Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Vladimir Putin"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
No edit summary
Red 30:
| web_stranica = {{URL|http://eng.putin.kremlin.ru/}}
}}
'''Vladimir Vladimirovič Putin''' ([[ruski jezik|ruski]]: Влaдимир Владимирович Путин; rođen [[7. oktobar]] [[1952]]) jest ruski političar. [[Predsjednik Rusije|Predsjednik]] je [[Rusija|Rusije]] bio u periodu od 2000. do 2008. godine, te od [[7. maj]]a 2012. pa do danas.<ref name=kremlinbio>{{cite web|title=Kremlin Biography of President Vladimir Putin|url=http://eng.putin.kremlin.ru|accessdate=18. 10. 2016|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150418065727/http://eng.putin.kremlin.ru/|archivedate=18. 4. 2015|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.european-leaders.com/vladimir-putin/ |title=Vladimir Putin – President of Russia |date=22. 3. 2017 |website=European-Leaders.com |accessdate=22. 3. 2017}}</ref><ref name=biocom>{{cite web|title=President Vladimir Putin on Biography.com |url=http://www.biography.com/people/vladimir-putin-9448807# |accessdate=1. 7. 2016}}</ref>
Između njegovih predsjedničkih mandata bio je i [[premijer Rusije]] pod njegovim bliskim saradnikom [[Dmitrij Medvedev|Dmitrijem Medvedovim]].
Studirao je pravo na [[Sanktpeterburški državni univerzitet|Lenjingradskom državnom univerzitetu]], gdje je diplomirao 1975.<ref name="law">{{cite news|url=https://www.washingtonpost.com/wp-srv/inatl/longterm/russiagov/putin.htm|work=The Washington Post|date=30. 1. 2000|title=Putin's Career Rooted in Russia's KGB |first=David |last=Hoffman}}</ref>
Red 67:
{{Glavni|Politička karijera Vladimira Putina}}
 
===Rad u administraciji Sankt Peterburga 1990. – 1996.1990–1996===
[[Datoteka:Vladimir Putin 24 February 2000-2.jpg|thumb|200px|lijevo|Vladimir Putin, Ljudmila Narusova i Ksenija Sobčak na sahrani Putinovog bivšeg mentora<ref>Newsweek, "Russia's Mighty Mouse", 25 February 2008.</ref> Anatolija Sobčaka, gradonačelnika Sankt Peterburga od 1990–1996.]]
 
U maju 1990. Putin je bio imenovan za savjetnika za međunarodne poslove kod gradonačelnik tadašnjeg Lenjingrada [[Anatolij Sobčak|Anatolija Sobčaka]]. U razgovoru sa američkim režiserom [[Oliver Stone|Oliverom Stoneom]] iz 2017., Putin je izjavio da je 1991. godine podnio ostavku u KGB, nakon puča protiv [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]], jer se protivio sa onim što se dogodilo i nije želio biti dio obavještajne službe u novoj upravi. To je opisao u dokumentarnoj serijir Olivera Stonea pod nazivom "''Razgovori sa Putinom''".<ref>{{cite web |last1=Stone |first1=Oliver |title=The Putin Interviews (Party 2 - 2:10) |url=https://www.sho.com/the-putin-interviews |website=www.sho.com |publisher=Showtime |accessdate=12. 11. 2018}}</ref>
 
28. juna 1991. godine postao je šef Odbora za vanjske odnose u Uredu gradonačelnika, gdje je bio odgovoran za promoviranje međunarodnih odnosa, strana ulaganja<ref>{{cite web|url=http://kvs.spb.ru/en/ |title=Archived copy |accessdate=21. 2. 2007 |deadurl=unfit |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070221044544/http://kvs.spb.ru/en/ |archivedate=21. 2. 2007 }}</ref> i registraciju poslovnih pothvata. Međutim, protiv njega je bila povedena istraga zbog nepravilnosti u radu. U to vrijeme Lenjingrad je imao problem sa nedostatkom prehrambenih proizvoda. Istraga (koja je trajala godinu dana) je bila predvođena tadašnjim poslanikom zakonodavne skupštine Lenjingrada Marinom Salje. Zaključeno je da je imao potcijenjene cijene i dozvolio izvoz rijetkih metala u vrijednosti od 93 miliona [[dolar]]a u zamjenu za stranu pomoć u hrani koja nikada nije stigla.<ref>{{cite web|url=http://sptimes.ru/index.php?action_id=2&story_id=1124|title=Uproar at Honor For Putin|last=Kovalev|first=Vladimir|date=23. 7. 2004|website=The Saint Petersburg Times|accessdate=6. 2. 2019|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150320150048/http://sptimes.ru/index.php?action_id=2&story_id=1124|archivedate=20. 3. 2015|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite news|url=https://www.washingtonpost.com/wp-srv/inatl/longterm/russiagov/putin.htm|title=Putin's Career Rooted in Russia's KGB|last=Hoffman|first=David|date=30. 1. 2000|work=The Washington Post}}</ref> Uprkos preporuci istražitelja da Putin bude otpušten, Putin je ostao šef Odbora za vanjske odnose do 1996.<ref>{{cite web|url=http://www.rusnet.nl/news/2003/05/19/print/report03.shtml |title=Archived copy |accessdate=27. 9. 2007 |deadurl=unfit |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070927010325/http://www.rusnet.nl/news/2003/05/19/print/report03.shtml |archivedate=27. 9. 2007 }} by Catherine Belton</ref><ref>Walsh, Nick Paton (29 February 2004). [http://observer.guardian.co.uk/magazine/story/0,11913,1157033,00.html "The Man Who Wasn't There"]. ''The Observer''.</ref> Od 1994. do 1996. godine radio je na nekoliko političkih i vladinih poslova u Sankt Peterburgu.<ref name="30bio">{{cite web|url=http://gazeta.lenta.ru/daynews/09-08-1999/30bio.htm|script-title=ru:Владимир Путин: от ассистента Собчака до и.о. премьера|publisher=GAZETA.RU|language=Russian}}</ref>
Red 76:
U martu 1994. godine Putin je imenovan za prvog zamjenika predsjednika vlade Sankt Peterburga. U maju 1995. godine organizovao je ogranak provladine političke partije "''Naša domovina - Rusija''", liberalnu partiju koju je osnovao premijer [[Viktor Černomirdin]]. Godine 1995. vodio je izbornu kampanju za tu stranku, a od 1995. do juna 1997. bio je vođa ogranka u Sankt Peterburgu.<ref name="30bio" />
 
