Razlika između verzija stranice "Manastir Hora"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 28:
| image2 = HSX Millingen 1912 fig 105.jpg
}}
[[Arhitektura|Arhitektonski]] plan sadašnje građevine manastira Hora ima oblik zakržljalog grčkog krsta i predstavlja uobičajeni primjer bizantijske arhitekture iz srednjeg i kasnog perioda. Površine je 742.5 &nbsp;m <sup>2</sup> sastoji od tri glavna područja: predvorja ili narteksa, glavnog dijela crkve ili naosa ([[Brod (arhitektura)|brod]]) i bočne kapele ili paraklezijuma. Zgrada ima šest kupola: dvije iznad vanjskog narteksa, jednu iznad paraklezijuma i tri iznad naosa. Iznad glavnog dijela crkve (brod) nalazi se kružna kupola sa šesnaest prozora i četiri [[pendentiv]]a u četiri ugla. Kupola iznad broda je najveċa i najviša u odnosu na ostale kupole u crikvi Hora. UlazeċiUlazeći u crkvu prolazi se kroz dva narteksa, odnosno dva trijema. Vanjski narteks je 4 metra širine i 23 metra dužine, a na istočnom dijelu svoje dužine djelomično je otvoren u paralelni unutrašnji narteks, koji je iste širine, ali nešto kraċikraći (18 metara). Južni kraj vanjskog narteksa otvara se kroz unutrašnji nartheksnarteks stvarajući zapadnu pretkomoru do paraklezijuma. Istovremeno, oba trijema vode u glavno područje crkve (brod)). Pored broda se nalazi i [[mihrab]], dodatna niša za [[imam]]a koji predvodi molitvu i koja je okrenuta u pravcu [[Mekka|Mekke]]. Unutrašnji i vanjski narteks opsežno su ukrašeni mozaicima, a tu je i [[paraklezijum]] (bočna pogrebna kapela) koju je Teodor Metohit 1315. godine dao da se naknadno izgradi.<ref name="BL"/> [[Stub]]ove su zamijenili masivniji [[Stubac|stupci]] koji podupiru [[Luk (arhitektura)|lukove]], dok su [[apsida]] i [[kupola]] znatno uvećane. Te su promjene omogućile veću stabilnost i prostraniju unutrašnjost ove sakralne građevine.<ref name="BC"/> U arhitektonskom planu ove crkve nedostaje [[kohezija]] koja je tipična za bizantijske crkve iz ranijih vremena. Razlog tome su velike restauracije poduzete na njenoj obnovi usljed ošteċenjaoštećenja i zapuštenosti tokom latinske okupacije od 1204 - 1261 godine, kao i osmanlijske preinake tokom nekoliko vijekova njihove vladavine. Upravo zbog svega ovoga crkva Hora ima oblik zakržljalog grčkog krsta. Vanjski narteks izvorno je bio otvoreni trijem, ali su njezini prolazi bili zatvoreni i pretvoreni u [[arkosolij]] (prostor za pokop) u 14. i 15. vijeku.
[[Datoteka:Kariye Camii, Doors and Doorways, Istanbul, Turkey - North marble doorway panel with scene of Jesus and the Samaritan Woman at the Well, north door of inner narthex, bay two - MSBZ004-ICFA-KC-BIA-1727 - Dumbarton Oaks.jpg|thumb|200px|lijevo|Mramorna vrata u unutrašnjem narteksu]] Unutrašnji narteks također je imao arkosolij na sjevernom zidu. Paraklezijum je bila izdužena [[apsida]]lna dvorana s dva hodnika i kupolom koja je prekrivala zapadni istureni prozor. Imala je četiri grobnice s arkozolijom, po dvije na svakom sjevernom i južnom zidu, dok je dodatna grobnica bila smještena ispod poda u središtu apside. Cisterna iz istog perioda nalazi se ispod paraklezijuma, a sastoji se od dvije zasvođene komore (dimenzija 15,3 x 1,8 m) koje su korištene za sakupljanje kišnice. Pored glavnog ulaza u crkvu kroz vanjski narteks, postoji i uski prolaz koji povezuje paraklezijum sa [[naos]]om uz bok dvije pravougaone prostorije. Moguće je da je prostorija na istočnoj strani služila kao [[oratorij]], dok je prostorija na zapadnoj strani bila u nedovršenom stanju. Glavna apsida potječe iz 12. vijeka, dok su dvije apsidne prostorije uz nju izgrađene u 14. vijeku. Dok je sjeverna prostorija koja je prekrivena kupolom bez [[tambur]]a (cilindrični arhitektonski element kružnog ili poligonalnog tlocrta, koji nosi kupolu) pristupačna iz središnje apside, pristup iz naosa ka južnoj prostoriji koja je pokrivena rebrastim svodom blokiran je u 14. vijeku. Gornji sprat kojem se pristupa stepeništem nalazi se sjeverno od naosa, mogao je služiti kao biblioteka (grčki: skeuofilakion). Donji sprat povezuje narteks sa kapelom na sjevernoj strani. Prvobitno je imao zvonik u jugozapadnom uglu zgrade, koji je zamijenjen današnjom munarom. Obnova manastira Hora bio je u to vrijeme najveċi projekat obnove nekog sakralnog objekta u Bizantijskom Carstvu<ref name="BL"/><ref name="AF"/>
Jedna od najznačajnijih karakteristika manastira Hora je tretman dvije kupole nad unutrasnjim narteksom.
Kupole su različite veličine, raspoređene asimetrično preko neskladnih uvala izgrađenih sa različitim brojem polukružnih ureza ([[kanelura]]) i prozora. Veća južna kupola ima 24 polukružna ureza i devet prozora, dok sjeverna kupola ima samo šesnaest polukružnih ureza i pet prozora. Kupole su posebno napravljene da pruže idealno okruženje za mozaične slike Hristovih predaka. To pokazuje do kog stepena je postojeća [[bizantijska arhitektura]] nakon [[Bizantijski ikonoklazam|ikonoklazma]] bila usmjerena ka pružanju idealnih prostora u kojima će biti prikazivane ​​slike.<ref name="JL">Early Christian and Byzantine art, John Lowden, Phaidon Press Limited, London, prvo izdanje 1997. str. 412-415, {{ISBN|0 7148 3168 9}}</ref>