Razlika između verzija stranice "Bizantijska umjetnost za vrijeme vladavine dinastije Komnen"

određivanje starosti umjetničkih djela urađenih od slonovače iz ovih perioda. Odražavajući obnovljeno zanimanje za klasičnu umjetnost, umjetnici su prikazivali figure s prirodnim draperijama na haljinama iuz upotrebu kontrastnih kontrapunktomboja. Originalnost se ne prepoznaje, naprotiv, koristi se jedna vrsta modela koji umjetnici više puta koriste. Mnoge skulpture su kasnije dospjele u Evropu (posebno za vrijeme križarskih ratova) i još uvijek se čuvaju u riznicama crkvenih institucija, muzeja, ali i u privatnim kolekcijama. Utjecaj bizantijske umjetnosti može se uočiti u Veneciji i na Siciliji, gdje je ova vrsta umjetnosti bila na zadovoljavajući način oponašana.<ref>EVANS, Helen C.; WIXOM, William D.. Art and Culture of the Middle Byzantine Era, A.D. 843-1261ň. New York : Metropolitan Museum of Art, 1997. ISBN 9780870997785. str. 218 – 220.</ref>

emajliranog okvira. Na okviru je prikazana priča o svetom Marku i proslavi liturgijske godine. Potječe iz vremena vladavine dužda [[Ordelafo Faliero|Ordelafa Faliera]] (1102 - 1118).<ref>{{cite web|url=http://www.basilicasanmarco.it/basilica/il-tesoro-e-la-pala-doro/la-pala-doro/?lang=en|title=Bazilika sv. Marka: Pala d'Oro|work=basilicasanmarco.it|accessdate=15. 10. 2020}}</ref> Drugi, gornji dio prikazuje niz od šest bizantijskih likova i arhanđela Mihajla u sredini. Bočne figure prikazuju Hristov život (ulazak u Jerusalem, Raspeće, Uzašašće, [[Duhovi (praznik)|Duhovi]]) i Uznesenje Djevice Marije. Vjerovatno su dodani 1209. godine i donijeti u Veneciju kao dio [[Mletačka Republika|mletačkog]] plijena tokom Četvrtog krstaškog rata 1204. godine.<ref>VIO, Ettore. St. Mark's Basilica in Venice. Londýn : Thames & Hudson, 2000. ISBN 1878351559, 978-1878351555. str. 167.</ref>

Dijelovi treće faze oltara potječu iz 14. stoljeća.<ref>GONOSOVÁ, Anna. A Study of an Enamel Fragment in the Dumbarton Oaks Collection. [s.l.] : Dumbarton Oaks Papers, 1978. DOI:10.2307/1291429 str. 332.</ref>

[[Keramika]] je bila nezahtjevan oblik umjetnosti i za razliku od religiozne bizantijske umjetnosti, za nju nisu postojali formalni zahtjevi. Bizantijska keramika bila je izrađivana uz upotrebu složenih tehnika kao što su [[polihromija]] (prizori u boji slikani su na bijeloj podlozi i prekriveni zaštitnim slojem prozirne glazure). Motivi su ponekad bili [[Gravura|ugravirani]] i prekriveni obojenom glazurom. Uobičajeni predmeti bili su tanjiri, zdjele, zdjele i šoljice. [[Glina|Glinene]] pločice sa figuralnim motivima svetaca, careva i drugih figura bili su posebno omiljena vrsta grnčarije još od makedonskog perioda. Ponekad je nekoliko keramičkih pločica sačinjavalo složeniju sliku.<ref>HELENS, C. Evans; WIXOM, William D.. The Glory of Byzantium: Art and Culture of the Middle Byzantine Era A.D 843 - 1261. New York : The Metropolitan Museum of Art, 1997. ISBN 978-0870997785. str. 255 – 257.</ref>