===Rana karijera u Moskvi od 1996. – 1999.1996–1999===
U junu 1996. Sobčak je izgubio ponudu za reizbor na mjesto gradonačelnika u Sankt Peterburgu, pa se Putin preselio u [[Moskva|Moskvu]], gdje je bio imenovan za zamjenika načelnika odjeljenja za upravljanje imovinom koji je predvodio Pavel Borodin. Na tom političkom položaju je bio do marta 1997. godine. Tokom svog mandata bio je odgovoran za stranu državnu imovinu i organizovao je povratak nekadašnje imovine Sovjetskog Saveza i Komunističke partije u Rusku Federaciju.<ref name=Vlast/>
[[Datoteka:RIAN archive 100306 Vladimir Putin, Federal Security Service Director.jpg|thumb|200px|desno|Putin na mjestu direktora [[Savezna sigurnosna služba Ruske Federacije|Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije]] (FSB) 1998. godine]]
Red 84:
Putin je 27. juna 1997. u Institutu za rudarstvo u Sankt Peterburgu, pod vodstvom rektora [[Vladimir Litvinenko|Vladimira Litvinenka]], odbranio svoju doktorsku disertaciju iz ekonomije pod nazivom "Strateško planiranje regionalnih resursa u formiranju tržišnih odnosa".<ref>{{cite web|url=http://www.zavtra.ru/cgi/veil/data/zavtra/00/338/32.html|title=ПУТИН&nbsp;– КАНДИДАТ НАУК|date=24. 5. 2000 |publisher=zavtra.ru|language=Russian|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130806204506/http://www.zavtra.ru/cgi/veil/data/zavtra/00/338/32.html|archivedate=6. 8. 2013 }}</ref> Ovaj primjer predstavlja nastavak običaja u Rusiji da mladi zvaničnik u usponu napiše akademski rad u sred svoje karijere.<ref>Gustafson, Thane. ''[https://books.google.com/books?id=GSH3PhvD82MC&pg=PA246 Wheel of Fortune: The Battle for Oil and Power in Russia]'', p. 246 (Harvard University Press, 2012).</ref> Kada je Putin kasnije postao predsjednik Rusije, njegova disertacija je postala meta optužbi za plagijat od strane kolega sa [[Institut Brookings|Instituta Brookings]]. Iako su optužbe odnosile na disertaciju,<ref name=cdi.org>{{cite web|url=http://www.cdi.org/russia/johnson/2006-78-3a.cfm|title=It All Boils Down to Plagiarism|publisher=Cdi.org|date=31. 3. 2006|accessdate=2. 3. 2010|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090806181040/http://www.cdi.org/russia/johnson/2006-78-3a.cfm|archivedate=6. 8. 2009}}</ref><ref name=kommersant-dissertation>{{cite news|url=http://www.kommersant.com/pda/doc.asp?id=662935|title=The President as Candidate|authors=Maxim Shishkin, Dmitry Butrin; Mikhail Shevchuk|newspaper=Kommersant|accessdate=30. 3. 2010|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110511122822/http://www.kommersant.com/pda/doc.asp?id=662935|archivedate=11. 5. 2011}}</ref> akademici sa Instituta Brookings tvrdili su da ona predstavlja [[plagijat]] iako možda nenamjeran.<ref name=cdi.org/> Komisija za disertaciju je kasnije odbacila sve optužbe.<ref name=kommersant-dissertation/><ref>{{cite web|url=http://www.washingtontimes.com/news/2006/mar/24/20060324-104106-9971r/?page=all|date=24. 3. 2006|title=Researchers peg Putin as plagiarist over thesis|website=[[The Washington Times]]|accessdate=5. 3. 2014}}</ref>
 
