Razlika između verzija stranice "Bjelašnica"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 47:
Dugo je vladalo uvjerenje da je područje bjelašničkih sela bilo ustvari bastion [[bogumili|bogumilstva]], područje gdje se ovo učenje najduže zadržalo. U naučnoj literaturi urbicirano je selo [[Milišići]] kao posljednje mjesto gdje su njegovi stanovnici u [[18. vijek]]u primili [[Islam|Islam.]]{{Izvor}}
 
IpakNaučna ostatnepoznanica će naučna nepoznanicaje da li je predosmanlijsko stanovništvo ovog područja bilo bogumilsko koje se usljed progona [[Rimokatolička crkva|katoličke crkve]] sklonilo u ova planinska područja i zahvaljujući geografskoj izoliranosti i teškoj prohodnosti uspjelo zadržati sve do 18. vijeka.
 
Nije isključena opcija koja se u novije vrijeme sve češće zagovara da su u stvari pripadnici [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]], dobri bošnjani, kako su sebe zvali, naseljavali ovo područje prije dolaska [[Osmanlijsko carstvo|osmanlijske vlasti]] u ove krajeve.
 
i, naseljavali ovo područje prije dolaska [[Osmanlijsko carstvo|osmanlijske vlasti]] u ove krajeve.
Ovdje treba spomenuti i treću hipotezu koju zagovara historičar [[Jusuf Mulić]] u svojim nedavno objavljenim monografijama [[Konjic]]a, a posebno u nedavno štampanim knjigama da su ovo područje nastanjivali [[Vlasi]] koji su tu stigli iz stare Hercegovine u sklopu općepoznate činjenice o njihovom nomadskom kretanju duž [[Balkan]]skog poluostrva od vremena kada su stigli zajedno sa rimskim legijama i tu ostali nakon propasti [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] u [[4. vijek]]u.
 
 
 
 
 
 
 
 
OvdjeTreća treba spomenuti i treću hipotezuhipoteza koju zagovara historičar [[Jusuf Mulić]] u svojim nedavno objavljenim monografijama [[Konjic]]a, a posebno u nedavno štampanim knjigama da su ovo područje nastanjivali [[Vlasi]] koji su tu stigli iz stare Hercegovine u sklopu općepoznate činjenice o njihovom nomadskom kretanju duž [[Balkan]]skog poluostrva od vremena kada su stigli zajedno sa rimskim legijama i tu ostali nakon propasti [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] u [[4. vijek]]u.
 
Ovo područje je bilo naseljeno još u predhistorijskom dobu. Iz tog perioda datira lokalitet [[Gradina (tvrđava)|Gradine]] utvrđenje blizu sela [[Umoljani]]. Tu su još lokaliteti Crkvina koji se nalaze nedaleko od rijeke Rakitnice na jednom brežuljku iznad srednjovjekovnog groblja. Ovi [[Iliri|Iliro]]-[[Rimljani]] su dolaskom [[Slaveni|Slavena]] u Bosnu postepeno slavizirani i potiskivani iz svojih starih naselja sa plodnih predjela u planinske krajeve.
 
Stanovništvo slaviziranih Iliro-romana se bavilo pretežno stočarstvom i kiridžijskim poslovima. Stupili su u vezu sa [[Dalmacija|dalmatinskim]] gradovima koji su trgovali sa slavenskom pozadinom. Robu su prevozili [[konj]]ima, [[mula]]ma i [[magarac|magarcima]]. To se zvalo [[karavanska trgovina]].
 
 
 
Među bjelašničkim selima nalaze se između ostalih i Donji i Gornji Kramari čije ime potiče od vlaških starješina karavana koje su zvali kramarima. Naselje Vlahinja koje je poznato na dva lokaliteta također svjedoči u prilog ovoj tvrdnji. Sve ovo pokazuje da je to područje bilo naseljeno vlasima i da je tuda vodio trgovački put prema Sarajevu.
Hipoteza da su ovo područje u predosmanlijskom periodu nastanjivali nomadi-vlasi- Vlasi može biti najbliža historijskim činjenicama s obzirom na običaje, način odijevanja i druge elemente koje je zapamtila i naša generacija a koji su najsličniji, ponegdje i identični sa onima u [[Stara Hercegovina|Staroj Hercegovini]]. Također mnoga prezimena ovog područja kao što su Bandići, Aljovići, Fajići doselila su se na ovo područje iz Hercegovine.
 
I na kraju i do danas su neki lokalitet sačuvali nazive koji bi mogli potvrditi ovu teoriju kao što su „vlahinja“ itd.
 
Od spomenika materijalne kulture koji bi eventualno mogli pomoći u rješavanju zagonetke porijekla i strukture stanovništva bjelašničkih sela predosmanlijskog perioda teško nam mogu od neke vitalne pomoći biti nadgrobni spomenici - [[Stećak|stećci]] kojih na ovom području ima na nekoliko lokaliteta. Naime, ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezati ni sa [[patarenstvo]]m ni sa crkvom bosanskom, jer su ih dizali i pravoslavci i katolici, već sa običajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijesti.
 
Već u prvom popisu vilajeta Hercegovina iz 1477. godine, znači petnaestak godina poslije pada Bosne pod osmanlijsku vlast, spominje se bjelašničko selo [[Tušila]] koje pripada timaru Zagorje sa stavke Grgura vojvode. Na tom timaru zabilježena je jedna kuća koju nastanjuje Radovan sin Miroslava. Od prihoda spominju se pšenica, zob, i nešto povrća sa veoma skomnim prihodom od 214 akči dok selo Drežica naprimjer ima prihod od 1992 akče.
 
Deset godina kasnije u popisu iz [[1488]]. godine spominje se selo [[Umoljani]] kao timar Sinana Čelebija sina Abdus-selama. Ovom popisu se javljaju muslimanska imena u prvoj generaciji kao naprimjer Hamza sin Radina, Hamza sin Vukčina, Ahmed sin Tvrtka. Umoljani su imali 20 kuća i ukupni prihod od 1572 akče. Ovo navodi na zaključak da je [[Islam]] veoma rano došao do stanovnika ovih sela i da su nakon 20 godina počeli primati Islam.