Razlika između verzija stranice "Pečurka"

{{Infokutija hranjiva vrijednost
|naziv= Smeđa italijanska pečurka ''[[Agaricus bisporus]]'' (sirova)

}}</ref>}}

Sirove smeđe pečurke se sadrže oko 92% vode, 4% [[ugljikohidrat]]a, 2% [[protein]]a i manje od 1% [[masti]]. U 100 grama sirovih počurkipečurki ima 22 [[kalorije]]. One su bogat izvor (20% ili više dnevne vrednosti, DV) B vitamina, kao što su [[riboflavin]], [[niacin]] i [[pantotenska kiselina]], [[selenij]] (37% DV) i [[bakar]] (25% DV), i umjeren su izvor (10-19% DV) [[fosfor]]a, [[cink]]a i [[kalij]]a. Sadrže minimalne količine ili uopće nemaju [[vitamin C|vitamina C]] i [[natrij]]a.

Ministarstvo za poljoprivredu SAD servisira evidenciju da pečurke izložene UV zracima bilo da su sunčevi ili produkt lampi sa [[UV zrake|UV zračenjem]], sadrže znatne količine vitamina D. Pri izlaganju ultraljubičastom (UV) svjetlu, čak i nakon berbe, ergosterol u pečurkama se konvertuje u vitamin D2, u procesu koji se u današnje vrijeme namjenski koristi za povećanje količine vitamina D u pečurkama za maloprodajno tržište kvalitetne hrane. U sveobuhvatnoj procjeni bezbjednosti proizvodnje vitamina D u sviežimsviježim pečurkama, istraživači su pokazali da su tehnologije vještačkog UV svjetla podjednako efikasne za proizvodnju vitamina D kao i u gljivama koje su izložene prirodnom sunčevom osvjetljenju i da UV svjetlo ima dugu evidenciju neškodljive upotrebe u proizvodnji vitamina D u gljivarstvu.

Posebno bogat izvor vitamina D su bukovače i šitake, ali se ovaj vitamin može naći i u šampinjonima u koliko se dovoljno izlože (UV) svetlu. Ubrana pečurka se izlaže svetlostisvjetlosti na 10 do 15 sati. Nije obavezno da budu direktno na suncu već je dovoljno ostaviti ih u prostoriji, kraj prozora. Dobro bi bilo pritom obezbediti strujanje vazduha koje isušuje vazduh u blizini gljiva, jer u suprotnom može doći do razlaganja belančevinabjelančevina, što izaziva kvarenje, propadanje.