Putin je 25. maja 1998. godine imenovan za prvog zamjenika šefa predsjedničkog štaba za regione, zamjenjujući na tom mjestu Viktoriju Mitinu. Dana 15. jula iste godine, imenovan je za šefa komisije za pripremu sporazuma o razgraničenju ovlašćenja regiona i saveznog centra koji je povezan sa predsjednikom, zamjenjujući Sergeja Shakhraya. Nakon imenovanja Putina, komisija nije zaključila takve sporazume, iako je tokom Shakhray-ovog mandata na čelu Komisije potpisano 46 sporazuma.<ref>[http://www.itogi.ru/Paper2006.nsf/Article/Itogi_2006_11_19_01_5543.html The Half-Decay Products] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081007063156/http://www.itogi.ru/Paper2006.nsf/Article/Itogi_2006_11_19_01_5543.html |date=7. 10. 2008 }} (in Russian) by Oleg Odnokolenko. Itogi, #47(545), 2 January 2007.</ref> Kasnije, nakon što je postao predsjednik, Putin je otkazao sve te sporazume.<ref name=Vlast/>
 
Jeljcin je 25. jula 1998. imenovao Putina za direktora Savezne službe bezbjednosti (FSB), glavne obavještajne i bezbjednosne organizacije Ruske Federacije i nasljednika KGB-a.<ref name="RosefieldeHedlund2009">{{cite book|last1=Rosefielde|first1=Steven|authorlink1=Steven Rosefielde|last2=Hedlund|first2=Stefan|authorlink2=Stefan Hedlund|title=Russia Since 1980|url=https://books.google.com/books?id=lNSiw3S8NIUC&pg=PA139|accessdate=21. 5. 2017|year=2009|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-84913-5|page=139}}</ref>
Red 100:
===Privremeni predsjednik 1999. – 2000.===
[[Datoteka:Vladimir Putin 31 December 1999-3.jpg|thumb|200px|desno|Putin kao privremeni predsjednik Ruske Federacije 1999. godine.]]
Dana 31. decembra [[1999]]. godine Jeljcin je neočekivano podnio ostavku, a prema [[Ustav Ruske Federacije|Ustavu Ruske Federacije]] imenovao je Putina za privremenog predsjednika.
Po preuzimanju te dužnosti, Putin je otišao na ranije zakazanu posjetu ruskim vojnim jedinicama u Čečeniji.<ref>{{cite news|title=Russia: Putin Travels To Chechnya To Visit Troops|url=http://www.rferl.org/content/article/1093548.html|publisher=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|date=3. 3. 2000}}</ref>
Prvi predsjednički dekret, koji je Putin potpisao 31. decembra 1999., nazvan je "O garancijama za bivšeg predsednika Ruske Federacije i članovima njegove porodice".<ref>[http://www.rg.ru/oficial/doc/ykazi/1763.htm УКАЗ от 31 декабря 1999 г. № 1763 ''О ГАРАНТИЯХ ПРЕЗИДЕНТУ РОССИЙСКОЙ ФЕДЕРАЦИИ, ПРЕКРАТИВШЕМУ ИСПОЛНЕНИЕ СВОИХ ПОЛНОМОЧИЙ, И ЧЛЕНАМ ЕГО СЕМЬИ''.] [[Rossiyskaya Gazeta]]</ref><ref>{{cite web|author=Александр Колесниченко|url=http://www.newizv.ru/politics/2004-03-18/5273-razvrashenie-pervogo-lica.html|title="Развращение" первого лица. Госдума не решилась покуситься на неприкосновенность экс-президента|publisher=Newizv.ru|accessdate=22. 6. 2013}}</ref> Ovo je osiguralo da "optužbe za korupciju protiv predsjednika koji odlazi i njegovih rođaka" neće biti pokrenute.<ref name=Time.com-POTY2007>Ignatius, Adi. [http://www.time.com/time/specials/2007/personoftheyear/article/0,28804,1690753_1690757_1690766-4,00.html Person of the Year 2007: A Tsar Is Born], ''[[Time (magazine)|Time]]'', page 4 (19 December 2007). Retrieved 19 November 2009.</ref> To je bilo najupečatljivije u slučaju Mabetexovog podmićivanja u koje su bili uključeni članovi Jeljcinove porodice. Dana 30. avgusta 2000. godine odbačena je krivična istraga (broj 18 / 238278-95) u kojoj je Putin bio jedan od osumnjičenih<ref>{{cite web | url=http://www.novayagazeta.ru/society/11232.html | title=ДЕЛО ПУТИНА | publisher=Novaya Gazeta | date=20–23 March 2000 | accessdate=19. 3. 2016}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.compromat.ru/page_10200.htm|title=Компромат.Ru / Compromat.Ru: Фигунанты по квартирному делу|website=compromat.ru|access-date=19. 3. 2016}}</ref> kao član gradske vlade Sankt Peterburga.
 
