Bogorodica od Bruggea

Bogorodia od Bruggea je mramorna skulptura italijanskog renesansnog umjetnika Michelangela Buonarrotija, na kojoj su prikazani Bogorodica i dijete. Isklesana je u periodu između 1501 - 1504 iz jednog komada mramora, a visine je 2 metra. Danas se čuva u desnom prolazu Bogorodičine crkve (Onze-Lieve-Vrouwekerk) u belgijskom gradu Bruggeu.

Bogorodica od Bruggea sa djetetom

Historija

U prvim godinama 16. vijeka Michelangelo se vratio u Firencu nakon uspjeha postignutih u Rimu. Umjetnik je bio angažiran u teškoj realizaciji skulpture Davida, djela koje je tada bilo obavijeno tajnom i koju je cijeli grad nestrpljivo iščekivao. Međutim, službeno zalaganje nije spriječilo umjetnika da se posveti velikoj grupi privatnih firentinskih klijenata, među kojima je i porodica Muscron (italijanizirano u "Moscheroni"), flamanski trgovci tkaninama. Za svoje poslovanje u Italiji porodica Mouscron je bila kupac banke Jacopa Gallija, prijatelja i zaštitnika Michelangela i koji je vjerovatno bio posrednik pri prodaji skulptura.

Spašavanje skulpture iz nacističkog skrovišta Altausee u Austriji 1945. godine.

Naručili su skulpturu Bogorodice i djeteta od umjetnika da bude smještena u njihovoj porodičnoj kapeli u Bruggeu. Djelo je gotovo tajno otpremljeno u Livorno 1506. godine, o čemu svjedoče neka pisma umjetnika upućena njegovom ocu i izvjesnom Giovanniju Balducciju, zaduženom za ekspediciju. Posao je plaćen za veliku novčanu sumu od 4000 florina, što dokazuju i dokumenti o isplatama koje su se dogodile između 1503. i 1505. godine. Nedavno ponovno otkriveni dokumenti o ovim novčanimtransakcijama omogućili su utvrđivanje datuma izrade kipa. Skultura Bogorodice od Bruggea stigla je u Flandriju do 1508. godine. U početku je bila smještena u kapeli Mouscron u katedrali, gdje ju je Albrecht Dürer vidio 1521. godine.

Za vrijeme Napoleonove okupacije skulptura je dovezena u Pariz, da bi bila vraćena 1815. godine. Drugi put je uklonjena 1944. godine za vrijeme Drugog svjetskog rata, tokom povlačenja nacističkih snaga, koje su skulpturu ukrale i odnijele u Njemačku umotanu u dušeke u konvoju Crvenog križa. Pronađena je dvije godine kasnije u rudniku u Altausseeu u Austriji, zahvaljujuċi ekspediciji u okviru programa Spomenici likovne umjetnosti, te je ponovo vraćena u arhivu.

Njeno posljednje putovanje datira iz 1952. godine, kada je privremeno bila izložena u Nacionalnom muzeju Bargello u Firenci, kao razmjena s Portinari triptihom Huga van der Goesa.

Opis i stil

Skulptura Bogorodice sa djetetom u baroknom arhitektonskom kompleksu u kojem je danas čuva.

Bogorodica od Bruggea nastala je nekoliko godina nakon poznate vatikanske Piete (završena 1499. godine), s kojom, pokazalo se, ima više zajedničkih tačaka, počevši od fizionomije i položaja glave Bogorodice koja gleda prema dolje, kao i u pogledu oblika i tretmana odjeće. Odnos majke i djeteta ovdje je zamišljen krajnje originalno, s dinamičnom idejom predstavljanja djeteta u činu iskliznuća iz majčinog krila, potpomognutom lijevom rukom Bogorodice i potporom koju pruža nabor ogrtača ispružen između njenih koljena. Sastav na taj način animira nestabilna poza, uz izrazito uvijanje djetetovog tijela, koje Michelangelo često koristi.

Prikaz Madone i djeteta iz Brugesa značajno se razlikuje od Michelangelovih prethodnih prikaza iste teme, u kojima je prikazivana pobožna Bogorodica kako se smiješi vlastitom djetetu u krilu. U ovom djelu, međutim, Isus stoji, gotovo bez potpore, lagano držeći majčinu lijevu ruku, i čini se kao da će učiniti prve korake prema svijetu. Istodobno, Madonin pogled nije usmjeren prema sinu, već djeluje odsutno i okrenut je prema zemlji, kao da je već bila svjesna Isusove sudbine, koju je mogla nazrijeti čitajući proročanstva iz svetih spisa, na koju se odnosi zatvorena knjižica koju drži u desnoj ruci. To je podvučeno kontrastom između hladne Madonine smirenosti i dinamičnosti djeteta, koje se nastoji projicirati prema gledaocu, a također je nabijeno simboličnim značenjima.