Razlika između verzija stranice "Vojvoda"

Titula vojvode u srednjovjekovnoj Bosni nije u dovoljnoj mjeri istražena. Prepoznatljiva je kao staleška oznaka glavnih vlastelinskih rodova. Nosili su je glavni predstavnici [[rod]]a u okviru jednog od područja Bosanskog kraljevstva. Vojvodu je delegirao rod a priznavao [[vladar]] i [[sabor]] ([[stanak]]). Vojvodska [[titula]] postala je nasljedna u okviru jedne porodice, ali je to potvrđivao bosanski vladar i ostala [[vlastela]]. To pokazuje primjer uzdizanja kneza Hrvoja Vukčića u dostojanstvo vojvode prema povelji kralja Tvrtka I. Kotromanića [[1380]]. Titula vojvode se nije mogla izgubiti, oduzeti, iako bi njen nosilac učinio nevjeru. To pokazuje primjer vojvode Radiča Sankovića, koji je [[1391]]. učinio nevjeru kada je pokušao prodati župu [[Konavli]] Dubrovčanima, kada je kažnjen oduzimanjem [[posjed]]a i [[pritvor]]om, a [[1398]]. opet vraćen u posjed sa istom titulom. U okviru jedne porodice samo je glavni predstavnik bio vojvoda. Njegova braća su bili kneževi. Nisu poznate situacije u kojima bi sin imao veću titulu od oca, a na primjeru porodice [[Zlatonosovići]], vidi se da je mlađi brat mogao naslijediti oca u svojstvu vojvode, dok je stariji bio [[knez]]. Titula velikog vojvode je status vojvode koji je prevazilazio okvire matičnih posjeda jednog područja, kao sastavnog dijela Bosanskog kraljevstva. Tako je vojvoda Sandalj Hranić tu titulu dobio kada je zauzeo istočni dio [[Hum]]a, koji je imao svoje vojvode.