Zatim je 30. decembra 2000. godine, još jedan predmet protiv glavnog tužioca odbačen "zbog nedostatka dokaza", uprkos hiljadama dokumenata koje je donijelo švicarsko tužilaštvo.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=9s2NCgAAQBAJ|title=Putin's Kleptocracy: Who Owns Russia?|last=Dawisha|first=Karen|date=22. 9. 2015|publisher=Simon and Schuster|isbn=9781476795201|language=en}}</ref> Putin je 12. februara 2001. godine potpisao sličan savezni zakon koji je zamijenio dekret iz 1999. godine. Sudski postupak protiv Putinove navodne [[Korupcija|korupcije]] u izvozu rijetkih metala iz 1992. godine ponovo je pokrenula Marina Salye, ali je bila ušutkana i prisiljena da napusti Sankt Peterburg.<ref>{{cite web | url=http://www.svoboda.org/content/article/1972366.html | title=Почему Марина Салье молчала о Путине 10 лет? | publisher=Radio Svoboda | accessdate=19. 3. 2016}}</ref>
Dok su se njegovi politički protivnici pripremali za izbore u junu 2000., Jeljcinova ostavka krajem 1999. godine je dovela do toga da [[Predsjednički izbori u Rusiji 2000.|ruski predsjednički izbori]] budu održani nakon tri mjeseca [[26. mart]]amarta [[2000]].
Putin je sa 53% osvojenih glasova pobijedio u prvom krugu izbora.<ref name=elections-history>{{cite web|url=http://www.ria.ru/vybor2012_infographics/20120309/590825026.html|title=История президентских выборов в России|website=РИА Новости|accessdate=25. 11. 2015}}</ref>
 
===Prvi predsjednički mandat 2000. – 2004.2000–2004===
[[Datoteka:Putin and Yeltsin cropped.jpg|thumb|lijevo|250px|Vladimir Putin prilikom polaganja zakletve za predsjednika u maju 2000. godine. Pored njega stoji dotadašnji ruski predsjednik [[Boris Jeljcin]].]]
Ceremonija preuzimanja predsjedničke dužnosti Vladimira Putina dogodila se 7. maja 2000. godine. Putin je imenovao dotadašnjeg ministra finansija, [[Mihail Kasjanov|Mihaila Kasjanova]] za premijera.
Red 126:
Putin je bio protiv [[Rat u Iraku|rata u Iraku]] 2003. godine.<ref name="bundestag.de"/>
 
===Drugi predsjednički mandat 2004. – 2008.2004–2008===
[[Datoteka:Victory Day Parade 2005-26.jpg|thumb|250px|desno|Vladimir Putin sa [[Junichiro Koizumi|Junichirom Koizumijem]], [[Jacques Chirac|Jacquesom Chiracom]], [[Gerhard Schröder|Gerhardom Schröderom]], [[Silvio Berlusconi|Silviom Berlusconijem]], [[George W. Bush|Georgom W. Bushom]] i drugim državnicima u Moskvi, 9. maja 2005.<ref>{{cite web |url=https://www.youtube.com/watch?v=YRYiTmjOoj0 |title=Russian President Vladimir Putin Arrives at Bush Home in Maine |date=7. 2. 2007 |publisher=Associated Press, USA |via=YouTube |accessdate=21. 4. 2017}}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.youtube.com/watch?v=PhkI__TvJYk |title=Presidents Bush and Putin Press Conference in Maine |date=2. 7. 2007 |publisher=Associated Press, USA |via=YouTube |accessdate=21. 4. 2017}}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.youtube.com/watch?v=rKeFXs8a0Xk |title=President George W. Bush on The Ellen Show |date=2. 3. 2017 |publisher=TheEllenShow, USA |via=YouTube |accessdate=21. 4. 2017}}</ref>]]
Dana 14. marta 2004. godine Vladimir Putin je na [[Izbori za predsjednika Ruske Federacije 2004.|izborima za predsjednika Ruske Federacije]] ponovo izabran za predsjednika, dobivši 71% glasova.<ref name=elections-history/> [[Talačka kriza u Beslanu|Kriza talaca u školi u Beslanu]] dogodila se u septembru 2004, u kojoj je poginulo više stotina osoba. Mnogi u ruskoj štampi i međunarodnim medijima upozorili su da bi smrt 130 talaca u spasilačkoj operaciji specijalnih snaga tokom [[Kriza sa taocima u moskovskom teatru|krize sa taocima u moskovskom teatru]] 2002. godine ozbiljno ugrozila popularnost predsjednika Putina. Međutim, ubrzo nakon završetka opsade, ruski predsjednik je uživao rekordno dobre ocjene javnog mnijenja - 83% Rusa izjavilo je da su zadovoljni Putinom i njegovim rješavanjem opsade.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/2565585.stm Moscow siege leaves dark memories], ''[[BBC News]]'', 16 December 2002</ref>
 
