Razlika između verzija stranice "Bitanga i princeza (Bijelo dugme)"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija album |
| Ime = Bitanga i princeza
Line 18 ⟶ 17:
}}
'''''Bitanga i princeza''''' je četvrti studijski [[album]] [[Rock muzika|rock]] grupe [[Bijelo dugme]] iz [[1979]]. godine u izdanju diskografske kuće [[Jugoton]].
Bio je to prvi album Bijelog dugmeta na kojem je [[Điđi Jankelić]] svirao na bubnjevima i posljednji album ove grupe orijentiran na [[hard rock]] muziku prije njihovog prelaska na [[Novi val (muzika)|novi val]] sljedeće godine.<ref name="janjatović33">Petar Janjatović: EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006, str. 33, {{ISBN|978-86-905317-1-4}}</ref>
Godine 1998. Bitanga i princeza je anketirana na 10. mjestu na listi 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma u knjizi [[YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike]].<ref name="YU Rock Press">{{cite book|last1=Antonić|first1=Duško|last2=Štrbac|first2=Danilo|title= YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike|year=1998|publisher=YU Rock Press|location=Belgrade|page=14}}</ref> Godine 2015. album je proglašen 15. na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma prema hrvatskom izdanju muzičkog časopisa [[Rolling Stone]].<ref name="rollingstone">{{cite journal|last=|first=|title=Rolling Stone – Specijalno izdanje: 100 najboljih albuma 1955 – 2015|journal=Rolling Stone|publisher=S3 Mediji|location=Zagreb|issue=Special editidon|page=42|language=Croatian}}</ref>
== Historija ==
Bubnjar [[Ipe Ivandić]] i klavijaturista [[Laza Ristovski]] napustili su ovu muzičku grupu 1978. godine nakon objavljivanja njihovog sporednog projekta [[Stižemo (album)|Stižemo]], Bijelom dugmetu se pridružio klavijaturista [[Vlado Pravdić]], koji ih je napustio 1976. zbog služenja obaveznog vojnog roka. Ipe Ivandić je zamijenjen Điđijem Jankelićem, koji je prethodno svirao na solo albumu pjevača [[Željko Bebek|Željka Bebeka]] [[Skoro da smo isti (album)|Skoro da smo isti]]. Bijelo dugme je svoj novi album započelo pripremati tokom 1978. godine u [[Niška Banja|Niškoj Banji]], dok je vođa Bijelog dugmeta Goran Bregović još služio vojsku u [[Niš]]u, ali su se definitivno ponovo okupili u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1. novembra.<ref name="janjatović33"/>
Prvobitno je izdavačka kuća grupe Bijelo dugme Jugoton zakazala snimanje u [[london]]skom [[Associated Independent Recording|AIR Studios]] (u kojem su snimljena njihova prethodna dva studijska albuma) za kraj novembra, da bi ploča bila objavljena prije novogodišnjih praznika.<ref name="vesić163">{{cite book|last=Vesić|first=Dušan|title= Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu|year=2014|publisher=Laguna|location=Belgrade|page=163}}</ref> Međutim, nakon što je postalo jasno da ova muzička grupa neće moći snimati u novembru, a novi raspored u studijima AIR ne može se napraviti, sesije snimanja preseljene su u [[Beograd]]. Album je snimljen tokom januara 1979. u studiju [[PGP RTB]] u Beogradu, a mastering u [[Abbey Road Studios]] u Londonu. Album je, kao i njihova prethodna dva studijska albuma, producirao [[Neil Harrison]].<ref name="BD">{{Cite web|url = https://www.discogs.com/Bijelo-Dugme-Bitanga-I-Princeza/release/926586|title = Bijelo dugme - Bitanga i princeza|work = discogs.com|accessdate=19. 10. 2020}}</ref> Nije sadržavao zaštitni znak grupe pod folk utjecajem hard rock zvuka, jer nije sadržavao gotovo nikakve elemente narodne muzike, dok su u baladama "Kad zaboraviš juli" i "Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" nastupio simfonijski [[orkestar]].<ref name="krstulovic34">{{cite book|last=Krstulović|first=Zvonimir|title= Bijelo Dugme: Doživjeti stotu|year=2005|publisher=Profil|location=|page=34}}</ref>
