'''Oscar za najbolju fotografiju''' (eng. ''Academy Award for Best Cinematography'') je [[Oscar]] koji se dodjeljuje snimatelju za rad na pojedinom filmu.
Prve godine, 1927.-'28., ova je nagrada (kao i druge kao što su glumačke) nije bila povezivana s pojedinim filmom; snimatelji su bili nominirani za cijeli opus tokom kvalificirajućeg perioda. Problem s ovim sistemom postao je očigledan već prve godine budući da su [[Karl Struss]] i [[Charles Rosher]] bili nominirani za svoj rad na ''[[Svitanje (1927)|Svitanju]]'', ali su i tri druga filma na kojima su radili pojedinačno također bila nominirana. Druge godine, 1928.-'29. uopće nije bilo nominacija iako Akademija ima spisak neslužbenih naslova koji su ušli u užu konkurenciju. Treće godine, 1929-30. su bili nominirani filmovi, a ne snimatelji, dok konačna nagrada nije pokazivala snimateljevo ime.
Konačno, [[1931]]. je uveden moderni sistem u kojem su pojedinci nominirani za pojedini film. Od [[1939]]. do [[1967]]. (uz izuzetak [[1957]].), postojale su odvojene kategorije za filmove snimane u boji i u crno bijeloj tehnici. Od tada, jedini crno bijeli film koji je pobijedio bila je ''[[Schindlerova lista]]'' ([[1993]].).
[[Floyd Crosby]] je osvojio posljednjeg Oscara koji je otišao nijemom filmu za ''[[Tabu (1931)|Tabu]]'' [[1931]]. [[Hal Mohr]] je jedini dobitnik koji je pobijedio bez nominacije (na insistiranje članova Akademije) za ''[[San ljetne noći (1935)|San ljetne noći]]'' [[1935]]. Mohr je jedini dobitnik nagrade za filmove u boji i crno bijeloj tehnici.
Nijedan pobjednik nije izgubljen, iako je nekoliko najranijih nominiranih izgubljeno, uključujući ''[[Đavolji plesač|Đavoljeg plesača]]'' (1927.), ''[[Čarobni plamen]]'' (1927.) i ''[[Četiri vraga]]'' (1928.). ''[[The Right To Love]]'' (1930.) je nekompletan, a ''[[Sadie Thompson]]'' (1927.) je nekompletan i djelimično rekonstiruiran fotografijama.