Desetogodišnji period koji je prethodio usponu Putina nakon raspada sovjetske vladavine bio je period prevrata u Rusiji.<ref>{{cite news|title=On this Day December 25: Gorbachev resigns as Soviet Union breaks up|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/december/25/newsid_2542000/2542749.stm|accessdate=23. 12. 2016|work=BBC News}}</ref> U govoru u [[Kremlj]]u iz 2005. Putin je okarakterisao kolaps Sovjetskog Saveza kao "najveću geopolitičku katastrofu 20.-og vijeka, te da je epidemija raspadanja zahvatila i samu Rusiju."<ref>{{cite journal|last1=Gold|first1=Martin|title=Understanding the Russian Move into Ukraine|journal=The National Law Review|date=16. 9. 2015|url=http://www.natlawreview.com/article/understanding-russian-move-ukraine|accessdate=23. 12. 2016}}</ref> Nekadašnje sovjetske stabilne mreže socijalne zaštite je nestalo i životni vijek stanovništva je opao u vremenu koji je prethodio Putinovoj vladavini.<ref>{{cite news|last1=Krainova|first1=N.|title=Life Expectancy in Russia Is Stagnant, Study Says|url=https://themoscowtimes.com/news/life-expectancy-in-russia-is-stagnant-study-says-22106|accessdate=23. 12. 2016|work=The Moscow Times|date=5. 3. 2013}}</ref> U 2005. godini pokrenuti su nacionalni prioritetni projekti za poboljšanje zdravstvene zaštite, [[Obrazovni sistem u Rusiji|obrazovanja]], stanovanja i [[Poljoprivreda u Rusiji|poljoprivrede]] u Rusiji.<ref name=bofit>{{cite journal|journal=BOFIT Online |url=http://www.suomenpankki.fi/en/suomen_pankki/organisaatio/asiantuntijoita/Documents/bon0608.pdf |title=The challenges of the Medvedev era |date=24. 6. 2008 |accessdate=24. 9. 2011 |issn=1456-811X |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120320025511/http://www.suomenpankki.fi/en/suomen_pankki/organisaatio/asiantuntijoita/Documents/bon0608.pdf |archivedate=20. 3. 2012 |df= }}</ref><ref name=bbc-demography>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/russian/mobile/russia/2012/04/120411_putin_duma_constitution.shtml|title=BBC Russian – Россия – Путин очертил "дорожную карту" третьего срока|publisher=BBC|accessdate=25. 11. 2015}}</ref>
Red 162:
Putin je bio prvi ruski predsjednik koji je službeno održao govor na [[Engleski jezik|engleskom jeziku]] u službenom govoru 6. jula 2005. godine u Moskvi kao mjestu održavanja [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]] 2012. godine.
 
Dana 8. septembra 2005. u Berlinu je potpisan sporazum u prisustvu njemačkih i ruskih šefova vlada za izgradnju baltičkog gasovoda [[sjeverni tok]]. Potpisnici sporazuma su bili predsjednici njemačkih korporacija [[BASF]] i [[E.ON]], a na ruskoj strani ruska kompanija [[Gazprom]]. Sporazumom se uspostavlja saradnja između tri kompanije za izgradnju sjevernoevropskog gasovoda, koji će teći od ruske luke na [[Baltičko more|Baltičkom moru]] [[Viborg (Rusija)|Viborg]] do njemačke baltičke obale na udaljenosti od 1.200&nbsp;km kroz Baltičko more. Putinov bliski prijatelj [[Gerhard Schröder]], koji je u vrijeme objave još uvijek bio njemački kancelar, trebalo je da preuzme predsjedavanje konzorcijumom za gasovod, izazvavši kritiku opozicije.
[[Datoteka:Putin merkel.jpg|thumb|200px|lijevo|Putin i [[Angela Merkel]] tokom sastanka u [[sibir]]skom gradu [[Tomsk]]u 2006. godine.]]
 
