru je otvorena "Duhovna škola", a 1859. podignuta je velika zgrada sa 14 ćelija i dvije magaze. Manastir Žitomislić očuvan sve do 1992. godine imao je biblioteku sa više desetina starih rukopisnih knjiga iz 16. i 17. vijeka koje su tu došle poklonom ili su prepisivane te mali arhiv turskih dokumenata. Značajna kaligrafska djela sačuvanačuvana u manastiru su Ćeladkovo evanđelje, Mineji, Panegirik, Oktoh, Molitvenik, Bogorodičina čudesa.