[[Datoteka:Johannes_van_Meurs.gif|mini| Johannes Meursius]]
'''Johannes Meursius''' ('''van Meurs''') (9. februar 1579. – 20. septembar 1639.) bio je [[Nizozemska|holandski]] [[Klasična filologija|klasičar]] i [[antikvar]].
== Biografija ==
Meursius je rođen kao Johannes van Meurs u [[Loosduinen|Loosduinenu]], u blizini [[Den Haag|Haga]]. Izuzetno rano je sazrio i sa šesnaest godina dao je komentar na ''Kasandru'' od [[Lycophron|Likofrona]]. Deset godina bio je učitelj djece [[Johan van Oldenbarnevelt|Johana van Oldenbarnevelta]], prateći porodicu u Oldenbarneveltovim diplomatskim misijama na mnogim dvorovima Evrope.<ref name="Aa">Johannes van Meurs in [[Abraham van der Aa]]</ref> Dok je bio na takvom putovanju, 1608. godine stekao je doktorat prava u [[Orléans|Orleansu]].<ref name="Aa" /> Godine 1610. imenovan je za profesora [[Grčki jezik|grčkog jezika]] i istorije u [[Univerzitet u Leidenu|Leidenu]], a naredne godine za [[historiografija|historiografa]] [[Generalne države Holandije]].<ref name="Aa" /> Nakon Oldenbarneveltovog pogubljenja 1619., iako je pokušao da ostane neutralan u vjerskim pitanjima, Meursius je viđen da naginje prema [[Arminijanizam|arminijanizmu]], ili opominjujućim uvjerenjima zbog svoje službe Oldenbarneveltovoj djeci, a njegova pozicija u Leidenu je došla u pitanje. <ref name="Aa" /> Zbog toga je pozdravio ponudu (1625.) [[Christian IV od Danske|Christiana IV Danskog]] da postane profesor historije i politike na Sorou, u [[Zeland|Zelandu]], u kombinaciji sa uredom [[Kraljevski istoriograf (Danska)|kraljevskog historiografa]], u kojoj je ulozi izradio latinsku historiju Danske (1630–1630. 381630–1638), ''Historia Danica''.<ref name="Aa" /><ref>The influence of [[Tacitus]]'s ''Germania'' on Meursius's history is examined in K. Skovgaard-Petersen, ''Tacitus and Tacitism in Johannes Meursius’ historia danica (1630–38)'' (Symbolae Osloenses), 1995; Skovgaard-Petersen sets Meursius and his rival historian [[Johannes Pontanus]] (1571—1639) in context; ''Historiography at the Court of Christian IV'', 2002, devoting a chapter to Meursius' career.</ref> Umro je u [[Sorø|Sorøu]].