Red 188:
===Treći predsjednički mandat 2012. – 2018.===
====Produženi mandat i izbori====
Putin je pobijedio na predsjedničkim izborima 4. marta 2012. godine u prvom krugu izbora.<ref name="RIADemo">[http://de.rian.ru/politics/20120307/262893311.html ''Protest vor Amtseinführung in Russland – Blutige Proteste bei Demo gegen Putin.''] auf: ''Ria Novosti.'' 13. Sept. 2014.</ref> Preuzimanje mandata izvršeno je 7. maja 2012. godine. Mandat ruskog predsjednika već je produžen 2010. za tadašnjeg budućeg predsjednika na 6 godina<ref>[https://www.welt.de/politik/ausland/article120200654/Putin-liebaeugelt-schon-mit-der-vierten-Amtszeit.html ''Putin liebäugelt schon mit der vierten Amtszeit.''] In: ''[[Die Welt]].'' 20. September 2013.</ref><ref>[http://www.sueddeutsche.de/politik/russland-medwedjew-verlaengert-praesidenten-amtszeit-1.368491 ''Medwedjew verlängert Präsidenten-Amtszeit.''] In: ''[[Süddeutsche Zeitung]].'' 17. Mai 2010.</ref>, a sljedeći predsjednički izbori održavaju se 18. marta 2018. godine. Ponovni izbor Putina 2018. godine uslijedio je zbog nadmoċnosti pristalica u Dumi nakon parlamentarnih izbora 2016. kao sigurnih. Prema mišljenju posmatrača, problem legitimnosti predsjednika proizašao bi iz odsustva alternativa i političke apatije stanovništva zbog ove nepromjenljivosti.<ref>[http://www.dw.com/de/kommentar-offensichtlicher-wahlbetrug-in-russland/a-19561396 Kommentar: Offensichtlicher Wahlbetrug in Russland], Deutsch Welle, 19. September 2016</ref> Pored ponekad dugogodišnjih suparničkih kandidata objavljenih u oktobru 2017. godine, poput [[Ksenija Sobčak|Ksenije Sobčak]] koja je objavila svoju kandidaturu, zbog koje su izbori prema istom mišljenju zanimljiviji: povećanje političke težine izbora u očekivanim debatama i očekivano veće učešće birača bilo je u interesu Kremlja.<ref name="ZDFlight">[https://www.zdf.de/nachrichten/heute-in-europa/opposition-light-fuer-putin-100.html Krim gehört Ukraine – Opposition light für Putin?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190409132335/https://www.zdf.de/nachrichten/heute-in-europa/opposition-light-fuer-putin-100.html |date=9. 4. 2019 }}, ZDF, 27. Oktober 2017</ref> Dok Putin nije komentarisao svoju kandidaturu do 6. decembra 2017., Sobčakovu kandidaturu, koja je očigledno dobro prihvaćena od strane državnih medija, komentarisana je kao "fasada" (prema časopisu Der Spiegel)<ref>Christina Hebel: [http://www.spiegel.de/politik/ausland/xenia-sobtschak-die-grosse-kandidatin-show-a-1174470.html ''Die wolkige Frau Sobtschak''], Spiegel Online vom 24. Oktober 2017</ref>, kao pomoć Kremlju, te "uvažavanje privida demokratije" (prema NZZ). Također, pošto je njena kandidatura započela mjesec dana ranije od predsedničke administracije, smatrana je kao "kandidatura Putinove milosti"<ref name="welt-170181689">{{cite web | url=http://www.welt.de/politik/ausland/article170181689/Das-It-Girl-von-Putins-Gnaden.html | title=Russland: Das It-Girl von Putins Gnaden | autor=Pavel Lokshin | werk=[[Die Welt#Online-Ausgabe|welt.de]] | datum=2017-10-31 |zugriff=2018-10-7}}</ref> ili kao kandidat za opoziciju opozicije,<ref>[https://www.welt.de/politik/ausland/article169806766/Xenia-Sobtschak-die-Spoilerkandidatin.html Xenia Sobtschak, die Spoilerkandidatin], die Welt, 19. Oktober 2017</ref> što je također isto tako viđeno u nezavisnim ruskim medijima. Rostislav Turovski je njenu kandidaturu nazvao pitanjem koje je dogovoreno sa vlastima<ref>[https://www.novayagazeta.ru/articles/2017/10/18/74247-kandidat-protiv-vseh Kandidatin „gegen alle“], [[Nowaja Gaseta]], 18. Oktober 2017</ref>, dok je Arkadij Dubnov napomenuo da bi kandidatura bez obzira na pozadinu administracije bila korisna.<ref>[https://echo.msk.ru/programs/personalno/2086294-echo/ Arkadij Dubnow im Interview], [[Echo Moskwy]], 6. November 2017</ref> Predsjednikova najava njegove vlastite kandidature je bila očekivana u više navrata. Prema ruskom poslovnom časopisu [[Vedomosti]], "jedina napetost ovih izbora" završena je 6. decembra 2017.<ref>[https://www.vedomosti.ru/opinion/articles/2017/12/06/744413-obyavlenie-putina Warum Putins Ankündigung der Teilnahme an Wahlen nicht wichtig ist – Die einzige Spannung der Wahl ist vorbei.], Wedomosti, 6. Dezember 2017</ref> "Estetika susreta sa radnim ljudima" izabrana je na sastanku sa radnicima "[[GAZ]]-a", kako je komentarisala [[Novaya Gazeta]].<ref>[https://www.novayagazeta.ru/articles/2017/12/06/74822-putin Der Präsident wählte die Leute], Nowaja Gaseta, 6. Dezember 2017</ref> Britanski časopis [[The Independent]] je opisao predizbornu kampanju, koje nije ni bilo: nije bilo predizbornih poruka, već jednostavno perspektiva "da će predsjednik djelovati predsjednički".<ref>[http://www.independent.co.uk/news/world/europe/russia-election-2018-vladimir-putin-presidential-campaign-on-the-road-novosibirsk-vote-latest-a8202971.html Russia election 2018: On the road with Vladimir Putin’s weird, non-existent presidential campaign], The Independent, 9. Februar 2018</ref>
 
====Intervencija u Siriji====
Dana 30. septembra 2015., predsjednik Putin odobrio je rusku vojnu intervenciju u [[Sirija|sirijskom građanskom ratu]], nakon formalnog zahtjeva sirijske vlade za vojnu pomoć protiv pobunjeničkih i džihadističkih skupina.<ref>{{cite news|url=https://www.latimes.com/world/europe/la-fg-kremlin-oks-troops-20150930-story.html|title=Russia Launches Airstrikes in Syria Amid U.S. Concern About Targets|date=30. 9. 2015|access-date=7. 10. 2015|work=Los Angeles Times|author1=Patrick J. McDonnell|author2=W.J. Hennigan|author3=Nabih Bulos}}</ref>
 
