Verzija na dan 26 februar 2015 u 00:03 uredi EdinBot (razgovor \| doprinosi) Botovi, Urednici, Administratori 385.142 edits m Uklanjanje Link FA/FL/GA ← Starija izmjena		Verzija na dan 4 maj 2020 u 18:33 uredi poništi Polovinaz (razgovor \| doprinosi) Urednici 887 edits No edit summary oznaka: vizualno uređivanje Novija izmjena →
Red 1: {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Battle of Marathon Greek Double Envelopment.png\|mini\|desno\|250px\|Grafički prikaz bitke kod Maratona]] '''Bitka kod Maratona''' ([[Starogrčki jezik\|starogrčki]]: Μάχη τοῦ Μαραθῶνος) se dogodila 490. godine p.n.e. tokom [[Prva Perzijska invazija na Grčku\|Prve Perzijske invazije na Grčku]]. Vođena je između [[Atina (polis)\|Atine]] kojoj je pomagala [[Plateja]] i perzijskih snaga kojima su komandovali [[Datis]] i [[Artafern]]. Bitka je bila kulminacija pokušaja [[Darije I\|Darija I]] da zauzme Grčku, ali je grčka vojska odlučno porazila brojne perzijske vojnike označivši prekretnicu u [[Grčko-perzijski ratovi\|Grčko-perzijskim ratovima]]. '''Bitka kod Maratona''', [[490. p. n. e.]], je velika pobjeda [[Atina (država)\|Atine]] i [[Plateja\|Plateje]] nad [[Perzija\|Perzijom]] u toku [[Grčko-perzijski ratovi\|Grčko-perzijskih ratova]]. Odigrala se kod ravnice [[Maraton (ravnica)\|Maraton]]. Prva perzijska invazija bila je odgovor na atinsku uključenost u [[Jonski ustanak]], kada su Atina i [[Eretrija]] poslale snage da podrže [[Jonija\|Jonske gradove]] u pokušaju svrgavanja perzijske vladavine. Atinjani i Eretrijci su uspjeli zauzeti i spaliti grad [[Sard]], ali su bili prisiljeni da se povuku uz velike gubitke. Kao odgovor na ovaj prepad, Darije I se zakleo da će spaliti Atinu i Eretriju. Prema Herodotu, Darije je donio luk i ispucao strelicu prema nebu govoreći: "Zeuse, možda će mi biti dopušteno da se osvetim Atinjanima!" Herodot dalje piše da je Darije I naredio jednom od svojih sluga da svaki dan triput prije večere kaže "Gospodaru, sjeti se Atinjana". Atinjani su, saznavši za perzijski napad na [[Eretria\|Eretriu]], skupili oko 9.000 ljudi, a u pomoć im je stiglo i 1.000 iz Plateje. Perzijanci su brodovima prebacili 25.000 pješaka i 1.000 konjanika. Kako Atina nije bila direktno ugrožena, Grci su odlučili sačekati i pomoć iz [[Sparta\|Sparte]] koja im je bila obećana. Atinjani su nakon devet dana saznali da su Perzijanci zauzeli Eretriu. Time je Perzijancima put za Atinu bio otvoren i mogli su napasti u bilo kojem trenutku. Tokom bitke Sparta i Atina su bile dvije najveće grad-države u Grčkoj. Rušenjem Jonskog ustanka nakon perzijske pobjede u [[Bitka kod Lade\|bici kod Lade]] 494. godine p.n.e., Darije I je započeo planove za potčinjavanje Grčke. Poslavši mornaricu kojom su komandovali Datis i Artafen 490. godine p.n.e., pokorio je [[Kikladi\|Kiklade]] i izvršio kaznene napade na Atinu i Eretriju. Iskrcavši se sredinom ljeta na [[Eubeja\|Eubeju]], Perzijanci su pokrenuli opsadu i zauzimanje Eretrije. Atinjani, kojima su se pridružile male snage iz Plateje, uputili su se ka Maratonu i uspjeli da blokiraju dva izlaza sa Maratonske ravnice. Atinjani su Spartancima poslali poruku tražeći podršku, ali su Spartanci bili uključeni u vjerski festival pa nisu mogli stići u pomoć Atinjanima. [[21. august]]a Atinjani su odlučili prvi napasti. [[Miltijad]] je saznao da perzijska konjica nije u blizini i naredio napad. Grcima je zapovijedao Miltijad, a Perzijancima [[Darije I]] i [[Artafern]]. Većina perzijske pješadije bili su strijelci. Grčki plan je bio lagano napredovanje dok ne dođu u domet perzijskih strijelaca. Tada bi ubrzali prema Perzijancima i napali ih teškom pješadijom, [[hoplit]]ima. Grci su u sredini imali samo četiri reda, umjesto uobičajenih osam, a krila su zadržala osam redova. Perzijanci su bili naoružani kratkim [[koplje\|kopljima]] i kratkim [[mač]]evima, a Grci dugačkim kopljima. Perzijska prednost bili su [[luk i strijela]], te brojčana prednost. Međutim, Grci su imali teški [[oklop]] koji ih je dobro zaštitio. Atinjani i njihovi saveznici su na močvarnom i planinskom terenu spriječili perzijsku konjicu da se pridruži perzijskoj pješadiji. Atinski general [[Miltijad]] je naredio napad na perzijsku vojsku sa boka primamljujući najbolje perzijske borce u centar. Nakon ubistva velikog broja vojnika, perzijska vojska je počela panično bježati prema svojim brodovima. Poraz na Maratonu je označio kraj Prve Perzijske invazije na Grčku jer su se perzijske snage povukle u Aziju. Darije I je počeo podizati ogromnu novu vojsku sa kojom je mislio potpuno potčiniti Grčku, ali su se njegovi egipatski podanici pobunili 486. godine p.n.e. čime su odgodili grčku ekspediciju. Nakon smrti Darija I, njegov sin [[Kserks I od Perzije\|Kserks I]] je započeo pripreme za [[Druga Perzijska invazija na Grčku\|Drugu Perzijsku invaziju na Grčku]] koja je započela 480. godine p.n.e. Kako su Grci napredovali, krilo se približavalo centru koji je bio izložen teškim protivničkim strijelama. Kada su se Grci približili, Perzijanci su isprva probili grčku sredinu i natjerali ih na uzmak. Grci na krilima opkolili su Perzijance i potpuno ih razbili. Kao rezultat toga Perzijanci su se dali u paničan bijeg. Grci su ih gonili sve do brodova. Bitka kod Maratona je bila prekretnica Grčko-perzijskih ratova jer je pokazala da Grci mogu pobijediti u bitkama bez Spartanaca. U slijedećih dvjesta godina došlo je do uspona [[Antička Grčka\|klasične grčke civilizacije]] koja je imala veliki utjecaj u zapadnom društvu, pa se bitka kod Maratona često doživljava kao ključni trenutak u mediteranskoj i europskoj historiji.{{Commonscat\|Battle of Marathon}} ~~Grčki gubici bili su 192 čovjeka, a perzijski čak oko 6.000. Čak i ako su ti brojevi preuveličani, Grci su ostvarili veliku pobjedu.~~ ~~{{Commonscat\|Battle of Marathon}}~~ [[Kategorija:Bitke\|Maraton]]

Razlika između verzija stranice "Bitka kod Maratona"