Stvaranje albuma pratila je cenzura. Originalnu naslovnicu, koju je dizajnirao stari saradnik Bijelog dugmeta Dragan Stefanović, na kojoj je prikazana ženska noga koja udara muške genitalne dijelove, odbila je izdavačka kuća Jugoton kao "vulgarnu".<ref name="janjatović33"/> Stefanović je tada dizajnirao potpuno bijelu naslovnicu albuma, ali urednici Jugotona odbili su je s obrazloženjem da će zahtijevati da album bude jeftiniji.<ref name="vesić169">{{cite book|last=Vesić|first=Dušan|title= Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu|year=2014|publisher=Laguna|location=Belgrade|page=169}}</ref> Album je završio na naslovnici koju je dizajnirao Jugotonov dizajner Ivan Ivezić. Stih "Koji mi je moj" isključen je iz pjesme "Ala je glupo zaboraviti njen broj", a stih "A [[Hrist]] je bio kopile i jad" iz pjesme "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš "zamijenjeno je sa "A on je bio kopile i jad ".<ref name="janjatović33"/>
Album je objavljen 16. marta 1979. U aprilu 1979. godine, Bregović je u intervjuu za muzički magazin [[Džuboks]] izjavio da je prihvatio uređivanje teksta, ali da se usprotivio promjeni Stefanovićeve naslovnice: {{Citat|To je smiješno! Tamo sjedi neki odbor koji se sastoji od pet umjetnika i manekena i predaje ljudima govoreći im šta je dobro, a šta nije. Jugoslavenski narod uvijek je bio pametan u najgorim mogućim situacijama i neće biti pametan kad je u prodavnici ploča?!}}<ref name="krstulovic34"/>
Bregović je komentirao montažu tekstova "Ala je glupo zaboravio njen broj" i "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš":
{{Citat|Na snimanju je izostavljena psovka, ali tu stvar s Hristom oni (Jugoton) su objasnili kao "političku stvar". Kad kažu "politički", svađa je gotova. To je poznato, univerzalno objašnjenje: "To bi moglo stvoriti političke neprijatnosti". Iako zaista ne vidim kakve bi neugodnosti to moglo izazvati. U zemlji u kojoj možete slobodno vjerovati u Hrista, možete slobodno biti i protiv Hrista, iako Hrist ni u kom pogledu nije važan u toj pjesmi. On je tu samo da istakne sliku. Namjera pjesme nije da se bavi religijom.}}<ref name="krstulovic34"/>
2005. godine, na snimanju dokumentarne serije Rockovnik, Bregović je izjavio: {{citat|"danas taj stih vjerovatno ne bih napisao."}}<ref name="vesić163"/>
== Spisak pjesama ==
Line 24 ⟶ 40:
#"Ala je glupo zaboravit' njen broj" (3:53)
#"Ipak, poželim neko pismo" (4:29)
#"Kad zaboraviš juli" (4:29)
#"Na zadnjem sjedištu moga auta" (3:56)
#"A koliko si ih imala do sad" (4:18)
#"Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" (7:49)
*Tekst i muzika - Goran Bregović.<ref name="BD"/>
== Članovi grupe ==
*[[Željko Bebek]] -
*[[Goran Bregović]] - gitara
*[[Điđi Jankelić]] - bubnjevi
*[[Zoran Redžić]] - gitara
*[[Vlado Pravdić]] -
== Saradnici ==
Line 42 ⟶ 58:
*Neil Harrison - producent
*Vojno Kundić - urednik
*[[Maja Odžaklijevska]] -
*Slobodan Marković - sintisajzer
*Ranko Rihtman i Vojkan Borisavljević - aranžman za filharmoniju
Line 48 ⟶ 64:
*Chris Blair - rezao ploču
== Reference ==
{{Refspisak}}
{{Bijelo dugme}}
| |||