Ruske vojne aktivnosti sastojale su se od zračnih udara, udara krstarećih raketa i upotrebe savjetnika na prvoj crti i ruskih specijalnih snaga protiv militantnih grupa suprotstavljenih sirijskoj vladi, uključujući sirijsku opoziciju, kao i [[Islamska Država|Islamsku državu Iraka i Levanta]] (ISIL), front al-Nusra (al-Qaeda na Levantu), Tahrir al-Sham, Ahrar al-Sham i osvajačka vojska.<ref>{{cite news|url=https://www.usnews.com/news/world/articles/2015/10/08/syrian-general-russian-strikes-helping-ground-offensive |title=Clashes between Syrian troops, insurgents intensify in Russian-backed offensive |date=8. 10. 2015 |access-date=10. 10. 2015 |work=U.S. News & World Report |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20151009151540/http://www.usnews.com/news/world/articles/2015/10/08/syrian-general-russian-strikes-helping-ground-offensive |archive-date=9. 10. 2015 }}</ref><ref>{{cite news|url=https://www.independent.co.uk/news/world/middle-east/syrian-army-general-says-new-ground-offensive-backed-by-russian-air-strikes-will-eliminate-a6686086.html|title=Syrian army general says new ground offensive backed by Russian air strikes will 'eliminate terrorists'|first=Lizzie|last=Dearden|date=8. 10. 2015|access-date=10. 10. 2015|work=The Independent}}</ref> Nakon Putinove najave 14. marta 2016. da je misija koju je postavio za rusku vojsku u Siriji "u velikoj mjeri ostvarena" i naredio povlačenje "glavnog dijela" ruskih snaga iz Sirije,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/news/world-middle-east-35807689 |title=Syria conflict: Russia's Putin orders 'main part' of forces out |work=[[BBC World Service]] |date=14. 3. 2016 |access-date=14. 3. 2016}}</ref> ruske snage raspoređene u Siriji nastavile su aktivno djelovati u znak podrške sirijskoj vladi.<ref>{{cite web|url=http://newsru.com/russia/18mar2016/sir.html|title=Новости NEWSru.com :: Генштаб ВС РФ объявил о новых авиаударах по террористам в Сирии|access-date=9. 4. 2016}}</ref>
Red 243:
U septembru 2019. godine, Putinova administracija se umiješala u rezultate ruskih regionalnih izbora širom zemlje i manipulirala njime eliminirajući sve kandidate u opoziciji. Događaj koji je imao za cilj doprinos vladajućoj stranci, pobjedi Jedinstvene Rusije, također je doprinio poticanju masovnih protesta za demokratiju, što je dovelo do velikih hapšenja i slučajeva policijske brutalnosti.<ref>{{cite web|url=https://www.theguardian.com/commentisfree/2019/sep/08/the-observer-view-on-russia-subversion-of-democracy|title= The Observer view on Putin's ongoing corruption of democracy|access-date=8. 9. 2019|website=The Guardian}}</ref>
 
Dana 15. januara 2020., Dmitrij Medvedev i cijela njegova vlada dali su ostavke nakon obraćanja Putina Federalnoj skupštini. Putin je predložio glavne ustavne amandmane koji bi mogli proširiti njegovu političku moć nakon predsjedanja.<ref>{{Cite news|last1=Soldatkin|first1=Vladimir|last2=Osborn|first2=Andrew|date=15. 1. 2020|title=Putin shake-up could keep him in power past 2024 as cabinet steps aside|work=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/article/us-russia-putin-idUSKBN1ZE15J|access-date=24. 12. 2020}}</ref><ref>{{Cite web|last1=Ilyushina|first1=Mary|last2=McKenzie|first2=Sheena|date=15. 1. 2020|title=Russian government resigns as Putin proposes reforms that could extend his grip on power|url=https://www.cnn.com/2020/01/15/europe/russian-government-resigns-vladimir-putin-reforms-intl/index.html|access-date=16. 11. 2020|website=[[CNN]]}}</ref> U isto vrijeme, u ime Putina, nastavio je vršiti svoje ovlasti sve do formiranja nove vlade.<ref>{{Cite web|url=https://ria.ru/20200115/1563456719.html |script-title=ru:Правительство России уходит в отставку|date=15. 1. 2020|website=РИА Новости|language=ru|access-date=15. 1. 2020}}</ref> Predsjednik je predložio Medvedevu da zauzme novostvoreno mjesto zamjenika predsjednika Vijeća sigurnosti.<ref>[https://ria.ru/20200115/1563457145.html Путин предложил Медведеву должность зампредседателя Совбеза]</ref>
 
