Razlika između izmjena na stranici "Klemens Wenzel von Metternich"

nema sažetka izmjene
(clean up using AWB)
 
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Metternich by Lawrence (cropped).jpeg|mini|''Klemens Wenzel Lothar von Metternich'']]
'''Klemens Wenzel Lothar von Metternich''' (15. maj 1773. - 11. juni 1859.) je bio [[Austrijsko carstvo|austrijski]] diplomata koji je tri decenije bio u središtu europskih poslova kao ministar vanjskih poslova (1809. - 1821.) i kancelar Austrijskog carstva (1821. - 1848.). Kao član [[Dinastija Metternich|dinastije Metternich]], stekao je dobro obrazovanje na univerzitetima u [[Univerzitet u Strasbourgu|Strasbourgu]] i [[Univerzitet u Mainzu|Mainzu]]. Ovo obrazovanje ga je dovelo na poziciju austrijskog ambasadora u [[Kraljevina Saksonija|Kraljevini Saksoniji]], [[Kraljevina Pruska|Kraljevini Pruskoj]] i napoleonovoj Francuskoj gdje je imao ključnu ulogu u sklapanju braka između [[Napoléon Bonaparte|Napoleona Bonaparte]] i austrijske nadvojvotkinje [[Marija Ludovika, vojvotkinja Parme|Marije Ludovike]]. Odmah nakon toga je ubrzao ulazak Austrije u [[rat šeste koalicije]] potpisujući [[sporazum u Fontainebleau]] koji je Napoleona poslao u egzil. Nakon svrgavanja Napoleona, predvodio je austrijsku delegaciju na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] koji je podijelio post-napoleonsku Europu. Nakon dobijanja titule princa u oktobru 1813. godine, pod njegovim vodstvom Austrijsko carstvo je zajedno sa Rusijom i Pruskom postalo najjače carstvo u Evropi što je označilo vrhunac austrijske diplomatije. Kao uspješan državni kancelar tokom vladavine [[Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva|Franje I]] i njegovog sina [[Ferdinand, car Austrije|Ferdinanda]], Metternich je nakon [[revolucije 1848. godine]] protjeran u London. Nakon kratkog progonstva u Londonu, Brightonu i Briselu, vraća se na Bečki dvorac 1851. godine kako bi postao savjetnik austrijskog cara [[Franjo Josip, car Austrije|Franje Josipa]]. Nadživjevši svoju generaciju političara, Metternich je umro u 86. godini života.
'''Klemens Wenzel Lothar von Metternich''' ([[Koblenz]], [[15. maj]] [[1773]] - [[Beč]], [[11. juni]] [[1859]]. godine) je bio [[Austrija|austrijski]] knez, političar i državnik.
 
Kao [[Tradicionalni konzervativizam|tradicionalni konzervativac]], Metternich je želio održati ravnotežu moći kako bi se oduprio ruskim teritorijalnim ambicijama u srednjoj Europi i zemljama koje su pripadale [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskom carstvu]]. Kako nije volio [[liberalizam]], nastojao je spriječiti raspad Austrijskog carstva slamanjem nacionalističkih pobuna u austrijskoj sjevernoj Italiji. Zbog njegove cenzure i špijunskih mreža, Metternich je hvaljen i kritikovan zbog politike koju je vodio. Njegove pristalice ističu da je predsjedavao "[[Koncert Europe|Metternichovim dobom]]" kada je međunarodna diplomatija pomogla u sprečavanju velikih ratova u Europi, dok njegovi klevetnici tvrde da je mogao učiniti puno u osiguranju austrijske budućnosti jer je smatran kamenom spoticanja u reformiranju Austrije.
Nakon što je bio austrijski poslanik u [[Dresden]]u, [[Berlin]]u i [[Pariz]]u, [[1809]]. je imenovan ministrom vanjskih poslova, pa je gotovo 40 godina bio stvarni upravitelj Austrije. Izgradio je, po zlu poznat '''Metternichov sistem''', policijsko - [[apsolutizam|apsolutistički]] režim koji je gušio svaki nacionalni i slobodarski pokret.
 
{{Commonscat|Prince Klemens Wenzel von Metternich}}
Bio je vješt i beskrupulozan [[Diplomatija|diplomat]]. Odvojio je [[Napoleon]]a od [[Rusija|Rusije]] i omogućio mu da se oženi Marijom Luisom, kćeri austrijskog cara. Samo je fiktivno učestvovao u Napoleonovom ratu protiv Rusije, a zatim je pristupio Chaumontskom ugovoru protiv oslabljenog Napoleona.
 
Na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] bio je središnja ličnost i inspirator sistema ravnoteže velikih sila. Uz ruskog cara Aleksandra I. osnivač je [[Sveta alijansa|Svete alijanse]], kojoj je glavna zadaća bila gušenje svih revolucionarnih pokreta u [[Evropa|Evropi]]. Postavši [[1821]]. dvorskim i državnim kancelarom, doseže vrhunac svoje moći. Tokom svog vladanja uveo je u austrijskim zemljama sistem policijske cenzure i ugnjetavanja. Tek ga je bečka revolucija, [[13. mart]]a [[1848]]. prisilila na ostavku i bijeg u emigraciju. Kada se reakcija ponovno učvrstila, Metternich se [[1851]]. vratio u Austriju, ali je izgubio svoj nekadašnji uticaj.
{{Commonscat|Prince Klemens Wenzel von Metternich}}
 
[[Kategorija:Rođeni 1773.|Metternich,Klemens Wenzel Lothar]]