Razlika između verzija stranice "Christine (1983)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
mNo edit summary
Red 1:
'''''Christine''''' je američki horor film iz 1983 koji je režirao John Carpenter. Glavne uloge tumače Keith Gordon, John Stockwell, Alexandra Paul, Robert Prosky i Harry Dean Stanton. Film je dobio pretežno negativne kritike ali je s vremenom postao komercijalno uspješan. U 2015 će izaći rimejk pod istim imenon.
 
== Radnja ==
{{Infokutija film
| naziv =Christine
Line 28 ⟶ 31:
Arnie Cunningam je introvertiran i povučeni lik nad kojem se iživljava četvorka koju predvodi Buddy Repperton. Jendog dana otkriva staro, crveno-bijele boje i zarđalo auto marke 1958 Plymuth Fury. Saznaje od brata bivšeg vlasnika, koji je navodno umro, da je auto koje se zove Christine na prodaju. Ulaže mnogo truda i vremena za popravke. U toku filma se saznaje da je više ljudi pod misteriznom okolnostima poginulo u vezi s tim autom.
 
Nakon izvjesnog vremena Arnie mijenja svoje ponašanje i samopouzdanje te arogancija. Christine postaje njegova opsesija koja ga udaljava od njegovih roditelja i Dennisa njegovog najboljeg prijatelja. Nakon što je Buddy sa svojom ekipom, pod okriljem noći, auto kompletno uništio Arnie gubi razum i tjera od sebe čak i svoju djevojku Leigh. Međutim auto se samo popravlja i počinje loviti četvorku koja ga je prethodno uništila. Auto je ubilo i starog vlasnika mehaničarske radnje, gdje je bilo parkirano preko noći, koji se je slučajno zadesio. Leigh i Dennis donose odluku da unište Christine. U konačnom okršaju dok Arnie sjedi za volanom auta, Leigh i Dennis napadaju auto pomoću bagerabuldožera. Nakon što je Arnie poginuo, Christine sama nastavlja napad na bagerbuldožer. Leigh i Christine uspijevaju na kraju Christine potpuno uništiti. U odjavnoj sceni nije jasno da li je Christine doista uništena.
 
== Pozadina ==
 
* Stephen King je u to vrijeme bio toliko popularan da je počelo snimanje prije nego što je završio scenario čime su roman i film znatno odstupali.
 
Sljedeći detalji su izmijenjeni u filmu, suprotno romanu:
 
* Dok je brat umrlog Rolanda D. Libeja (Reland D. Lebay) prodao auto, to u romanu čini Roland sam i umire kasnije. I u romanu i filmu auto je živo, u romanu se međutim objašnjava da auto nije autonomno već da ga vozi duh njegovog mrtvog vlasnika.
* U romanu prva ubistvo auto čini u automehaničarskoj radnji. U romanu je mjesto događaja u Pensilvaniji a u filmu Kalifornija.
 
* U romanu se radi o autu Plymoutj Fury model 1958. Budući da nije bilo dovoljno originalnih primjeraka nabavljeni su automobili slične karoserije: Plymouth Savoy i Plymouth Belvedere.Za potrebe filma korištena se 24 razna automobila, pronađenih na auto-otpadu i sačuvanih primjeraka kupljenih kod vlasnika. Auta se dorađena i obnovljena za potrebe snimanja. Dva primjerka su potpuno uništena a ukupna suma koja je potrošena na auta izmosila je 1,5 miliona dolara. Dva primjerka, najbolje očuvana, upotrebljena su u svrhu promocije te kasnije prodata.
 
* U romanu Dennis i Leigh koriste kamion za ispumpavanje kanalizacije po koja se zove ženskim imenom Petunia dok buldožer u filmu nema ime.
*
* Im Buch wird am Ende angedeutet, dass der Horror mit der Zerstörung Christines noch nicht vorbei ist, u. a. erfährt man, dass der letzte Überlebende von Buddy Reppertons Gang, Sandy Galton, durch ein Auto getötet wird. Auch in der Film-Schlussszene auf dem Schrottplatz erfolgt eine solche Andeutung. Nachdem die Kamera auf den Schrottquader aus der Schrottpresse zugefahren ist, bewegen sich zwei Streben des Kühlergrills. Dies soll vermutlich symbolisieren, dass die vermeintlich endgültige Zerstörung von Christine doch nicht erfolgreich war.
* Der Film hat einige logische Fehler bezüglich des Wagens, so wird beispielsweise gezeigt, wie sich die Türen von selbst verriegeln, jedoch weder der Fury noch die anderen Modelle des besagten Baujahres hatten Verriegelungsknöpfe, sondern wurden mit Hilfe der Griffe von innen verriegelt.
* Die Christine im Film hat richtigerweise nur zwei Türen, es wäre auch nicht möglich gewesen, das 1958er Modell mit vier Türen aufzutreiben, da es dieses nie gab. Im Buch hat Christine jedoch vier Türen.
* Die Szene mit der Explosion einer Tankstelle und der Fahrt des brennenden Wagens musste beim ersten Anlauf klappen, da sie komplett echt realisiert wurde. Der Stuntfahrer hierfür war Terry Leonard.
* Der Tod des Garagenbesitzers W. Darnell ist auch keineswegs so wie im Film. Er stirbt, indem Christine zu ihm nach Hause kommt, ins Haus eindringt und alles zerstört. Er kann sich auf die Treppe retten, fällt aber durch Christines massive Zerstörungen herunter und wird dreimal von ihr überfahren, bevor sie wieder verschwindet.
* Für die Regenerationsszenen des Plymouth wurden Karosserieteile von innen mit Zugdrähten versehen. Im Film laufen die entsprechenden Szenen dann rückwärts, um den gewünschten Effekt zu erzielen.
* In der Schlusssequenz am Schrottplatz hat der Sänger George Thorogood einen kurzen Auftritt als Schrottplatzarbeiter. Von ihm stammt auch die Vorspannmusik ''Bad to the Bone''.
 
Im Buch gibt es einen Epilog, in dem D. Guilder beschreibt, dass der Plymouth zwar in der Schrottpresse endet, aber dass einer der Beamten sich eine Schnittwunde an dem Würfel holt, jedoch behauptet, gebissen worden zu sein. Ein bizarrer Mord in L. A., bei dem der Vorführer eines Autokinos ums Leben kam, weil ein Auto durch die Front der Snackbar raste und ihn tötete, macht D. Guilder Schwierigkeiten zu glauben, dass nicht alles wieder von vorne anfängt, das Auto den Weg nach Osten nimmt und ihn sich als letztes aufhebt.