Istog dana, Putin je za [[Premijer Rusije|premijera]] nominirao [[Mihail Mišustin|Mihaila Mišustina]], šefa Federalne poreske službe u zemlji. Sutradan ga je Državna duma potvrdila na to mjesto i Putinovom uredbom imenovala premijerom.<ref>{{Cite news|url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/duma-potvrdila-mihaila-misustina-za-novog-premijera-rusije/200116131|title=Duma potvrdila Mihaila Mišustina za novog premijera Rusije|work=Klix.ba|accessdate=16. 1. 2020}}</ref> Ovo je prvi put da je premijer potvrđen bez ijednog glasa protiv. 21. januara 2020. godine, Mišustin je predstavio Putinu nacrt strukture svog kabineta. Istog dana, predsjednik je potpisao dekret o strukturi kabineta i imenovao predložene ministre.<ref>[http://www.kremlin.ru/events/president/news/62622 Указ о структуре федеральных органов исполнительной власти]</ref><ref>[http://www.kremlin.ru/acts/news/62625 Подписаны указы о назначении министров Правительства Российской Федерации]</ref><ref>[http://www.kremlin.ru/acts/news/62624 Назначены министры внутренних дел, иностранных дел, обороны, юстиции и глава МЧС России]</ref>
Red 265:
Od 11. jula u [[Habarovski kraj|Habarovskom kraju]] na ruskom Dalekom istoku održavaju se protesti u znak podrške uhapšenom regionalnom guverneru Sergeju Furgalu.<ref>{{cite news |title=Anti-Putin Protests in Russia's Far East Gather Steam |url=https://www.voanews.com/east-asia-pacific/anti-putin-protests-russias-far-east-gather-steam |publisher=[[Voice of America]] |date=25. 7. 2020 |agency=Radio Free Europe/Radio Liberty Russia |access-date=11. 8. 2020}}</ref> Protesti u Habarovskom kraju 2020. postali su sve više anti-Putinovi.<ref>{{cite news |last=Troianovski |first=Anton |date=25. 7. 2020 |title=Protests Swell in Russia's Far East in a Stark New Challenge to Putin |url=https://www.nytimes.com/2020/07/25/world/europe/russia-protests-putin-khabarovsk.html |work=The New York Times |access-date=11. 8. 2020 |url-access=registration}}</ref><ref>{{cite news |last=Odynova |first=Alexandra |date=3. 8. 2020 |title=Anti-Kremlin protests continue in Russia's far east for 24 consecutive days |url=https://www.cbsnews.com/news/anti-kremlin-protests-khabarovsk-russia-24-days/ |publisher=CBS News |location=Moscow |publication-place=New York City |access-date=11. 8. 2020}}</ref> Anketa Levade iz jula 2020. pokazala je da je 45% ispitanih Rusa podržalo proteste.<ref>{{cite web|url=https://www.levada.ru/2020/07/28/protesty-v-habarovske/|title=ПРОТЕСТЫ В ХАБАРОВСКЕ|website=Levada Center|date=28. 7. 2020}}</ref>
 
Dana 22. decembra 2020. Putin je potpisao zakon kojim se ruskim bivšim [[Predsjednik Rusije|predsjednicima]] daje doživotni imunitet.<ref>{{Cite web|date=22. 12. 2020|title=Putin signs bill granting lifetime immunity to former Russian presidents|url=http://www.theguardian.com/world/2020/dec/22/putin-signs-bill-granting-lifetime-immunity-to-former-russian-presidents|access-date=24. 12. 2020|website=[[The Guardian]]|publication-place=Moscow}}</ref><ref>{{Cite web|date=20. 12. 2020|title=Russia's Putin signs bill giving ex-presidents lifetime immunity|url=https://www.aljazeera.com/news/2020/12/22/russias-putin-signs-bill-giving-presidents-lifetime-immunity|access-date=24. 12. 2020|website=[[Al Jazeera]]}}</ref> Nacrt zakona daje bivšim predsjednicima i njihovim porodicama imunitet od krivičnog gonjenja za zločine počinjene tokom njihovog života. Također, prema tom zakonu, bivši predsjednici Rusije neće moći biti podvrgnuti policijskim ispitivanjima i istragama, a policiji neće biti dozvoljeno da vrši pretres njihovih domova. Prije donošenja ove odluke bivši predsjednici bili su pošteđeni krivičnog gonjenja samo za djela koja su počinili tokom trajanja mandata. Ono što je također novost u novom zakonu jeste da postoji mogućnost ukidanja imuniteta nekom bivšem predsjedniku, samo ukoliko je optužen za veleizdaju ili druga teška krivična djela. Bivšim predsjednicima će izglasavanjem novog zakona biti omogućeno da imaju mjesto u Gornjem domu Parlamenta, koje također nudi imunitet.<ref>{{cite web|url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/putin-potpisao-zakon-koji-bivsim-ruskim-predsjednicima-daje-imunitet-od-krivicnog-gonjenja/201223042|title=Putin potpisao zakon koji bivšim ruskim predsjednicima daje imunitet od krivičnog gonjenja|publisher=Klix.ba|accessdate=23. 12. 2020}}</ref>
 
==Reference==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Putin"