Razlika između verzija stranice "Branko Ćopić"

| zanimanje = knjizevnimknjizevnik

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u [[Bihać]]u, a učiteljsku školu pohađa u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] i [[Sarajevo|Sarajevu]], te je završava u [[Karlovac|Karlovcu]]. Na Filozofskom fakultetu [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]] diplomira 1940, na [[pedagogija|pedagoško]]-[[filozofija|filozofskoj]] grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]], 1941. godine, pristupio je [[Partizani|partizanskim]] jedinicama, u čijim je redovima ostao do završetka [[NOB|rata]]. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju [[kultura|kulturno]]-[[prosvjeta|prosvjetnih]] aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik [[dijete|dječijeg]] časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko [[pripovijetka|pripovijetki]] (''Jeretička priča'', ''Večera za sekretara'', ''Odumiranje nogu'' i dr.) čiji seje sadržaj kritikovao dio tadašnjeg političkog rukovodstva. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Autor je [[Spisak bosanskohercegovačkih scenarista|scenarija]] za [[film]] ''[[Major Bauk]]''. Djela su mu prevođena na [[albanski jezik|albanski]], [[bugarski jezik|bugarski]], [[češki jezik|češki]], [[engleski jezik|engleski]], [[esperanto]], [[francuski jezik|francuski]], [[holandski jezik|holandski]], [[italijanski jezik|italijanski]], [[kineski jezik|kineski]], [[mađarski jezik|mađarski]], [[njemački jezik|njemački]], [[poljski jezik|poljski]], [[rumunski jezik|rumunski]], [[ruski jezik|ruski]], [[slovački jezik|slovački]] i [[turski jezik]]. Bio je član [[SANU]]-a i [[ANUBiH]]. Nosilac je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941]], Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr. Izvršio je [[samoubistvo]] skokom sa [[Brankov most|Brankovog mosta]] na [[Sava|Savi]] u Beogradu 26. marta 1984.<ref>Biografija: književnik Branko Ćopić [http://opusteno.rs/biografije-poznatih-f151/biografija-knjizevnik-branko-copic-t22957.html]; Branko Ćopić, [http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=417.0]; Tri decenije bez Branka Ćopića, [http://www.telegraf.rs/vesti/1000962-tri-decenije-bez-branka-copica-skok-sa-mosta-kao-beg-od-stvarnosti-video]</ref>